„Seko, imaš deset centi da mi daš, da kupim hljeba...“
I prije nego su se dvojica omalenih Roma primakla stolu u bašti kafića u centru, bilo je jasno da će iskati milost u novcu. To je svakodnevna scena na ulicama Podgorice; desetine, stotine romskih dječaka i djevojčica idu „na posao“ – prosjače ispred semafora, na ulicama, po baštama brojnih kafića.
- Zovem se Renato, a ovo mi je brat Leon, kaže omaleni dječak kovrdžave kose, stežući u ruci darivani novčić kao očekivanu nagradu. „Imam 8 godina, moj brat jedva pet. Skoro svaki dan dolazimo ovamo. Uglavnom idemo u centar jer ima puno ljudi“, kaže Renato, dok mu brat Leon upada u riječ: „Majka nas gleda, eno je tamo sjedi na klupu“ - kaže, pokazujući rukom u pravcu gradskog trga.Primjer dva dječaka koje smo slučajno zatekli u centru Podgorice kako od sugrađana mole za milostinju, samo je jedan od mnoštva takvih primjera širom Crne Gore o kojima svako od nas može posvjedočiti; skoro na svakom ćošku, prometnoj ulici, gradskom trgu, kafiću.... U kratkom istraživanju koje smo sproveli, djeca ne žele mnogo da pričaju. Ipak, nakon upornijeg ispitivanja kažu, u povjerenju, da ih na prosjačenje uglavnom nagovaraju - roditelji. Određeni broj romskih žena koje smo sretali u gradu, priznale su nam da svoju djecu koriste kako bi od sugrađana - lakše isprosile novac. „Kako, jadna, drugačije da preživim“, kaže Šefika, tridesetogodišnjakinja koja u rukama nosi jednogodišnjeg dječaka.
Strpljivo čekaju na ulici, ispred prodavnica, kafića: U Moskovskoj ulici, u blizini zelene pijace, sreli smo
simpatičnu, petogodišnju, djevojčicu kako zaustavlja prolaznike i traži im novac, dok ju je majka budno posmatrala iz prikrajka, kod ćočka zgrade gdje je prodavnica „Merkatora“. Djevojčica kaže, bez mnogo uvijanja, da svaki dan izlazi na ulicu i prosi, uglavnom ispred većih prodavnica, marketa i kafića.„Ponekad me istjeraju, ja pođem u drugi i tako..“ Priznala nam je da – mora da traži novac: „Tata me bije kad mu kažem da neću da idem, pa onda moram“, kaže petogodišnjakinja.
Dvadesetogorišnju Romkinju koja se predstavila kao Aida, zatekli smo sa trogodišnjom ćerkom ispred marketa „Martinović“ u Bloku VI. Sjedjele su na betonu, strpljivo čekajući da im neko nešto udijeli, a ispred sebe je svaka imala pripremljenu polupraznu plastičnu posudu od sladoleda. „Daj mi nešto za dete, Bog te vidio, sreća i zdravlje da te prate. Daj robu, daj što daš“, strpljivo je molila. Aida kaže se rijetko pojave darežljivi ljudi, oni malobrojni uglavnom se smiluju samo na dijete.
- Socijalno ne pomaže, Crveni krst ponekad pokloni neku staru robu, ali rijetko... Ljudi uglavnom daju djetetu.. Ponekad ali rijetko, bude dobro, baš dobro, skupim i deset eura na dan... Ali sve brzo prođe, hoću maloj da kupim nešto da jede i da preživimo, a odakle, pita se mlada Romkinja...
Bez dva piva i hljeba, ne smije doći kući: U Crnoj Gori ne postoji precizan registar o broju romske djece koja prose po nagovoru ili pod prinudom. Sve se uglavnom svodi na procjene policije, ustanova za socijalni rad i drugih organizacija koje su uključene u tu problematiku.
Najnovije istraživanje Fonda za stipendiranje Roma realizovano u saradnji sa Institutom socijalne inkluzije, napravilo je neki pomak u tom pogledu. Ova organizacija utvrdila je da u Crnoj Gori ima 150 romske djece koja prose “u 80 odsto slučajeva pod nagovorom roditelja, dok ostatak to čini dobrovoljno“. Istraživanje je obavljeno posredstvom razgovora sa romskom djecom uzrasta od 3 do 17 godina koju su monitori Fonda na terenu zaticali da prose tokom polugodišnjeg perioda. Osim toga, Fond za stipendiranje Roma je slao upitnike na više adresa nadležnih institucija u Crnoj Gori.
