Svijet

Nigerijska novinarka se proslavila istraživačkim radom

Tobore Ovorije: Istraživanje u raljama mafije, makroa, trgovaca ljudima i organima

Tobore Ovorije je ovogodišnja dobitnica Nagrade za slobodu govora koju dodjeljuje Dojče Vele (DW). Nigerijska novinarka se proslavila istraživačkim radom – rizikujući pritom i svoj život. Ovo je njena neobična, potresna priča.

Tobore Ovorije: Istraživanje u raljama mafije, makroa, trgovaca ljudima i organima Foto: Dojče vele
Dojče Vele (DW)Izvor

Tobore Ovorije je bila ukočena od straha. Po odjeći joj je bila krv, a pored nje su bila dva obezglavljena tijela. Mračnim kampom odzvanjali su vrisci. Mlade žene oko nje pobjegle su u noć. Na kraju se onesvijestila.

Kada se sjeti te noći, Ovorije i dalje plače i drhti. I danas, sedam godina kasnije. Tada 33-godišnja novinarka, mjesecima je tajno istraživala o trgovini ljudima i prisilnoj prostituciji u Nigeriji. Svojim izvještavanjem razotkrila je mračne mahinacije kriminalnih bandi, umiješanih u prostituciju, trgovinu ljudima i organima.

'Lično sve proživjeti'

Nekoliko nedjelja prije početka istraživanja, urednica je zamolila Ovorije da izvještava o trgovini ženama u Nigeriji i da razgovora sa žrtvama. Ovorije se smije kada se sjeti tog razgovora:

„Pa sigurno im ne piše na čelu: 'Hej! Uskoro ću biti oteta“, kaže za Dojče Vele. 

Za Ovorije je bilo jasno: „Moramo sami kroz to da prođemo. U suprotnom će priča biti prazna.“ Glasno pljesne rukama kod svake riječi, kako bi ih dodatno naglasila. U njenom radu nema mjesta za kompromise.

Njena hrabrost zadivljuje mnoge – i Dojče Vele koji joj ove godine dodjeljuje Nagradu za slobodu govora.

„Ako neko sebe dovede u takvu opasnost da bi otkrio istinu, onda je to vrijedno svakog poštovanja“, kaže generalni direktor DW Peter Limburg. „Važno je da osnažimo dobitnicu nagrade, ali i novinarstvo u Africi.“

Oteta iz Nigerije

Prema ocjeni Međunarodne organizacije za migracije (IOM) 80 odsto svih djevojaka i žena koje su iz Nigerije stigle u Evropu su potencijalne žrtve trgovine ljudima i prisilne prostitucije. Jedna od njih bila je najbolja prijateljica od Ovorije. Umrla je od HIV-a nakon što je bila prokrijumčarena u Italiju.

Ovorije se u istraživanju bavila sudbinom te prijateljice, kao i mnogih drugih žena. Bavila se ličnim pričama hiljada žrtava koje se svake godine iz Nigerije odvode u Italiju.

Uz pomoć svojih koleginica i kolega iz nigerijskog lista Premijum tajms (Premium Times), na sedam mjeseci je ušla u taj opasan svijet: promijenila je identitet, odjeću, frizuru, šminku, pa čak i način govora. Predstavljala se kao prostitutka i dospjela je u ruke jednog makroa.

Istraživanje u tom mračnom svijetu ostavilo je tragove na njenom tijelu. Odsjekli su joj kosu, pretukli, zlostavljali, prebačena u bolnicu i jedva je izbjegla smrt.

Nakon nekoliko mjeseci od makroa je dobila zeleno svijetlo da bude prokrijumčarena u Italiju. Sa grupom mladih žena autobusom je prebačena u susjednu državu Benin. Na putu je vidjela kako su dvijema zatvorenicama odrubljene glave. Njihovi organi su bili za prodaju na crnom tržištu. U Beninu je uz pomoć jedne koleginice uspjela da pobjegne.

Protiv svih predrasuda

Još kao dijete u nigerijskoj privrednoj metropoli Lagos, Tobore Ovorije je znala da želi da postane novinarka – i prije nego što je krenula u školu. Svake nedjelje je nigerijskim listovima slala svoje, rukom ispisane, priče i pjesme. Nije se obazirala na to što ih redakcije nisu objavljivale, nastavljala je da ih šalje.

Kada je bila u srednjoj školi, majka jedne njene prijateljice iz razreda bila je optužena da je vještičarenjem ubila svog muža. Tobore je protiv toga protestovala – bezuspješno.

„Svi su mi uvijek iznova govorili: 'Ti si djevojčica, moraš da budeš mirna, previše pričaš'. Bila sam bijesna. Nisam htjela da se prilagodim“, kaže u intervjuu za DW.

Zatvorila se u svoju sobu i zapisivala svaki detalj svog života. Kada je otac jednoga dana u fioci pronašao bilješke, ohrabrio ju je da se pisanjem bori protiv nepravde.

Ovorije je to i učinila. “Odlučila sam da to radim do kraja svog života: da se snagom riječi borim za one čiji se glas ne čuje.”

Ali najpre je kao mlada novinarka morala da se suoči sa predrasudama u nigerijskom medijskom svijetu prema ženama. “Teme kojima su se žene bavile bile su porodica, moda i zabava. Teže teme su bile namijenjene muškarcima.”

Borba se nastavlja

Mnoge rane zadobijene tokom istraživanja o nigerijskoj seks-mafiji, do danas nisu u potpunosti izliječene. Ovorije se bori sa depresijama i sa Posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP).

Njen kolega, novinar iz Gane, Anas Aremejav Anas, divi joj se što i pored svega ne odustaje.

„U jednom trenutku njene karijere smo pomislili da bi to mogao da bude kraj njenog rada. Ali onda se ponovo vratila. Nepravda koju vidi u društvu joj ne dozvoljava da stane. Bori se za to da slabije grupe, žene i djeca, osjete pravdu“, kaže za DW.

I nakon istraživanja o prisilnoj prostituciji, Tobore Ovorije se bavi teškim temama: izvještavala je o žrtvama trgovine ljudima u Libiji i o stigmatizaciji nigerijske djece koja su HIV pozitivna.

Trenutno istražuje i da li su zaposleni u ambasadama uključeni u trgovinu ljudima.

Na pitanje da li se kaje što je svoj život dovela u opasnost zbog istraživačkog novinarstva, istog trenutka odgovara: „Apsolutno ne. To je natjeralo ljude da ponovo razmisle. Mogu mirno da spavam. Za mene je to smislen život.“

Portal Analitika