Budžet koji je uradio Lukšićev tim, već sada izaziva određene polemike u javnosti, a kako tvrde izvori Portala Analitika, smanjivanje dotacija određenim potrošačkim jedinicama nije se dopalo pojedinim ministrima bliskim potpredsjedniku Maroviću, sa kojim Lukšić, gotovo na dnevnom nivou, odmjerava snagu. Oni su smatrali da su smanjenja linearna i bez jasne strategije za godinu koja će biti težak ispit za crnogorsku ekonomiju. Kako je Lukšićev prijedlog, ipak, usvojen kao prijedlog Vlade, procjenjuje se da je Lukšić učvrstio svoju poziciju u odnosu na Marovića.
Predlog Budžeta za 2010. godinu pojaviće se pred poslanicima 23. decembra, a izvor iz crnogorske skupštine, kazao je da će dan prije početka rasprave o budžetu, premijer Đukanović odgovarati na pitanja poslanika u okviru premijerskog sata.
Prema radnoj verziji nacrta Budžeta za narednu godinu, ukupna budžetska sredstva su planirana na 1,5 milijardi eura, što je za 26 miliona eura manje od ovogodišnjeg budžeta, nakon rebalansa.
Tihi sukob Marovića i aktuelnog ministra finansija, traje još od formiranja nove crnogorske Vlade kada je „stara garda“ predvođena Marovićem osujetila Đukanovićevu namjeru da Igora Lukšića predloži za novog mandatara. Pobjeda iskusnih političkih igrača iz vrha DPS-a bila je, ipak, kratkotrajna, jer na kraju dugih partijskih konsultacija nije prošla ideja o samo jednom potpredsjedniku koji bi se zvao – Svetozar Marović. Uticajnom Budvaninu nije se dopala ideja da bude jedan od trojice potpredsjednika – baš u rangu sa mladim Lukšićem - ali je Marović mudro i kompromisno prihvatio ponudu.
Primirje potpredsjednika prekinuo je sam Lukšić sredinom godine, kada je sa pozicije potpredsjednika Vlade oštro i javno kritikovao čelnike opštine Budva, Marovićeve bliske saradnike, zbog neracionalnog trošenja novca i kašnjenja u isplati zarada zaposlenim u toj lokalnoj samoupravi.
Izvori Portala Analitika iz Vlade Crne Gore ističu da je Lukšiću u izvršnoj vlasti djelimično uspjelo da izoluje Marovića preuzimajući većinu glavnih projekata u Vladi. Lukšić koncipira budžet, kreira ekonomsku politiku, potpisuje bitne ugovore kao i potpisuje zaduživanja kod svjetskih finanijskih institucija... U međuvremenu, Marović priprema prijedlog - ''Giljotina'', projekat kojim se predviđa smanjivanje biznis barijera.
Dobri poznavaoci prilika u DPS-u, navode da je Milo Đukanović, još kao mandatar, upoznao najbliže saradnike sa idejom da njegov kabinet bude tranzicioni do 2011. godine, a da bi potom vladu i rukovođenje DPS-om, trebalo da preuzme upravo Lukšić.
Ta ideja nije sa oduševljenjem prihvaćena u taboru prekaljenih partijskih boraca DPS-a, koji se – kao i kod izbora premijera nakon prvog Đukanovićevog povlačenja - protive „dirigovanom“ postavljanju novog lidera. Marović, Vujanović, Šturanović ali i neki drugi uticajni ljudi iz vrha DPS-a smatraju da se politička harizma može graditi jedino unutar partijske mašinerije DPS-a. Tačnije: samo onaj koji se za liderstvo izbori unutar partijske hijerarhije može figurirati kao Đukanovićev nasljednik.
Iako je do planiranog kongresa DPS-a više od 15 mjeseci, izvjesno je da će se nastaviti odmjeravanje snaga na relaciji Lukšić-Marović, tim prije što zajedničkoj partiji ne prijeti velika spoljna opasnost i što opozicija ne pokazuje znake oporavka. Zato bi vrijeme koje predstoje čelnici DPS-a mogli da iskoriste za zauzimanje boljih pozicija za slučaj da se Đukanović, kako se indirektno najavljuje, zaista povuče iz politike nakon najvišeg parrtijskog skupa.
N.Z.
