Sin Bate Rafajlovića, nekadašnjeg poznatoga sarajevskoga gimnastičara, i Bračanke Ruže, djevojačkog prezimena Ursić, je multi-instrumentalist u putujućoj trupi “Kooza“, jednoj od dvadesetak, koliko ih ima u okrilju čuvenog cirkusa. Trenutno je u Majamiju i sprema se na turneju dugu godinu i tri mjeseca!
- Stalno mijenjanje mjesta boravka je nešto na što sam navikao još od malena, kad je počeo rat. Za sada mi odgovara ovakav način življenja, premda znam da ću se jednog dana negdje stacionirati. No, još sam mlad i ne bih volio da mi promaknu ovakve prilike. Tko zna da li bih opet imao drugu šansu. Uz to obožavam putovati, a bez toga je nemoguće izdržati ovakav posao. Volim iskusiti druge kulture, njihovu hranu, klimu, način i tempo života – priča Miron.
Trubu zasvirao jer nije bilo nastavnika gitare: Brač je postao njegov dom 1992. kada je obitelj izbjegla iz Sarajeva, u Selcima je pohađao osnovnu školu i u tamošnjoj limenoj glazbi počeo svirati trubu jer nije imao nastavnika klasične gitare koju je do tada svirao u Sarajevu.
- Dali su mi instrument koji su imali. Srećom, moja ljubav prema trubi prerasla je u profesiju koja mi omogućuje putovanja po svijetu i upoznavanje novih kultura i običaja. Uz sve to sam još i plaćen! Vrlo sam sretan i zahvalan što sam imao priliku svoj hobi pretvoriti u jednu finu karijeru. Živim život o kojem sam samo mogao sanjati kao dječak u Selcima - zadovoljno će Miron, koji je s obitelji 1995. u statusu izbjeglice završio u Kanadi.
U domovini “Cirque du Soleil“ prije sedam godina otišao je na audiciju u njegovoj bazi u Montrealu gdje su mu dali do znanja kako su zainteresirani, ali je poziv za angažman uslijedio tek tri godine kasnije, kada se otvorilo mjesto u novoj predstavi za trubača/multi-instumentalista.
A Miron se nije zaustavio samo na trubi. Još je kao dijete volio “prčkati“ po instrumentima, pa je osim gitare i trube u tinejdžerskoj dobi naučio svirati i bubnjeve, ni ne sluteći kako će ih jednog dana ozbiljno svirati, a kamoli živjeti od njih.
Sporazumijevanje na šest-sedam jezika: Na koncu je, zahvaljujući glazbenoj svestranosti postao član cirkuskog benda koji svira uživo tijekom cijele predstave i to trubu, akustičnu i električnu gitaru, razne perkusije, proizvodeći zvučne efekte. Ima i solo točku na bubnjevima, iza njega je gotovo 1.500 predstava.
- Posao je prilično naporan jer u prosjeku radimo 9-10 predstava tjedno, s tim da ponedjeljkom ne nastupamo, a vikendom znamo imati i po dvije dnevno. U trupi od 55 izvođača 20-ak različitih nacionalnosti je šest glazbenika i dvije pjevačice. Multikulturalnost je vrlo lijepa stvar, priča se na šest-sedam jezika, hrana je raznovrsna, atmosfera obiteljska i svi se družimo.
Ima nas iz Rusije, Amerike, Kanade, Kolumbije, Argentine, Brazila, Španjolske, Nizozemske, Kine.... Evo čak i iz Hrvatske. A i plaća je solidna, čak i za američki standard, kao ona sveučilišnog profesora. S obzirom da nemam diplomu, ne mogu se požaliti – sa smiješkom će Miron, dodajući kako je sasvim slučajno, baš prije nekoliko dana, u cirkusu otkrio još jednog Hrvata, Antu Ursića.
I ostao “paf“ kad je čuo djevojačko prezime svoje majke. - Odmah sam mu se javio da vidim je li i on s Brača. Ispostavilo se je da je Hrvat rođen u Njemačkoj, a obitelj mu je iz Gornjih Brela. Znači nedaleko Brača, odmah preko puta obale. Ali govori hrvatski i uspostavili smo kontakt. On je žongler u predstavi koja se zove “Totem“ i trenutno igra u Amsterdamu – navodi Miron, ne skrivajući povezanost s Bračem na kojem bi ljetovao svake godine.
I po 60-tak šlepera za ekipu: Neke od trupa “Cirque du Soleil“ stalno putuju, poput Mironova šoua “Kooza“ ili predstave “Saltimbanco“ koja trenutno gostuje u Zagrebu, a neke su stacionirane na jednoj lokaciji, kao što je to slučaj u Las Vegasu, Tokiju, Orlandu, Makau i Njujorku.
Putujuće predstave poput one zagrebačke igraju se mahom u arenama i mijenjaju lokaciju gotovo svaki tjedan. “Big Top shows“ ili predstave pod šatorom poput “Kooze“ ostaju u gradovima po mjesec ili dva. Za postavljanje 60-ak šlepera opreme potrebno je i do 7 dana, a prednost takvih turneja je zadržavanje na jednome mjestu, pa članovi cirkuske trupe imaju prilike otkriti čari grada.
Kreatori “Cirque du Soleil“ predstava trenutno pripremaju šou u losanđelskom “Kodak“ teatru u kojemu se održava dodjela “Oskara“, te najavljuju Majkl Džekson šou čija se prva turneja planira 2011.
Miron u „kutiji“: Svaka “Cirque“ predstava ima svoju priču. Kooza je riječ koja dolazi iz sanskrta, a znači kutija. Čarobnjak koji se pojavljuje iz kutije je glavni lik, koji svom alter egu otkriva jedan novi svijet pun čarolija, smijeha, straha... Posjetitelji predstave na sceni gledaju najimpresivnije točke najistaknutijih izvođača iz cijeloga svijeta.
Primjerice, obitelj “Los Quiros“ iz Španjolske je peta generacija izvođača koji balansiraju na žici promjera od 2,5 centimetra na 10 metara visine. Cijela točka zaustavlja dah, pogotovo na kraju kad naprave piramidu s dva bicikla.
Točka koja se zove “wheel of death“ ili “kotač smrti“ isto je jako popularna. Riječ je o disciplini južnoameričkog cirkusa u kojoj se koristi ogromni željezni kotač težak preko 700 kilograma, a dva akrobata iz Kolumbije vrte se u krug, skaču, prave salta, preskaču konopac, tjeraju publici strah u kosti. Imamo i Kineza koji gradi toranj od 8 stolica i balansira na jednoj ruci, ali i na glavi. Sve to što rade i dan-danas me, poslije 4 godine, svakodnevno impresionira. Skidam im kapu – priznaje Miron.
(Slobodna Dalmacija)
