Odbor udruženja metalurgije i metaloprerađivačke industrije Privredne komore na onlajn sjednici ocijenio je neprihvatljivom visinu eko naknada za proizvodnju i deponovanje opasnog otpada navedenu u prijedlogu uredbe za ovu oblast.
- Privrednici smatraju da mjesečna naknada u visini 151,51 euro po toni (za stvaranje) i 75,75 eura po toni (za deponovanje otpada) može dovesti do ozbiljnih poteškoća u poslovanju najvažnijih privrednih subjekata – navodi se u saopštenju objavljenom na sajtu PKCG.
Privrednici pozivaju Ministarstvo održivog razvoja i Agenciju za zaštitu životne sredine da konsultuju uporednu praksu regiona gdje je, kako kažu, eko naknada višestruko niža. Ocjenjuju i da je visinu naknada neophodno upodobiti sa situacijom u kojoj se privreda nalazi usljed pandemije kovid-19.
- Privrednici konstatuju da je nelogično da se od kompanija naplaćuje naknada za odlaganje opasnog otpada dok u Crnoj Gori ne postoji odlagalište. Takođe smatraju da je potrebno jasno klasifikovati šta pripada opasnom otpadu – kazali su iz PKCG i predložili da izvršni direktor Uniprom KAP-a
Nebojša Dožić bude član radne grupe za pripremu uredbe o visini te naknade, koju plaćaju pravna i fizička lica za ispuštanje zagađujućih materija u vazduh, uvoz supstanci koje oštećuju ozonski omotač i stvaranje i deponovanje opasnog otpada.
Pravna lica koja koriste ložišna i postrojenja na električnu energiju instalisane snage veće od 1 MW, mjesečno plaćaju naknade zbog zagađivanja životne sredine, zavisno od vrste goriva i ispuštenih štetnih i opasnih materija u vazduh, po toni od 180,67 eura do 18.868 eura. Pravna lica koja uvoze supstance koje oštećuju ozonski omotač plaćaju 0,90 eura po kilogramu, dok ona koja stvaraju i deponuju opasan otpad koji sadrži jedan ili više sastojaka toksičnih materija plaćaju mjesečno 151,51 euro po toni (za stvaranje) i 75,75 eura po toni (za deponovanje otpada).
Iz kompanije Tosčelik traže da naknada iznosi maksimalno 100 eura po toni.
- U Crnoj Gori ne postoji deponija za skladištenje ove vrste otpada i teško je to rješenje očekivati u skorijem periodu. Kao jedina opcija nameće se izvoz ove vrste otpada u neku od zemalja sa deponijom za skladištenje – naveli su iz Tosčelika i dodali da cijena izvoza po toni otpada, u zavisnosti od količine, iznosi 250 do 300 eura.
- Ona je visoka i čini 50 odsto cijene koštanja tečnog metala, što je apsurdno. Trošak poslodavca samo po osnovu iznosa za eko naknade i izvoz otpada na godišnjem nivou prema prijedlozima iz ove uredbe bi bio 200.000 do 250.000 eura. To je u postojećim uslovima globalne krize u industriji čelika enorman trošak. Mišljenja smo da je iznos od 100 eura po toni stvorenog otpada izbalansiran prijedlog - navode iz Tosčelika.
Predstavnici nikšićke kompanije smatraju da je potrebno definisati da će se naknada koja se plaća po osnovu deponovanja otpada u iznosu 75,75 eura po toni vratiti pravnom licu ukoliko se stvoreni otpad izveze u periodu od tri godine od momenta stvaranja.
S obzirom na velike troškove transporta, predlažu da se otpad tri godine skladišti u krugu fabrike, dok se sakupe dovoljne količine za transport baržom.
Iz Uniproma smatraju da prijedlog uredbe dvostruko opterećuje generatore otpada, jer osim deponovanja moraju da plate naknadu za stvaranje opasnog otpada. Objašnjavaju da u Crnoj Gori nema preduzeća koje se bavi preradom kako opasnog, tako i neopasnog industrijskog otpada, što dodatno opterećuje kompanije koje ga generišu.
- Uredbom je potrebno predvidjeti samo naknade za količine stvorenog opasnog otpada koje nijesu predate sakupljaču/prerađivaču u toku obračunskog perioda, a da iznos naknade bude kao u Sloveniji 22 eura po toni. Treba sagledati mogućnost oslobađanja strateških privrednika od plaćanja ostalih eko naknada srazmjerno visini uloženih sredstava u zaštitu životne sredine – kazali su iz Uniproma.
