Ipak, čak i ukoliko se pokaže da se omikron može držati pod kontrolom, 2022. će vjerovatno biti ekonomski teška, jer su zemlje stisnute između dviju ogromnih ekonomskih sila: strože američke monetarne politike i sporijeg rasta u Kini.
Amerika i Kina nadvijaju se nad globalnom ekonomijom: prema tržišnim pokazateljima zajedno čine 40% globalnog BDP-a. Međutim, ova dva giganta imaju tendenciju da utiču na druge ekonomije na različite načine. Za mnoge zemlje u razvoju, snažan rast u Americi je mač sa dvjema oštricama. Ekspanzivni efekat potrošnje domaćinstava često je zasjenjen efektom njene monetarne politike, s obzirom na kritičnu ulogu dolara i trezorskih zapisa u globalnom finansijskom sistemu.
Stroža američka monetarna politika često je povezana sa opadanjem globalnog apetita za rizikom. Tokovi kapitala ka tržištima u razvoju imaju tendenciju da opadaju; jačanje dolara smanjuje trgovinske tokove zbog njegove uloge u trgovinskim kalkulacijama.
Uticaj Kine na svijet je jednostavniji. Ona je, uz veliku maržu, najveći svjetski potrošač aluminijuma, uglja, pamuka i soje, između ostalih roba, kao i veliki uvoznik robe u rasponu od opreme za proizvodnju do vina. Kada Kina posustane, izvoznici širom svijeta su u problemu.
Rizici
Godina koja je pred nama neće biti prva u kojoj su ekonomije prinuđene da plove varljivim vodama između dviju opasnosti. Sredinom 2010-ih ranjiva tržišta u razvoju bila su pritisnuta rastućim dolarom, pošto su Federalne rezerve povukle monetarnu podršku pruženu tokom globalne finansijske krize, dok su loše vođena runda liberalizacije finansijskog tržišta i zaoštravanje kredita izazvali pad u Kini. Rast na tržištima u razvoju, isključujući Kinu, pao je sa 5,3%, koliko je iznosio 2011. na samo 3,2% u 2015. godini.
Stisak bi ovog puta mogao biti bolniji. Tokom 2010-ih, slab oporavak i tvrdoglavo niska inflacija primorali su Fed da uspori. Prošlo je više od dvije i po godine između objave Feda o njegovoj namjeri o smanjenju programa otkupa i prvog povećanja kamatne stope. Ovog puta, nasuprot tome, 12 mjeseci nakon što je Fed objavio svoj plan početka ovog smanjenja u novembru vjerovatno će uključiti potpuni prekid kupovine obveznica i, prema tržišnim cijenama, najmanje dva povećanja kamatnih stopa.
Kina je, sa svoje strane, danas izložena većem riziku od teškog spusta nego prije pola decenije. Zatim je vlada odgovorila na usporavanje rasta otvaranjem kreditnih slavina, pomažući da se ponovo naduva stambeni balon. Tržište nekretnina je od tada postalo samo preopterećeno, a teret duga domaćinstava i firmi je porastao.
Ekonomski zvaničnici sada daju redovna, zloslutna upozorenja o predstojećim prilagođavanjima. Iako MMF i dalje predviđa da će rast u Kini iznositi 5,6 odsto u 2022. godini, to bi, sa izuzetkom 2020. godine, bila najniža stopa od 1990. godine.
Značaj Kine za globalnu ekonomiju se samo povećao od 2010-ih. A svijet ostaje ranjiv na šokove. Dugovi su porasli tokom pandemije; nastavak širenja Covid-19 će vjerovatno postaviti nove zahtjeve vladama.
Analiza prethodnih epizoda pooštravanja Feda sugeriše da je povećanje kamatnih stopa izazvano snažnom američkom tražnjom umjereno korisno za ekonomije u usponu na zdravim makroekonomskim osnovama. No, za krhkije ekonomije, to može biti destabilizujuće.
Pritisci
Da bi procijenio koje zemlje se suočavaju sa najvećim pritiskom strože američke monetarne politike, The Economist je prikupio podatke o nekoliko ključnih makroekonomskih varijabli za 60 velikih ekonomija, kako bogatih tako i zemalja u razvoju.
