Tumbaković je u emisiji Majstorija na Sportalu iznio svoju stranu priče koja je prethodila utakmici s našom komšijskom reprezentacijom.
Počev od žrijeba…
"U četvrtom šeširu ima deset loptica... Od deset loptica, samo da ne izvučemo Kosovo. I, naravno, onaj što je izvlačio, izvuče prvo Kosovo. Nijesam u tom momentu znao da neću voditi, čovjek se nada da će se nešto desiti u tom međuprostoru. Od žrijeba do utakmice je bilo šest mjeseci. Sve vrijeme kad sam išao dolje, svaki put moja priča je bila koncentrisana na Kosovo– kako ćemo, šta ćemo. Dobijao sam odgovore „ma, pusti to“, i tako dalje", rekao je Tumbaković.
Sve je, tvrdi srpski stručnjak, eskaliralo dva dana pred meč u Podgorici.
"To što se desilo dva dana prije mečane bih želio nikome, taj pritisak. Krenulo je od pojedinih rukovodioca da pojedini igrači Zvezde koji su iz Srbije, a tada su igrali za Crnu Goru (Filip Stojković i Mirko Ivanić), ako budu igrali protiv Kosovaneće moći da se vrate u Srbiju. Ako je tako bilo sa njima, onda je tako i sa mnom, je li tako? To je bilo prezentovano i Deju Savićeviću. Ja sam prebacio lopticu da on priča sa tim ljudima, to su njegove kolege, grupa ljudi sa kojima on sarađuje. Nijesmo uspjeli da izdefinišemo to. Da su igrači Zvezde pristali da igraju, ja bih pristao da vodim. Kad oni ne igraju, ne mogu ni ja da vodim. Moraš da se vodiš logikom", istakao je Tumbaković.
Sedamdesetdvogodišnji trener istakao je da nije bilo sluha rukovodstva FSCG.
"Igralo se bez publike. To smo mogli da prevaziđemo da su ljudi iz rukovodstva Crne Gore bili malo fleksibilniji. Mogli smo da sa tribina ispratimo tu utakmicu... Sve je to mnogo ružno. Tri i po godine smo sarađivali besprekorno i trebalo je da se nastavi i za naredni ciklus. Oni, ipak, nijesu prihvatili odluku da ne vodim tim, otišli smo bez pozdrava", rekao je nekadašnji trener Partizana.
Kazao je da mu je najteže pao sastanak s igračima.
"Nikako nije protekao taj sastanak. Riječi nijesu imale nikakvu dimenziju. Jer imao si fantastičan odnos sa tim igračima, a sad se osjećaš kao izdajnik. A sa druge strane, dođeš u Srbiju i tu si heroj. Pa, ko si ti onda? Postaviš sebi pitanje, ko si ti? Onda malo razmisliš i shvatiš da je najlogičnije bilo da tako postupiš, s obzirom na sve", kaže on.
Tumbaković je poručio da ne zamjera Savićeviću, te da se ne kaje zbog svoje odluke.
"Nikad se nijesam čuo ni sa Dejom, ni sa bilo kim iz crnogorskog Saveza poslije toga. Žao mi je, stvarno mi je žao. I dalje mislim da nijesam dio ozbiljne krivice, nego logičnog spleta okolnosti. Ne osuđujem ni njih, i oni misle možda kao ja. Ne zamjeram mu. To je njegova odluka. Ovo je moja odluka. Mislim da je moja ispravna i logična. Tog momenta sam tako mislio i ne kajem se. Sebe sam ubijedio da sam donio pravu odluku, kako je moralo da bude. Mislim da nijesam pogriješio. Neki ljudi to ne odobravaju, ali velika grupa ljudi me razumije. Na kraju krajeva, ja se vraćam ovdje, u Beograd. Ja ovdje živim ", naveo je Tumbaković.
