U intervjuu za Gradski portal Todorović ističe da se u magičnom trajanju crnogorske duhovnosti i otpora desio i Belveder 2021. godine kao novi crnogorski odgovor velikosrpskoj agesiji, njenom pokušaju pokoravanja Crne Gore, ovaj put, srećom bez žrtava zahvaljujući mudrosti i pribranosti crnogorskih građana koji su tih dana bili na Cetinju.
Šta je dovelo do Belvedera i do čega je doveo Belveder?
Todorović: Svakom dobronamjernom građaninu Crne Gore koji nije imao interesa od 42. Vlade bilo je jasno, odmah po njenu formiranju, da se radi o skupu neznavenih i zlonamjernih ljudi sa zadatkom podrivanja suverene i građanske Crne Gore. O skupu ljudi s jasnim zadatkom stvaranja provizorijuma od države, kako bi je pripremili za ulazak u Otvoreni Balkan đe bi postepeno, vremenom, Crna Gora gubila sopstveni identitet, integritet i suverenitet i utopila se u viziju srpskoga sveta.
Da navedeno stanje ne bude odmah jasno većini crnogorskih građana pobrinuli su se razni politički i društveni analitičari u vidu posrnulog NVO sektora, istrošenih intelektualaca, kolumnista i, na kraju, samih političara koji su nas ubjeđivali da Krivokapić – Abazovićeva Vlada predstavlja progres i napredak Crne Gore na njenom evropskom i demokratskom putu. Ubjeđivali su nas da Vlada formirana u manastiru Ostrog nije velikosrpska, anticrnogorska, svetosavska i proruska, kakva je u svojoj biti i sama Crkva Srbije, već crnogorska i evropska Vlada koja će raditi na dobrobiti građanske i evropske Crne Gore. Ubjeđivali su nas da su ministri i razni funkcioneri proistekli iz inkubatora Crkve Srbije na drugačijim i suprotnim ideološkim i političkim usmjerenjima i uvjerenjima od same crkve koja ih je delegirala! Zato se morao desiti događaj poput Belvedera koji je prodrmao Crnu Goru i otrijeznio je od serviranih zabluda, iako su mnogi i nakon Belvedera nastavili relativizovati opasnosti od velikosrpskog nacionalizma i Crkve Srbije čije su paradigme djelovanje Krivokapić-Abazovićeve Vlade.
U čemu je značaj simbolike Belvedera?
Todorović: Kako je Crna Gora sva prožeta simbolima vezanim za razne toponime i datume, poput simbolike 13. jula, onoga iz 1878. godine na koji se nadovezao 13. jul 1941. godine, smatram i da se simbolika Belvedera iz 1936. godine kao jednog od simbola crnogorskoga otpora velikosrpskoj agresiji i kravavom tlačenju Crne Gore od strane karađorđevićevske vlasti morala ponoviti.
Tako se opet u tom magičnom trajanju crnogorske duhovnosti i otpora desio i Belveder 2021. godine kao novi crnogorski odgovor velikosrpskoj agesiji, odgovor njenom pokušaju pokoravanja Crne Gore, ovaj put, srećom bez žrtava zahvaljujući mudrosti i pribranosti crnogorskih građana koji su tih dana bili na Cetinju. I da se nije dogodio Belveder morao bi se dogoditi sličan događaj jer je velikosrpska agresija prethodne Vlade bila neizdržva građanskoj i evropskoj Crnoj Gori. Permanentno su se podizale tenzije i moralo je doći do ključanja i razrješavanja situacije, odnosno oburdavanja Krivkapić – Abazovićeve Vlade čiji se pad upravo dogodio zahvaljujući dešavanjima na Belvederu.
I da se nije dogodio Belveder morao bi se dogoditi sličan događaj jer je velikosrpska agresija prethodne Vlade bila neizdržva građanskoj i evropskoj Crnoj Gori, permanentno su se podizale tenzije i moralo je doći do ključanja i razrješavanja situacije, odnosno oburdavanja Krivkapić – Abazovićeve Vlade čiji se pad upravo dogodio zahvaljujući dešavanjima na Belvederu.
9. maja Belveder je ponovo dočekao svoje građane, ovoga puta drugačijim povodom, pod zastavom slobode i podignutih glava. Da li smatrate da sada možemo malo slobodnije disati ili i dalje trebamo biti na oprezu?
