„Shvatili smo da nećemo dobiti ono što tražimo, pa smo odlučili da srednjem i višem srednjem stručnom kadru, kao i jednom broju kolega ljekara, povećamo dohotke premještajući ih u viši koeficijent složenosti. Ostalima ćemo se truditi da mjesečno ili kvartalno povećamo primanja u skladu sa tim koliko bude pripunjen budžet za zdravstvo“, kaže u razgovoru za Portal Analitika dr Ljljiana Krivokapić, objašnjavajući motive Štrajkačkog odbora sindikata zdravstva da se približi konačnom dogovoru sa Vladom Crne Gore.
Za narednu sedmicu najavljeno je okončanje generalnog štrajka crnogorskih zdravstvenih radnika republički odbor oba sindikata zdravstva trebalo da da zvaničnu saglasnost za potpisivanje novog granskog kolektivnog ugovora sa Ministarstvom zdravlja. Riječ je o ugovoru koji ne slijedi početne zahtjeve štrajkača, ali predstavlja presedan među granskim kolektivnim ugovorima koje imaju druge oblasti na budžetskom finansiranju u Crnoj Gori.
„Zarade srednjeg i višeg medicinskog kadra, kao i nekih kolega ljekara povećaće se povećanjem koeficijenta složenosti, dok za ostale, računamo na povećanje - uštedama unutar sistema zdravstva. Za 2012. godinu riječ je, smatramo, o nekih milion ipo eura od kojih će se zaposlenima, malo po malo, nadoknaditi ono što im je oduzeto od 2009. godine naovamo“, kaže dr Krivokapić, predsjednica Sindikata zdravstva pri Savezu sindikata Crne Gore i predsjednica Štrajkačkog odbora koji je od početka štrajka, 31. oktobra prošle godine, rukovodio obustavom rada ali i prethodnim, deset mjeseci dugim, pregovorima sa Ministarstvom zdravstva i Ministarstvom finansija.
Polazni zahtjev štrajkača bio je vraćanje zarada na nivo iz 2009. godine, uz dvije opcije - povećanje plata linearno za 60 eura, ili 7 odsto svima i po 30 eura linearno. Ovaj je zahtjev, dakle, preformulisan, uz, reklo bi se, opšte zadovoljstvo, dok su ostali zahtjevi, vezani za prevoz, povećanje otpremnina za sporazumni raskid radnog odnosa, za vraćanje jubilarnih nagrada za 10, 20 i 30 godina rada, uvaženi. Formirana je i stambena zadrugu, u koju će se iz budžeta godišnje izdvajati oko 350 hiljada eura.
ANALITIKA: Taj sistem selektivnog povećanja koeficijenta, kao i planirani način uvećanja zarada ostalima od ušteda unutar sistema, presedan je u odnosu na druge granske kolektivne ugovore, iz drugih budžetskih oblasti. Da li očekujete neku reakciju iz drugih odlasti koje se finansiraju iz budžeta?
KRIVOKAPIĆ: Ne očekujemo, jer je riječ o srednjem i višem medicinskom kadru kojem je to moglo da se uraci, i o kolegama koje su imale
Ostalima ćemo gledati da im svakog mjeseca, ili kvartalno, dodamo na primanja u skladu sa tim koliko bude pripunjen budžet za zdravstvo. To je dogovoreno i to ćemo tokom sljedeće nedjelje i da preciziramo. Koeficijent je povećan ljekarima koji rade riskantne poslove, sa sekretima, u zoni zračenja i doktorima iz Brezovika, u antituberkuloznim službama. Ovdje govorimo o malim ciframa, a uložen je ogroman trud i napor. Riječ je o velikom sistemu. Znate, kad je osnovica mala, i visoki procenti ne znače mnogo. Čak se pominjalo da nam se ukine i minuli rad, što bi nekima prepolovilo primanja. Šta medicinskoj sestri znači povećanje plate za 50 posto ako prima 280 eura?
Zdravstvo radi u kontinuitetu, bez prestanka 24 sata dnevno. Instistirali smo na razlikama u granskom koletivnom ugovoru u odnosu na druge i to nam je na kraju udovoljeno, mada Ministartsvo finansija u početku nije imalo razumijevanja za to. Ali, ovo je tek početak naše borbe koja će biti duga, da se postepeno povećavaju zarade, kako bi i manja povećanja u budućnosti bila dovoljna da se nadoknadi ono što smo u više godina izgubili, što nam je zapravo bilo oduzeto.
ANALITIKA: Koji bi bio rezime pregovora i štrajka?
KRIVOKAPIĆ: Štrajk nije počeo odmah, već nakon osam mjeseci pregovaranja, jer nismo mogli da uspostavimo socijalni dijalog između sindikata zdravlja i Ministarstva zdravlja i Ministarstva finansija. Na sastanke nisu dolazili prvo predstavnici Ministarstva finansija, onda Ministarstva zdravlja, iako je naš prijedlog granskog kolektivnog ugovora od ranije bio u potpunosti završen, onako kako ga je sindikat vidio. Trebalo je nekoliko mjeseci da počnemo usaglašavanje tačke po tačke granskog kolektivnog ugovora. Ministarstvo zdravlja je dalo sasvim novi prijedlog, koji se dosta razlikovao od našeg. Pa je Ministarstvo finansija uložilo veto na mnoge stavke. Trebalo je naći način da predstavnike Ministarstva finansija ubijedimo da se stečena prava ne mogu oduzeti. Iz tih razloga smo stupili u štrajk.
