Njihovo reagoavnje prenosimo integralno:
Karneval je nekad bio obred u kojem se stvarnost okretala naglavačke, a potčinjeni i poniženi dobijali priliku da u tih nekoliko neđelja pred uskršnji post makar simuliraju otpor autoritetima moći, čije bi lutkarske predstave, na koncu, završile na lomači.
Nema te tekovine civilizacije, međutim, koju u Crnoj Gori nijesu kadri obesmisliti.
Tako je na onom što bi trebao biti karneval - dok je to još bio odraz urbane kulture - na palanačkom piru u Herceg Novom danas za ritualno spaljivanje pripremljena lutka koja simbolizuje pisca Andreja Nikolaidisa. I da se razumijemo - to s karnevalom nema baš nikakve veze. Andrej je, zasad samo simbolički, spaljen upravo zbog onoga što on u današnjoj Crnoj Gori simbolizuje. A kad jednom spalite lutku, što će vas više spriječiti da sljedeći put posegnete i za modelom!?
1. Andrej Nikolaidis je u prvome redu sjajan pisac, čija vrijednost uveliko prevazilazi okvire Crne Gore, o čemu ovih dana svjedoči i nagrada koju je za roman Anomalija dobio od Engleskoga PEN centra. Andrej, dakle, svojim darom strči i iritira.
2. Andrej Nikolaidis, k tome, je i još nešto mnogo opasnije. On je, naime, vrhunski intelektualac koji odbija da ćuti. Onako kako je do 2020. javno svjedočio o tajkunizaciji Crne Gore, o oligarhiji čija je višedecenijska vlast nagrizala samu supstancu države, tako već tri decenije piše i svjedoči o fašizaciji i klerikalizaciji društva, o ratnim zločinima i zločincima, o njihovoj bijednoj "intelektualnoj" posluzi, o licemjerju Zapada koji je do juče hranio Putinove imperijalne apetite a danas ćuti pred genocidom u Gazi i o mnogo čemu drugom.
Zato Andrej tako snažno frustrira fašiste. Zato toliko uznemiruje promotere "pomirenja" čija je namjera da nas pomire s fašizmom. I zato treba ugasiti svaki glas razuma i otpora kako bismo što bezbrižnije prigrlili klerofašističku distopiju u kojoj sve živo (i letušte) počiva...
64