Todorović: Zaista je Belvederu i Cetinju ove godine pripadala čast za centralno proslavljanje Dana Evrope i Dana pobjede nad fašizmom jer se upravo na Belvederu Crna Gora odbranila od balkanskog fašizma u vidu velikosrpkog nacionalizma i velikosrpske ideologije ovaploćene u prethodnoj Vladi. To su potvrdile i reakcije političara, kako onih koji nijesu stigli na prijem kod njene Ekselencije Pope, tako i onih koji su stigli i bili pozdravljeni od strane građana na Cetinju onako kako zaslužuju.
Prije svega mislim na reakciju građana povodom pojave Dritana Abazovića na Cetinju. A da li možemo malo slobodnije disati ili i dalje trebamo biti na oprezu? Smatram da nema puno mjesta optimizmu jer strukture koje su bile u prethodnoj Vladi nijesu promjenile svoje djelovanje već je samo njihov manevarski prostor sužen ulaskom u Vladu struktura koje su do sada bile u opoziciji. Zato trebamo biti na još većem oprezu jer mogu iskoristi donedavne opozicione strukture kao štit svome djelovanju.
18Nakon septembra Belveder je postao mit i prisvajan je od strane raznih političkih partija. Kako gledate na tu činjenicu?
Todorović: Iako razumijem potrebu crnogorskih građana da kroz mitologiziranje stvaraju idilično zajedništvo u otporu velikosrpskoj agresiji, Belveder nije mit i ne treba ga tako tretirati. Imamo jasne činjenice i tok događaja. Zahvaljujući digitalizovanom vremenu, imamo dokumentovano postupanje svakog pojedinca i svake organizacije tokom desantnog ustoličenja Joanikija Nedostojnog, a stvaranjem mita od belvederskih demostracija mnogi bi bili lišeni odgovornosti.
Zato treba rasvijetliti sve činjenice vezane za Belveder i kloniti se pričinih priča. A što se tiče prisvajanja od strane političkih partija, neka im služi na čast. Svjedoci smo da političke partije ne prezaju ni od čega zarad prikupljanja sitnih političkih poena i dolaska na vlast.
Na Belvederu nijesu bili samo Cetinjani. Belveder je 4. i 5. septembra okupio građane iz svih gradova Crne Gore. Isto je bilo i 9. maja. Uprkos tome, postoje tendencije da se Belveder pretvori u lokalnu priču. Zašto?
Todorović: Belveder na lokalnu priču i lokalni događaj konstantno pokušavaju svesti ideološki i politički protivnici evropske i građanske Crne Gore. Oni koji pokušavaju bosnizaciju Crne Gore, na taj način umanjujući njegov značaj, što nažalost kod dijela građanske javnosti i uspijevaju. Svakako, povoda za takvo tumačenje i djelovanje dala im je politička partija koja je na lokalnim izborima na Cetinju krenula s Belvedera, oduzimajući mu državni značaj i svodeći ga na lokalu priču.
Da stvar bude još tragičnija ili bolje reći frapantnija, nakon izbora, vlast na Cetinju su preuzeli zahvaljujući rukama koje su aplaudirale desantnom ustoličenju Jovana Nedostojnoga. Toliko o pameti i principijelnosti crnogorske političke elite koja ne vidi dalje od fotelja.
U javnost je dospio snimak na kojem navodno čujemo glas komandanta Protivterorističke jedinice Uprave policije, Petra Kneževića koji govori o akciji policije na Cetinju. Je li Vas sadržaj tog snimka iznenadio? Kakav rasplet ove afere očekujete?
Todorović: Slušajući izjave premijera Abazovića ne možemo očekivati veliki rasplet povodom slučaja Petra Kneževića. Ako i bude nekog raspleta, biće simboličnog karaktera i sigurno se neće ići do kraja jer bi to podrazumijevalo i odgovornost samog premijera.
Stoga, pojavu snimka možemo posmatrati kao ucjenjivački potencijal suverenističkih snaga u novoj Vladi s pretpostavkom, prateći dešavanja u javnosti, da postoje još brojni snimci kojim se mogu kompromitovati razni ljudi koji su učestvovali u agresiji policije na mirne građane tokom belvederskih demonstracija. Crnogorska javnost je pojavom snimka dobila potvrdu onoga što se u javnosti već govorilo i o čemu je pisano i izvještavano u dnevnom listu „Pobjeda“.