Veliki deficiti na tekućem računu, visoki nivoi duga (i posebno kratkoročnog duga prema inostranstvu), bujna inflacija i nedovoljne devizne rezerve predstavljaju probleme za ekonomije koje se suočavaju sa promjenljivim tokovima kapitala kako se američka politika zaoštrava.
Kombinovanjem učinka zemalja prema ovim indikatorima dobija se „indeks ranjivosti“, na kome se viši rezultati pretvaraju u veću krhkost. Pritisak je već na nekim zemljama. Argentina, koja je na vrhu liste, suočava se sa stopom inflacije iznad 50 odsto i sve većom ekonomskom krizom.
Potraživanja globalnih banaka od Kine porasla su za skoro 200 milijardi dolara od 2020. do 2021. godine
Situacija u Turskoj izgleda malo bolje, ali njeni problemi su pojačani tvrdoglavom željom vlade da snizi kamatne stope koje su suočene sa rastućim cijenama. Lira je oslabila, izgubivši skoro 40% vrijednosti u odnosu na dolar u 2021. godini, smanjujući kupovnu moć korisnika turskih plata i penzija.
Veoma visok teret duga u nekim bogatim zemljama ih gura ka višim pozicijama na listi. Tržišta obično pružaju bogatom svijetu više prostora za disanje, ali ako se globalni finansijski uslovi značajno pooštre, onda će evropski lideri možda morati da učine više da ubijede investitore da Grčkoj neće biti dozvoljeno da upadne u ozbiljne probleme. Među velikim ekonomijama u usponu, Brazil izgleda najugroženije.
Rangiranje istih 60 ekonomija prema njihovom izvozu u Kinu, kao udjelu u sopstvenom BDP-u, daje indeks ranjivosti na kontinentu. Mnogi od najvećih izvoznika u Kinu, poput Singapura i Južne Koreje, kritične su karike u proizvodnim lancima snabdijevanja. Ovo bi trebalo da bude bez problema jer kineska domaća ekonomija usporava, sve dok Amerikanci nastavljaju da kupuju.
Zaostali kineski rast mogao bi da ugrozi Australiju, koja izvozi resurse u Kinu, i Njemačku, čije kompanije za industrijsku opremu u velikoj mjeri zavise od kineskih kupaca. Ali u većem riziku su siromašniji izvoznici robe koji su pomogli da se prehrani kinesko stanovništvo i obezbijedi bum izgradnje.
Pogoršanje
Ovaj pokazatelj izloženosti Kini se zatim može uporediti sa našom mjerom ranjivosti na pooštravanje američke monetarne politike. Sudbine nekih zemalja su više povezane sa jednim od giganata nego sa drugim. Čini se da će drugi, kao što su Brazil i Čile, najverovatnije patiti od dvostrukog udara. Uprkos visokom nivou duga i rastućoj inflaciji, visoke cijene roba omogućile su Brazilu da održi povjerenje investitora. Omekšavanje kineske ekonomije moglo bi Brazilu da oduzme tu korist, što bi dovelo do pada valute, još veće inflacije i pojave ekonomske krize.
Uslovi bi se mogli pogoršati ako stroža američka monetarna politika pogorša kinesko usporavanje. Iako ogromna gomila deviznih rezervi Kini pruža oslonac, ona je takođe povećala finansijske tokove u posljednjim dvjema godinana, što je povećalo vrijednost juana.
Potraživanja globalnih banaka od Kine porasla su za skoro 200 milijardi dolara od 2020. do 2021. godine, na skoro bilion dolara. Iznenadno povlačenje tih tokova moglo bi da dovede do nagle deprecijacije – za razliku od one koja je destabilizovala tržišta sredinom 2010-ih.
Pojava omikrona dodaje novu neizvjesnost. Malo se još zna o ekonomskoj šteti koju bi ovaj soj mogao da izazove. Kako su cijene akcija pale 26. novembra, investitori su smanjili svoja očekivanja o tempu rasta američkih stopa sljedeće godine. Ali to možda neće donijeti mnogo predaha slabim ekonomijama.
Mnoge valute su oslabile u odnosu na dolar nakon što su se stabilizovale. To, ako se nastavi, nije drugačije od efekata trajnog američkog monetarnog pooštravanja. Ako bi omikron takođe uticao na smanjenje trgovine i rasta, onda bi njegovo širenje dodatno pojačalo pritiske sa kojima se suočavaju ranjive ekonomije. Dalji tokovi, kako god išli, neće ići glatko.