- U određenom broju slučajeva djeca su svjedočila da ih roditelji batinama tjeraju da izađu na ulicu da prose, tako da uglavnom nemaju drugog izbora bez da urade kako im kažu, kazala je Portalu Analitika Biljana Alković direktorka Fonda za sipendiranje Roma, nadovezujući se tako na primjer s početka priče.Alković objašnjava kako je jedna djevojčica pričala da ju je otac ujutro budio šamarima i tjerao da prosi. „Ono što mi se posebno zarezalo u sjećanju, od svega onoga što smo čuli u razgovoru sa djecom, je slučaj dječaka koji nije smio da se vrati kući a da ocu ne donese bar dva piva i jedan hljeb“- priča Alković, povjeravajući Portalu Analitika neka od svjedočenja romske djece koja su stipendisti Fonda otkrili u svom istraživanju.
- Često mi se dešavalo da tokom terenskih obilazaka na ulici vidim neko dijete koje nikada prije nijesam srela, što samo govori u prilog činjenici da ove djece ima mnogo više nego što smo uspjeli da registrujemo našim istraživanjem, kazala je Alković i dodala da je utvrđivanje preciznog broja maloljetnika koji prose - prvi korak ka efikasnijem rješavanju ovog problema.
I po dvadesetoro ih natovare u kamione: Alković je saopštila da su u Fondu došli do nekih primjera organizovanog prosječenja i to među izbjeglicama koji tokom sezone u povećanom broju u Crnu Goru dolaze iz Srbije. Ipak, kako je dodala, ovakva saznanja nijesu im potvrdili u policiji.
- Evidentirali smo nekoliko grupa koje tokom ljetnjih mjeseci organizovano iz Srbije dovode djecu u primorske gradove da bi se bavili prosjačenjem. Desi se i da ih po dvadesetoro “natovare” u kamione. Međutim, u razgovoru sa policijom nijesmo dobili zvaničnu potvrdu da u Crnoj Gori ima evidentiranih slučajeva organizovanog prosjačenja - kazala je Alković.
Na upit Portala Analitika, u Filijali za suzbijanje maloljetničke delikvencije UP-je u Podgorici, potvrdili su da nijesu evidentirali slučajeve organizovanog navođenja maloljetnika na prosjačenje, tj. da za sada nema dokaza za takvu tvrdnju.
- Možemo samo da pretpostavimo, ali nemamo za dokaza da bi sa sto procentnom sigurnošću mogli tvrditi da zaista postoji jedna takva, organizovana mreža u Podgorici ili Crnoj Gori, kaže Biljana Knežević službenica u ovoj Filijali.
Pod hitno napraviti nacionalni registar o broju djece koja prose: Inače, Filijala za maloljetničku delikvenciju u Podgorici, tokom trogodišnjeg perioda od kako se sprovodi policijska akcija „Prosjak“, evidentirala je, samo u glavnom gradu 109 slučajeva romske djece koja prosjače. U navedenom periodu podnijeto je 23 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, dok su prekršajnom prijavom obuhvaćena lica koja su zatečena u navođenju na prosjačenje 44 maloljetna lica romske populacije.
- Važno je što prije napraviti nacionalni registar koji bi objedinio podatke različitih institucija prvenstveno socijalnih službi i policije kao i drugih organizacija koje se bave tom problematikom, kako bi vidjeli koje su stvarne razmjere ovog problema, naglašava Knežević za Portal Analitika.Knežević dodaje da se prekršajne prijave protiv roditelja koji navode svoju djecu na prosjačenje, podnose jedino kada ih zateknu na licu mjesta da vrše prekršaj.
- Prijave podnosimo jedino kad ih zateknemo u neposrednoj blizini djeteta koje prosi. Inače, operativnim podacima utvrdili smo da se najčešćem broju slučajeva dešavalo da to uglavnom budu majke - pojasnila je Knežević na upit Portala Analitika.
- Nakon utvrđenog indetiteta od strane službenika filijale za suzbijanje maloljetničke delikvencije djecu koju smo zatekli da prose predavali smo roditeljima ili starateljima, odnosno u Dom za djecu „Ljubović“ u slučaju kada djeca nijesu znala da nam kažu svoje lične podatke, naglašava Knežević, napominjući da je riječ uglavnom o istim licima koja su evidentirama tokom naših rutinskih kontrola.
- Mi ih sklonimo sa ulice danas, smjestimo u dom ili vratimo u porodicu, međutim oni su sjutra ponovo na ulici i to je praktično jedan začarani krug, objašnjava Knežević.
