Predstavnički dom će u srijedu glasati za opoziv predsjednika Trampa zbog podsticanja na pobunu u američkom Kapitolu prošle sedmice, koja je rezultirala ljudskim žrtvama, samo sedam dana prije inauguracije novoizabranog predsjednika Bajdena.
Tramp je najavu impičmenta nazvao „lovom na vještice“, ocijenivši da bi taj proces cijelu zemlju uveo u opasnost. Sa druge strane, demokrate smatraju da, bez obzira na to što je vrijeme do inauguracije Bajdena veoma kratko, impičment treba pokrenuti, kako bi se time stavilo do znanja da niti jedan predsjednik, sada ili ubuduće, nema pravo da vodi pobunu protiv američke vlade.
Impičment (impeachment) ili opoziv u najširem smislu odnosi se na proceduru smjene javnog funkcionera u nekoj državi, koja se sprovodi prije završetka njihovog redovnog mandata. Opoziv predsjednika države propisan je ustavom i zakonima, a sprovodi se u situacijama kada se utvrdi da je počinjeno krivično djelo, grubi prekršaj ili drugi lični postupak koji lice čini nedostojnim obavljanja funkcije. U SAD je ranije ova procedura pokretana ne samo zbog ponašanja predsjednika za koje je bilo ocijenjeno da podriva ustavni sistem, već i zbog narušavanja ugleda institucije predsjednika, bez obzira na to da li je riječ o povredi zakona.
PROCEDURA U PREDSTAVNIČKOM DOMU I SENATU
U SAD ova procedura može da bude pokrenuta kada su u pitanju predsjednik ili potpredsjednik države, kao i federalni zvaničnici. Proces počinje u Predstavničkom domu Kongresa u kojem se glasa o svakom članu dokumenta o postupku opoziva, pri čemu ti članovi pojedinačno predstavljaju neku vrstu tačaka optužnice, odnosno navode u formi izjave o kršenju Ustava.
Da bi opoziv bio usvojen u Predstavničkom domu neophodna je većina glasova, a do opoziva dolazi u slučaju usvajanja bilo koje od tačaka navedene u izjavi, nakon čega se postupak prenosi u Senat, u kojem se za ovu priliku formira porota od 100 članova, nakon čega Predstavnički dom imenuje „menadžere“, koji imaju ulogu tužilaca i navode razloge zbog kojih je potrebno opozvati predsjednika. Ukoliko je riječ u situaciji da se predsjednik nađe pred sudom. Predsjedavanje postupkom preuzima predsjedavajući Vrhovnog suda.
U ovom postupku predsjednik ima pravo na branioca po svom izboru, kojem može i da prepusti odbranu tako da njegovo prisustvo ne bude neophodno.
Senat ima mogućnost da sam sprovodi suđenje ili da delegira ovlašćenje posebnom komitetu, koji Senatu u cjelosti prenosi sve dokaze protiv predsjednika. Proces se sprovodi na način sličan regularnom sudskom postupku koji uključuje ispitivanja i unakrsna ispitivanja svjedoka.
Nakon razmatranja svih dokaza prilikom saslušanja i zavrsnih riječi i jedne i druge strane, Senat raspravlja iza zatvorenih vrata, nakon čega se odvija glasanje na javnoj sjednici, na kojoj se predsjednik može osuditi ili osloboditi. Da bi predsjednik bio osuđen u Senatu potrebna je dvotrećinska većina, odnosno 67 senatora, nakon čega po automatizmu gubi funkciju. Odluka Senata je konačna i ne postoji pravo na žalbu.
ENDRJU DŽONSON 1868.
Impičment se u SAD nije dešavao često. Prvi predsjednik protiv kojeg je pokrenuta ova procedura bio je Endrju Džonson. Džonson je bio 17. predsjednik SAD, koji je za vrijeme drugog mandata Abrahama Linkolna bio potpredsjednik, a nakon atentata na predsjednika preuzeo je njegovu funkciju. Već u početku bilo je veoma uočljivo rivalstvo između njega i Kongresa, budući da je nakon Građanskog rata unutar Republikanske partije jačala radikalna struja koju su sačinjavali nekadašnji članovi Abolicionističkog pokreta.
