Nijesu morali da umru. Ovo je strašna istina o novoj borbi protiv pandemije, jer se zloćudna, veoma zarazna delta varijanta širi, ciljajući na milione ljudi od kojih su nas neki, nažalost, napustili onda kada je već bilo prekasno da bi se zaštitili sigurnim, besplatnim i efikasnim vakcinama.
Majkl Fridi, iz Las Vegasa, otac petoro djece, i dalje im je mogao biti zvijezda vodilja. Umjesto toga, uvek će ih proganjati jedna od njegovih zapanjujućih poruka poslata prije nego što je umro prošlog četvrtka: „Trebalo je da primim prokletu vakcinu“.
Kim Megin, 63-godišnjakinja iz Arkanzasa i ljubiteljka fitnesa, imala je izglede da još dugo posmatra širenje svoje porodice. Umjesto toga, njenoj kćerki, Rejčel Rozer, medicinskoj sestri, ostaje da se pita zašto nije mogla da ubijedi svoju pokojnu majku da joj dâ vakcinu.
„Ljuta sam što se nije vakcinisala. I lično se osjećam krivom što se nijesam više potrudila“, rekla je Roser.
Nažalost, Megin je zaključila – ako je trebalo da se suoči sa Covidom, onda bi ga već dobila.
Ta vakcina je mogla sve ovo da zaustavi. Samo jedan mali ubod. Osjećam se glupo što je nijesam primila
Voljeni ovih umrlih nijesu sami u svojim potresnim jadikovkama.
Neki od onih koji su preživjeli borbu s Covidom, nakon višednevne borbe za dah ili opterećeni iscrpljujućim nuspojavama, pitaju se zašto nijesu preduzeli jednostavan korak kako bi sebe i svoje voljene poštedjeli noćne more.
Dženin Starling sa Floride, koja ima osmoro djece, drhtala je od pomisli šta bi se dogodilo sa njenom šestogodišnjakinjom da nije preživela ono što je rekla da je „užasno“ vrijeme na odjeljenju intenzivne njege. Priznala je da je slušala ljude koji su rekli da nas vlada tjera da napunimo svoje tijelo neprovjerenom supstancom.
„Bila sam jedna od onih koji su rekli: 'Ne mogu da vjerujem da će ljudi samo ubrizgati u sebe ovaj lijek o kojem ne znamo dovoljno“, rekla je 43-godišnja Starling.
„Moje mišljenje sada je da je u pitanju samo jedan ubod – jedan obični ubod“.
„Ta vakcina je mogla sve ovo da zaustavi. Samo jedan mali ubod. Osjećam se glupo što je nijesam primila“.
Dok je Ališa Bol sjedjela kraj kreveta njenog muža Vilijama, na kojem je on iscrpljen spavao pod maskom sa kiseonikom prošle nedjelje, rekla je da su odlagali vakcinaciju.
„Ne bih ni najgorem neprijatelju poželjela da kroz ovo prolazi“, rekla je ona CNN-ovom reporteru iz Misisipija.
Tragedija ogromnih razmjera
Kako se infekcija širi, podstaknuta Delta sojem koronavirusa, ove razarajuće priče o bespotrebnom ljudskom gubitku i bolu posljednjih dana podijeljene su sa brojnim voditeljima i novinarima CNN-a.
Neki od onih koji su svjedočili pristali su da govore čak i tokom žalosti i proživljavanja lične agonije, kako bi pomogli drugima da izbjegnu njihovu sudbinu.
Ogromna ljudska tragedija pandemije, sa više od 600.000 smrtnih slučajeva u SAD, već je bila gotovo nepodnošljiva. Ali mnogi od umrlih u ranijim talasima bolesti nijesu imali šanse.
Neki su podlegli komorbiditetima zbog kojih su bili podložni Covid-19 obolijevanjima za koja postoji malo efikasnih terapija. Drugi su se razboljeli nakon što nijesu shvatili bolest i savjete naučnika o fizičkom distanciranju dovoljno ozbiljno. Mnogi jednostavno nijesu imali sreće i bili su osuđeni na takvu sudbinu iz bioloških razloga ili malih šansi da prežive.
