U svojoj porodičnoj kući, u bratskoj i sestrinskoj sobi, preminuo je 11-godišnji Andrija Miodragov Vlahović. Jutro mu nije dozvolilo da napusti san u koji je srećno i bezbrižno ušao sa sestrom Dunjom i bratom Vukom. Nastavio je da sanja nekim dalekim nebesima...
"Jeste li čuli da je umro sin Mija Struje".
Tako u Kolašinu, a i šire, zovu Miodraga Vlahovića, radnog, sposobnog i omiljenog čovjeka koji je zajedno sa suprugom Milenom stvorio i porodične i poslovne vrijednosti za primjer.
Odavno jedna rečenica nije potresla Kolašin kao ovo pitanje i tužni odgovor koji je slijedio. Okvir tragedije se sastavljao i time da su svi znali da su Mijova i Milenina djeca mala. Tek rani osnovci, a jednog više nema. I kada bi se, nakon suza i tišine, počelo sa listanjem sjećanja, bol je podvlačila istina da se ovakav jedanaestogodišnji odlazak odavno gradu nije dogodio.
Zbog toga je danas Kolašin pretvoren u suzu za Andrijom. Dječakom knjige, igre, sporta, rada, akcije. Nekome ko je imao sve što traži organizovano djetinjstvo i što su svojim radom i rastrčanošću obezbijedili roditelji Mijo i Milena.
Dan žalosti potpisan srcem svakog Kolašinca.
Andrijin dan...
I molitva da se na kraju isplakanih suza i zgrčenog lica pronađe snaga za naredna iskušenja koja će imati muku i ljepotu Andrijinog osmijeha.
0