Bilo je izuzetno teško, jer je svako gledao svoju računicu. Ministarstvo zdravlja je imalo sluha, ali izgleda nije imalo moći da se suprotstavi Ministarstvu finansija za neke stvari.
Ali, uspjeli smo ono što nije nikome – napravljen je sporazum na nacionalnom nivou, po kojem će ubuduće zarada biti vezana za bruto društveni proizvod. Istovremeno, formiraćemo komisije koje će u ime sindikata i resornog ministarstva kontrolisati budžet kako na nacionalnom nivou, tako i u sistemu zdravstva.
Omogućeno nam je svuda aktivno učešće, osim u domenu zdravstvene politike, naravno. Ali, što se tiče politike primanja, u otpustu zaposlenih, finansijskim transakcijama, u kontroli budžeta, kontroli nabavki, sindikat je svuda postao aktivni učesnik. To nije kontrolno tijelo, ali jeste neko ko ispred zaposlenih treba da ima uvid u sve što se radi.
ANALITIKA: A šta kažu iz Ministarstva finansija, odakle će se naći novac za povećanja?
KRIVOKAPIĆ: Za razliku od drugih, zdravstvu je budžet za narednu godinu povećan. I to za pet miliona eura. Istina, od tih sredstava nije planirano povećanje zarada. Međutim, to ćemo uspjeti kontrolom i uštedom unutar sistema, od troškova na prevoz, na gorivo, na struju, na razne tenderske nabavke ljekova koje su bile enormno visoke. Računamo da u 2012. godini unutrašnjom preraspodjelom može ostati za povećanje zarada zaposlenima bez ikakvog novog i svježeg novca. Uskoro će Fond zdravstva objaviti godišnji izvještaj o poslovanju u svim strukturama zdravstva – na primarnom, sekundarnom i tercijalnom nivou. Kolike su uštede, teško je kazati unaprijed. Postoje i razlike u načinu poslovanja. Primarna zdravstvena zaštita, recimo, ima mogućnost direktne zarade – preko ljekarskih uvjerenja, naplatom liječenja, naplatom pregleda u oblasti medicine rada, od uvjerenja za vozačke dozvole, za liječenja u turističkim ambulantama tokom turističke sezone...
Neki domovi zdravlja zarade i po 50, pa i 100 hiljada eura godišnje. To je novac koji se kasnije koristio za različite namjene. Bolnicama je mnogo teže. Jer, osim participacije, nemaju mogućnost naplate. Sada će se, dobrovoljnim, dodatnim osiguranjem, omogućiti ukidanje participacije. Ili, ukoliko se ne osigurate, da 20 posto platite od vrijednosti pregleda. Računamo da će se na taj način nadopuniti nedostajuća sredstva i zdravstvo stati na noge.
ANALITIKA: Što je sa tri miliona eura o kojima se krajem prošle godine govorilo, da su „nađeni“ unutar sistema zdravstva? Imaju li nešto 7.800 zaposlenih u zdravstvu od tog novca?
KRIVOKAPIĆ: Riječ je o dugovanjima, neplaćenim računima za grijanje i tome slično. Ta su sredstva uplaćena zdravstvenim ustanovama,

Ali, postavlja se pitanje – ako su nagomilani toliki dugovi zbog neplaćanja režija, gdje su otišle te pare? Jer, one su raspoređene, one su date. Možda ne u tolikom iznosu, ali svakako su date za te namjene. Stimulansi su dijeljeni neopravdano, obračunavato prekovremeni sati ljudima koji nisu radili... E, te je anomalije uočilo Ministarstvo finansija. Sada je ono preuzelo kontrolu svih davanja sistemu zdravstva.
ANALITIKA: Što bi sebi i kolegama zamjerili u načinu vođenja štrajka?
KRIVOKAPIĆ: Nepripremljenost. Ja bih sada mnogo pametnije ušla u štrajk. Radila bih neke stvari konkretnije, prvo imajući uvid u podatke o novčanim transakcijama. Mučili smo se godinu dana da dođeno do tih podataka. U Ministarstvu zdravlja imali smo kooperativnost. Ali, falilo im je više moći da stanu u zaštitu zdravstvenog radnika. Ministarstvo finansija bilo je dobro u kontroli trošenja novca, na što smo godinu dana ukazivali - da u sistemu zdravstva postoje anomalije koje treba ispraviti.
Ali, dobro...Napravljeno je 6.000 bedževa, a oko 5.500 ljudi ih je nosilo. U Crnoj Gori ima 30 zdravstvenih ustanova, od čega sedam bolnica. Tu su direktori, pa načelnici odjeljenja... Konkretno, u jednoj bolnici opšteg tipa kakva je u Kotoru, gdje radim, imate 30 doktora od kojih je samo 10 moglo da štrajkuje. Ostali su ili načelnici službi, ili na nekoj drugoj rukovodećoj funkciji. Uglavnom su svi podržavali štrajk što se tiče valorizacije rada. Nismo imali otpore, jedino je bilo rezervi da to ne pređe u neku drugu vrstu protesta. To nije bio naš cilj. Ja nikada nisam željela da se izađe na ulice, jer sam smatrala da se sve može riješiti za pregovaračkim stolom. I bila sam u pravu.
Gordana BOROVIĆ