Postoji razlika između lošeg, osrednjeg i ostvarenja koje predvodi glumica i pjevačica Dženifer Lopez, svima nama znana kao superstar Džej Lo. Tako je, razlika u kvalitetu ne postoji jer svi oni dijele jednu zajedničku crtu - zaobilaznost kao od đavola.
Iako smo voljeli Džej Lo u „Hustlerkama“, sjajnom, za prestižnog Oskara nominovanom filmu iz 2019. godine, voljeli bismo da nas je neko upozorio na njenu, iliti Netfliksovu (birajte kome ćete dodijeliti pripadnost, to ne mijenja cjelokupni utisak) „Majku“ koja nije ni zavrijedila da joj se neko obrati sa „mother!“, komplimentom koji koriste tviteraši kada govore o ženi u superlativu.
Đe je zapelo? Pa, svuđe, rekli bismo. No valjalo bi dati kreću uvertiru prije nego li krenemo da „masakriramo“ film. Ideja da imate ženskog Džona Vika nije nova. Prije nje su bile Atomic Blonde, Crna Udovica, riđokosa Ava Džesike Čestejn, zločesta Sook-hee iz fantastične južnokorejske poslastice „The Villainess“,pa na kraju i Yor Forger is hit animea „Spy x Family“. E, sad…Ukusi su različiti i svako ima pravo da bira, ali ono što „Majka“ rediteljke Niki Karo (možda je pamtite „Whale Rider“ filmu iz 2002) nije uspjela da prenese publici je osjećaj straha i strepnje.
Priča prati Majku (da, tako se zove) koja je polu-rehabilitovani plaćeni ubica u potrazi za ćerkom Zoi (Lusi Paez) koju su kidnapovali plaćenici i bivši američki vojnici sleš obnovljeni teroristi. Bez trunke pretjerivanja, priča je tanka da ne može biti tanja, te se čini da nije bilo prostora za narativni fejl.
No, oni koji znaju u kakvim ostvarenjima JLo najčešće igra, svjesni su da ovaj film, koji je inače razbio sve rekorde gledanosti na Netfliksu, samo velika reklama za osrednji performans Lopez. Scenario i hodajući plot armor pomažu joj da ne radi apsolutno ništa, a mizerni pokušaj u koherentnoj priči rezultirao je ostvarenjem dugim dva sata aspolutno ničega.
Ovo je jedno od onih ostvarenja za koja znate da će imati hepi end, svako će otići kući, jedna ili dvije (nategnute) scene smrti kvazikrucijalnih likova koje služe izvještačenoj emocionalnoj reakciji i to je - sve. Dobitna formula koja je bila valjana i legitimna osamdesetih godina prošlog vijeka, ali ne i danas kada akciona i „brza“ ostvarenja mogu da ponude znatno više i bolje.
I dok ovaj film obiluje lošim i upitnim segmentima koji vas tjeraju da mrzite vrijeme koje ste maltene bacili na „Majku“, jedan kvalitet moramo istaći - ledene pejzaže Aljaske koji su doprinijeli da ovo ostvarenje ima, koliko-toliko, gledljivu notu.
Sigurni smo da Lopez i nije najgora glumica svih vremena. Vjerovatno ima i gorih od nje koje prolaze sa manje kritika. Istini za volju, da nema njene harizme kojom odiše kao pravi superstar, vjerovatno ne bismo ni gledali ovo ostvarenje. Jer, film „Mother“ je sinonim svega pogrešnog na striming platformama čija je (ne)kultura u velikoj mjeri uzurpirala tekovine kvaliteta i dozvolila da jedno ovakvo ostvarenje obara rekorde gledanosti u čiju validnost skoro svi sumnjaju.