Donsonova namjera bila je da se crncima omogući uživanje svih građanskih prava, što je naišlo na negodovanje, posebno nakon što su južne savezne države donijele „Crne zakone“ kojima su ovoj i drugim rasama koje nijesu činili bijelci branili upis u škole za bijelce, već u posebne, zanbranjivali pravo da druge rase tuže bijelca, da budu članovi porote, a mogli su biti gotovo za banalne stvari, poput lutanja ulicom.
Mnogi Džonsonovi postupci smetali su radikalnim republikancima koji su imali dvotrećinsku većinu u oba doma Kongresa. Postupak impičmenta pokrenut je sa 126 glasova za i 47 protiv, a predsjednik je optužen po 11 tačaka, koje su uključivale smjene sekretara rata na način koji je Senat smatrao nezakonitim. Posljednje dvije tačke odnosile su se na Džonsonove vatrene govore. Glasanje u Senatu na kraju je zavisilo od jednog glasa, a jedan kolebljivi senator ipak je glasao da predsjednik nije kriv, što je Džonsona zadržalo na funkciji.
RIČARD NIKSON 1974.
Afera Watergate 1972. godine bila je povod za pokretanje procedure za opoziv 37. američkog predsednika Ričarda Niksona. U toku istrage jedan od Niksonovih savjetnika priznao je da je su predsjednik i njegov tim stajali iza afere, odnosno da je Nikson ugradio mikrofone u Ovalnu sobu kako bi prisluškivao svaki razgovor vođen u njoj od 1971. godine, nakon čega je uslijedila borba za snimke sa prisluškivanim razgovorima.
Senat je na kraju dobio snimke, sa kojih je bilo jasno da je administracija predsednika bila upletena u špijuniranje rivala i zataškavanje afere. Kako bi izbjegao sramoćenje i glasanje za koje je bilo jasno da ne bi bilo u njegovu korist, Nikson je podnio ostavku 9. avgusta 1974. godine.
BIL KLINTON 1994.
Procedura je pokrenuta i protiv 42. predsjednika Bila Klintona, kojeg su od prvih mjeseci otkako je kročio u Bijelu kuću pratili manji ili veći skandali, među kojima su najkrupniji bili Travelgate i Whitewater. Skandal pod nazivom Travelgate izbio je u maju 1993. zbog naglog, neosnovanog otpuštanja sedmoro službenika Kancelarije za putovanja Bijele kuće, umjesto kojih su angažovani lični prijatelji porodice Klinton.
U julu iste godine zamjenik savjetnika predsjednika za pravna pitanja Vins Foster pronađen je mrtav u parku u okolini Vašingtona, a govorilo se da je izvršio samoubistvo vatrenim oružjem. FBI nije imao pristup njegovoj kancelariji u Bijeloj kući kada je pokrenuta istraga, jer su je navodno Klintonovi savjetnici prethodno ispraznili. Ova afera učinila je Hilari Klinton prvom Prvom damom u istoriji SAD kojoj je uručen sudski poziv za svjedočenje.
Afera Whitevater bila je najveći finansijski skandal za vrijeme Klintonovog mandata, u koji su on i njegova supruga Hilari bili umiješani, ali nijesu procesuirani oni, već dvojica saradnika i partner u firmi, dok je guverner Arkanzasa morao da podnese ostavku. Već u februaru 1994. službenica Pola Džons podnijela je tužbu protiv Klintona zbog seksualnog uznemiravanja, no bračni par Klinton uložio je sve napore da degradiranjem njene ličnosti napravi pritisak koji bi je natjerao da povuče tužbu.
Direktan povod za impičment bila je afera sa službenicom Monikom Levinski, koju je Klinton u početku negirao, a kasnije, nakon niza dostavljenih dokaza, priznao. Predsjednik je tada optužen za amoralan čin, koji se nije mogao klasifikovati kao zločin, ali se smatrao da je obmanuo javnost, jer je u zakletvi koju je položio obećao da neće biti uključen u nečasne radnje. Glasanjem je Senat pokazao da ga za ove optužbe ne smatra krivim, nakon čega je na čelu SAD bio tokom još jednog mandata.
DONALD TRAMP 2019.
Ovo nije prvi put da Predstavnički dom američkog Kongresa opoziva Trampa. Prethodno je to učinio po optužbi za zloupotrebu položaja i opstrukciju Kongresa u decembru 2019. Nakon osmosatne rasprave, nijesu svi predstavnici Demokratske stranke glasali za Tramnpov opoziv, a u Senatu nije obezbijeđena potrebna dvotrećinska većina.