Djeca tvrde da ih policija rijetko tjera sa ulice: Istraživači Fonda za stipendiranje Roma naglašavaju međutim, da se u razgovoru sa djecom nije pokazalo da su policijske službe do kraja ažurne kada je u pitanju sklanjanje ove djece sa ulice- naglašavajući da odgovore maloljetne djece ipak nijesu uzimali kao stoprocentno pouzdane i tačne.
- Djeca su nam uglavnom posvjedočila da ih policija vrlo rijetko tjera sa mjesta gdje prose, kao i da ih rijetko obilaze predstavnici centra za socijalni rad i policijski inspektori. Institucije sa druge strane razumije se, tvrde da redovno procesuiraju ovakve slučajeve i aktivno suzbijaju prosjačenje. Odgovore djece ipak, nijesmo uzimali zdravo za gotovo, i sa uvjerenjem da su njihove tvrdnje sto posto tačne, međutim ti odgovori jesu indikativni i upućuju na problem na koji bi trebalo obratiti pažnu, tvrdi Andrija Đukanović, programski direktor u Fondu, koji je tokom sprovođenja istraživanje uglavnom bio zadužen za slanje upitnika i razgovor sa predstavnicima nadležnih institucija.U Fondu su izričiti da zakon, bez izuzetka, mora biti rigorozan prema onima koji djecu primoravaju na prosjačenje - pa tako, kako smatra i roditelji moraju snositi svoju odgovornost.
Ukoliko roditelj nagovara dijete da prosi, on razumije se, mora da bude sankcionisan za to. Dakle pred zakonom su jednako odgovorni i roditelji, čak i kada je riječ o njihovoj rođenoj djeci, zato što svaki čin navođenja na prosjačenje spada u kriminalnu radnju- napominje Đukanović.
Zakon o javnom redu i miru predviđa novčane kazne i za one koji prosjače, dok eventualni organizatori i nalogodavci, odnosno svi koji navode ili prisiljavaju na prosjačenje za takav prekršaj mogu otići i u zatvor.
- Ukoliko policija na licu mjesta zatekne dijete starije od 16 godina da prosi, može ga kazniti novčanom kaznom u vrijednosti od 50 eura. Djeca do 14 godina ne podliježu krivičnoj odgovornosti, dok se onima iznad četrnaest godina izriču određene vaspitne mjere, pojasnila je Portalu Analitika kaznene mjere Biljana Knežević.
Takođe, prema zakonu, onaj ko organizuje prosjačenje ili ko drugog navodi ili prisiljava na prosjačenje, može biti kažnjen od 350 eura do čak 1.500 eura ili kaznom zatvora do 30 dana. Drugim riječima: zakonskoj sankciji trebalo bi da jednako podliježu i roditelji, ukoliko se utvrdi da svoju djecu nagovaraju ili primoravaju da prose.
Formirati tim stručnjaka sa romskim predstavnikom: Iako je zakon po pitanju kazni za pomenuta krivična djela jasan, naši sagovornici napominju da se ovako težak društveni problem ne može sve riješiti samo kaznenom politikom.
- Ne možemo sve svesti samo na kazne prema roditeljima i djeci. Ovim ljudima trebamo nekako pomoći,
intenzivirati podršku na obezbjeđivanju boljih životnih uslova, školskog pribora i knjiga da bi se ta djeca prvenstveno mogla obrazovati, što je važno za njihovu dalju socijalizaciju, kaže Đukanović i dodaje da se problemu mora pristupiti kroz zajedničku saradnju više službi koje se bave tom problematikom.- Svjedoci smo da ta djeca i dalje u velikom broju prose po našim ulicama, znači da nadležni ne daju sve od sebe i ne sprovode do kraja mjere koje su u njihovoj nadležnosti. Moguće i da se radi o nedostataku resursa, nedovoljnog broja stručnih ljudi ili slaba organizovanost, u svakom slučaju stanje nije zadovoljavajuće, smatra Đukanović.
U cilju rješavanja problema Fondacija je zato predložila da se u timu koji bi činili predstavnici Centra za socijalni rad i policije nađe i jedan njihov predstavnik koji govori romski jezik a koji bi se radio kao ispomoć ovim službama.
- U tom slučaju romska djeca bi bila mnogo slobodnija da se povjere nekome ko je iz njihove zajednice, jer mnogi od njih govore samo romski i albanski jezik - ističu sagovornici Portala Analitika u Fondu i napominju da bi to nesumnjivo bio dobar pristup da se kvalitetnije radi na suzbijanju prosjačenja među romskom djecom.
Ana UGLIK