Manje od 0,004% ljudi koji su u potpunosti vakcinisani protiv Covid-19 doživljava teži oblik bolesti koji rezultira hospitalizacijom
Međutim, ideja da se mnoge takve tragedije sada mogu izbjeći, ali ne zato što iz bilo kog razloga milioni odraslih Amerikanaca neće biti vakcinisani, može najaviti najbolniju fazu ove proklete globalne vanredne situacije.
Većina ljudi koji dobiju Covid-19 za sada neće umrijeti ili se ozbiljno razboljeti, što je faktor koji je jasno obojio procjene mnogih u zemlji koji sumnjaju u savjete o javnom zdravlju ili misle da im se neće dogoditi najgore.
Ali najnoviji podaci američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti, u kombinaciji sa opakim maršom Delta soja, dodatno otežavaju kalkulaciju ka vakcinaciji prije nego što bude prekasno.
Usprkos pričama o „prodornim infekcijama“, samo mali dio onih koji su vakcinisani protiv Covid-19 zapravo se zarazi virusom. Manji broj se razboli i mora u bolnicu. Još manji broj umre. Dakle, vakcinacija, iako ne nudi 100% garanciju preživljavanja, koju krhkost ljudskog života umanjuje, nudi ogromnu i zapanjujuću zaštitu.
CDC je u subotu saopštio, na primjer, da manje od 0,004% ljudi koji su u potpunosti vakcinisani protiv Covid-19 doživljava teži oblik bolesti koji rezultira hospitalizacijom. Manje od 0,001% umrlo je od ove bolesti.
Iako se broj ovih slučajeva obolijevanja 6.587 i smrtnih slučajeva 1.263 čini kao veliki, potrebno ih je uporediti s činjenicom da je više od 163 miliona ljudi u SAD u potpunosti bilo vakcinisano protiv Covid-19 do 26. jula.
CDC je u ponedjeljak izvijestio da je 70% svih odraslih Amerikanaca primilo najmanje jednu dozu vakcine protiv Covid-19, dostigavši referentni cilj za koji se predsjednik Džo Bajden nadao da će ga postići prije nešto manje od mjesec.
Razlozi oklijevanja
S obzirom na zapanjujući uspjeh vakcina, čak i dok se delta soj širi, odluka mnogih Amerikanaca da se odreknu zaštite koja bi mogla da im spasi živote je zbunjujuća.
Postoji mnogo razloga zašto se ljudi nerado opredjeljuju za vakcinu. Neki su htjeli da sačekaju i vide da li je vremenom došlo do neželjenih efekata kod vakcinisanih. Sumnja u vladu duboko je u duhu američkih građana, potkopavajući neke od molbi Bajdena i Bijele kuće da se ljudi zaštite.
U nekim djelovima zemlje, koji su uglavnom ostali netaknuti ranijim napadima Covida koji su ispraznili ulice u velikim gradovima, postojao je osjećaj da bolest ne predstavlja ozbiljnu prijetnju. A pošto se većina ljudi oporavlja od infekcija, postoji snažan osjećaj da su vam šanse i dalje prilično dobre ako se razbolite, posebno ako ste mladi i već nemate nekih zdravstvena problema.
U mnogim slučajevima, pritisak posla i užurbani način života uslovljavaju da neki ljudi odlože vakcinaciju. Politika je takođe nesumnjivo odigrala ulogu.
Neki ljudi se krišom vakcinišu kako bi izbjegli društveni i politički pritisak
Činjenica da je bivši predsjednik Donald Tramp, uprkos tome što je predsjedavao administracijom koja je pomogla u finansiranju razvoja vakcina, toliko oštro ispolitizovao Covid-19 i ismijavao nošenje maski, znači da ne može biti slučajnost to što su skoro sve države u kojima je vakcinisan mali udio stanovništva glasale za njega prošlog novembra i sada veoma izloženi dolasku delta soja.
Mjeseci propagande protiv vakcina u konzervativnim medijskim mrežama koje su pratile Trampove pristalice za mnoge su stigmatizovale vakcinu. U Misuriju, kojim delta soj hara, CNN je izvijestio da se neki ljudi krišom vakcinišu kako bi izbjegli društveni i politički pritisak.
„Nijesu htjeli da se nose sa pritiskom kolega ili ispadima drugih ljudi u vezi sa tim“, rekla je CNN-u doktorka Prisila Fars, internistkinja i šefica medicinskog informisanja.