Ako vratimo śećanje na prethodno djelovanje Crkve Srbije, ne bi trebalo da nas iznenadi veza Krivokapić – Abazovićeve Vlade formirane od strane Crkve Srbije, odnosno njenih funkcionera delegiranih od strane Crkve Srbije, kao i veza same Crkve Srbije, odnosno njenog sveštenstva s kriminalnim miljeom, kad je svojevremeno, ne tako davno, u okupiranim manastirima i crkvama u Crnoj Gori Crkva Srbije skrivala potraživane ratne zločince koje je blagosiljala neposredno prije izvršenja tih zločina.
Kakav je Vaš stav po pitanju događaja koji se odigrao pred Cetinjskim manastirom na Uskrs?
Todorović: “Vještičije kolo” Joanikija Nedostojnoga pred Cetinjskim manastirom u kontekstu društveno-političke situacije u zemlji, zajedno s problemom koji crnogorsko društvo permanentno potonjih trideset godina ima s velikosrpskim nacionalizmom, a naročito nakon belvederskih događanja, smatram smišljenom provokacijom za izazivanje nereda radi destabilizacije Crne Gore. Nažalost Crkve Srbije, ispostave FSB-a i BIA-e u Crnoj Gori, građani Cetinja ni ovaj put nijesu naśeli na provokacije i sve se završilo bez većih incidenata.
Formirana je 43. Vlada Crne Gore. Kakva su Vaša očekivanja od nove vlade?
Todorović: Budući da nijesu velika očekivanja od nove Vlade, ni od samih konstituenata iste, oročene na godinu dana sa zadatakom deblokiranja pravosudnih institucija i povratka Crne Gore na evropski put, razumljivo je da ni moja očekivanja od Abazović – Joković -Krivokapić Vlade nijesu velika. Zapravo, oblasti kulture i prosvjete, koje bi crnogorsko društvo zbog njegovih identitetskih problema i specifičnosti trebale najviše da dotiču, date su na upravljanje ideološkim blizancima Vesne Bratić.
Za sada mi nijesu poznate reakcije ili bilo kakva javna osuda djelovanja Vesne Bratić od strane nove ministrice kulture ili ministra prosvjete. Dok su nam poznati stavovi SNP i njenog predśednika o nastanku crnogorske nacije kao i njihovog odnosa prema crnogorskome jeziku koji ne priznaju.
Ako uzmemo u obzir da SNP nije imao sporenja s Vesnom Bratić tokom njenog ministrovanja zbog njenih velikosrpskih nazora i opskurnih stavova, već zbog personalnih rješenja, odnosno iznevjeravanja dogovora oko podjele mjesta po dubini, moramo se zapitati zašto je baš resor prosvjete dodijeljen kadru SNP-a.
Što se tiče djelovanja samog premijera, izjavama o slučaju Petra Kneževića, zatim izjavama o Otvorenom Balkanu i brukanju institucije premijera pristajanjem da bude gost u svojoj kući – ne očekujem ništa, odnosno da svaki put kao i do sad, bude dočekan i ispraćen s Cetinja kako mu i dolikuje.
Što se tiče djelovanja samog premijera, izjavama o slučaju Petra Kneževića, zatim izjavama o Otvorenom Balkanu i brukanju institucije premijera pristajanjem da bude gost u svojoj kući – ne očekujem ništa, odnosno da svaki put kao i do sad, bude dočekan i ispraćen s Cetinja kako mu i dolikuje
Da li smatrate da će Crna Gora uspjeti da se vrati na evropski put?
Todorović: Nesumnjivo će se Crna Gora vratiti na evropski put, jer su evropske vrijednosti superiornije u odnosu na alternativu koja se nudi. Uostalom, to je i većinsko raspoloženje crnogorskih građana, koje je potvrđeno rezultatima tridesetoavgustovskih parlamentarnih izbora 2020. godine, ali je zahvaljujući političkim odlukama GP URA evropska većina formiranjem Krivokapić – Abazovićeve Vlade postala manjina. Upravo se samo takvim suludim političkim odlukama, kakve je činila GP URA u prethodnom periodu, kao i pričama o Otvorenom Balkanu i raznim regionalnim inicijativama koje za cilj imaju zamjenu za EU, može usporiti i opstruirati put ka EU, ali ne i potpuno zaustaviti jer je građanska i evropska Crna Gora snažnija, moćnija i brojnija od alternative.
Koliko je važno da građani podignu glas i iskažu svoj stav kada je riječ o važnim političkim i društvenim dešavanjima?
Todorović: Naravno da je važno i poželjno da građani dignu svoj glas i izraze svoj stav. Što više snažnih i slobodnih glasova u javnosti, to će crnogorsko društvo postati bolje i slobodnije mjesto za život.
