Razlog tome bio bi novi film Joakima Trira “The Worst Person in The World”, koji sa rediteljske, scenarističke i glumačke strane predstavlja pravo remek djelo evropskog filma. Premijerno prikazano ljetos u Kanu, riječ je o ostvarenju koje govori o stasavanju, o osjećanjima i odnosima, nečemu što bi se moglo okarakterisati kao drama, izuzetno dinamična, gotovo avangardna.
Kroz 12 poglavlja, Trir je ispričao priču o akterki koja se pokušava pronaći, nerijetko srljajući, a pojedini fragmenti, uključujući i reditelju svojstvene digresije, posebno su upečatljivi momenti. No, jednako je dragocjena – a o tome je sve kazao žiri u Kanu – sjajna gluma, na čelu sa Renate Reinsve, koja je sa nevjerovatnom lakoćom tumačila izuzetno kompleksnu i zahtjevnu ulogu.
“The Worst Person in The World” je rollercoaster koji se kreće od komičnih do tužnih momenata, od nestabilnosti do sreće, a ta je sreća – pritom – momenat na kojem je izgrađena možda i najbolja scena u filmu.
Umjesto prepričavanja detalja, bolje je samo preporučiti film koji definitivno ima sve kvalitete koji bi ga činili dostojnim konkurentom onome što su prošle godine uradili Farhadi, Hamaguči ili Sorentino – pa bi bilo prilično iznenađujuće da ga osmog februara ne vidimo među filmovima nominovanim za Oskar.