Čini se da čak i sada mnogi republikanci donose političku odluku da izbjegnu vakcinu uprkos njenom potencijalu za spašavanje života. Anketa Univerziteta Monmut objavljena u ponedjeljak pokazala je da se 17% i dalje protivi vakcinaciji. Među tom grupom, 70% se ili identifikuje ili naginje Republikanskoj stranci, dok se samo 6% pripada demokratama.
Ideja da se niko ne bi spasio jer sluša političara (ne samo Trampa) koji umanjuje pandemiju kako bi povećao svoju karijeru, ili desničarskog stručnjaka koji im podiže rejting, je tragedija sama po sebi.
Ali bez obzira na razlog, sve je jasnije da ljudi koji odbiju vakcinu sada preuzimaju značajan rizik po svoje živote i zdravlje – i dobrobit onih koje će napustiti ako umru.
S obzirom na to da djeca mlađa od 12 godina još ne ispunjavaju uslove za vakcinaciju, skeptici takođe rizikuju da najmlađe i ugrožene članove društva izlože ozbiljnoj bolesti. Na kraju, oni se klade u onome što je republikanski guverner Zapadne Virdžinije Džim Džastis nazvao „lutrijaom smrti“.
Nije vrijedno
Polemika oko vakcina ponovo je razotkrila duboku političku i društvenu provaliju koja razara društvo i postavlja pitanje da li vakcinisanje nije samo lični izbor, već korak koji treba razmotriti u smislu duga pojedinca prema društvu.
Ovo pitanje posebno je teško za mnoge ljekare i medicinske sestre, koji su proveli više od godinu okruženi smrću od Covida na odjeljenjima intenzivne njege. Mnogi dijele priče o ljudima koji odbijaju da vjeruju da imaju Covid-19, čak do trenutka intubiranja. Drugi mole za vakcinu, iako je za nju kasno kad se razbole.
„Neki ljudi su uvjereni da ih lažemo u vezi sa tim da imaju pozitivan Covid test, čak i kada se vidno razbole“, rekla je za CNN medicinska sestra Morgan Bejbin iz Luizijane, gdje je virus veoma rasprostranjen.
eki ljudi su uvjereni da ih lažemo u vezi sa tim da imaju pozitivan Covid test, čak i kada se vidno razbole
Izvjesnost nepotrebne smrti povećava stres i narušava moral mnogih medicinskih radnika dok se nacija sprema za još jednu produženu borbu protiv virusa.
„Takođe, to je veoma frustrirajuće. I mi smo ljudi. Kao ljekari, medicinske sestre, respiratorni terapeuti itd, u osnovi imamo čudotvorni lijek“, rekla je dr Murtaza Akter, doktorka hitne medicine na Internacionalnom univerzitetu u Floridi.
„Imamo nešto što može pomoći u sprečavanju infekcije, a posebno u potpunosti spriječiti ozbiljno obolijevanje, a ljudi to ipak odbijaju. Oni dolaze moleći za pomoć, ali i odbijajući vakcinu. To je krajnje ironično. Iskreno, to nas ljuti“, naglasila je ona.
Jedna pacijentkinja koja je naučila tu lekciju bila je Ejmi Macen (44), koja je prošle nedjelje u bolnici za CNN izjavila da je bijesna na sebe jer nije vakcinisana.
„Samo ne želim da neko drugi završi kao ja, posebno sada kad je do vakcine lako doći“, rekla je ona.
Vjerenica 39-godišnjeg čovjeka, koji je preminuo, a koja je primila vakcinu čim je njemu dijagnostifikovan koronavirus rekla je da bi on i dalje bio sa njom da se vakcinisao.
„Da, mislim da bi to barem umanjilo simptome, a mogao se i duže boriti i imao bi veće šanse“, rekla je ona, dodajući da joj njegov odlazak i dalje djeluje nadrealno. Na njegov telefon i dalje stižu poruke njegovog sedmogodišnjeg sina koji pita „Tata, da li si još živ“.
„Vi koji oklijevate i smatrate da vam ne može biti ništa jer ste mladi – može – može to što ćete sjedjeti i pitati se zašto više nikada nećete moći da zagrlite članove svoje porodice“.
Nije vrijedno toga!