Društvena mreža Tviter je nakon posljednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori doživjela pravu ekspanziju, a nova platforma kompanije – spejs (Spaces) iako lansirana u maju prošle godine, tek posljednjih mjeseci u lokalnoj tviteraškoj zajednici doživjela je pravi bum na koji nijesu ostali ravnodušni ni crnogorski političari, pa je na neki način postala nova vrsta političke platforme za komunikaciju sa građanima.
Platforma omogućava audio konverzaciju uživo između korisnika kojoj svako može da se priključi kao slušalac, a ako dobije mikrofon od domaćina koji je kreirao konkretni spejs i kao govornik. Na crnogorskim spejsovima uglavnom dominiraju političke teme, a nerijetko su gosti i crnogorski političari.
Stručnjaci komunikologije sa različitih meridijana komentarisali su da je „vođenje politike“ na Tviteru mnogim političarima „došlo glave“, od bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa, pa do odlazećeg crnogorskog premijera Zdravka Krivokapića. Sada, sa novom platformom, u živoj komunikaciji sa širokim auditorijumom ti rizici su možda i veći. Pitali smo konsultantkinju za strateško komuniciranje Jelenu Pavićević koliko nova platforma može biti dobra, a koliko loša po naše političare.
- I sama sam mišljenja da je vođenje politike na Tviteru nekima došlo glave, jer Tviter jeste kanal komunikacije koji treba dobro poznavati, a ne samo koristiti za jednosmjerno i brzo komuniciranje, a često i kao jedini izbor za plasiranje brojnih stavova. Kao i kod svake druge komunikacije, ako ne prepoznajete sve karakteristike nekog kanala komunikacije i ciljne grupe koja prati taj kanal, bolje je da ga ne upotrebljavate nego da ga pogrešno koristite. Rekla bih da naši političari, u najvećoj mjeri, ne poznaju ni opšta pravila dobre komunikacije, a kamoli komunikacije na Tviteru koja u potpunosti otkriva snagu, odnosno karakter, bez obzira da li lično upravljate nalogom ili to neko radi u vaše ime. Snaga se osipa ukoliko nemate autentičnost i misiju, pokazujete aroganciju, a ne odražavate individualnost, konzistentnost, stabilnost, solidarnost, učtivost i slično. Dakle, Tviter može biti opasna igračka, pa i za naše političare – kazala je Pavićević za Pobjedu.
Ona ocjenjuje da je manji broj političara u potpunosti svjestan o kakvom auditorijumu se radi, većinom inteligentnom i duhovitom, i shodno tome prilagođava svoju komunikaciju.
- Tviter spejs njima služi kao fokus grupa na kojoj preispituju dio svojih političkih stavova, odluka ili planova. Taj manji dio više sluša nego što priča, solidaran je, odaziva se na pozive, odgovara na komentare i spreman je da dio svog vremena podijeli u druželjubivom izdanju i približi se određenim strukturama sa kojima, inače, nema priliku da se srijeće kroz politički život. Sa druge strane, većina političara na Tviteru i dalje ima isključivu potrebu da ispriča šta je naumila. Razgovara u jednom smjeru i vjeruje da su njihove izjave na Tviteru dovoljno značajne da odjeknu, odnosno da budu prenešene i kroz tradicionalne medije. Ta većina komunicira političkim jezikom, floskulama i opservacijama koje preslikava iz političkog života – naglašava Pavićević.
KAO NA KAFI
Za razliku od većine crnogorskih političara koji se i kada učestvuju u takvim razgovorima ponašaju uštogljeno i komuniciraju sa tviterašima kao sa skupštinske govornice, dvoje parlamentaraca, koji su rado viđeni gosti na spejsovima, krase neposrednost, humor, direktni i konkretni odgovori na pitanja, a tviteraši im se često obraćaju sa „ti“. O tome kako je došlo do te vrste bliskosti sa njima, jer ipak veliku većinu tviteraša ne poznaju lično, a opet često zvuče kao da sa prijateljima sjede negdje na kafi, razgovarali smo sa poslanicima Dragicom Sekulić i Borisom Mugošom.
Sekulić ističe da ne vodi svoj nalog kao oglasnu tablu na koju će zakačiti saopštenje, već nastoji da ostvari dvostranu komunikaciju.
- Tviteraši to cijene svojim odnosom prema meni, pa čak i kad imaju drugačije stavove od mojih. Trudim se da nešto što ne bih nekome rekla u razgovoru uživo, ne uradim ni u virtuelnom prostoru, poštujem svoje sagovornike, ne trudim se da otkrivam njihove stvarne identitete, komuniciram jezikom mreže i poštujem različita mišljenja sve dok su ona saopštena na uljudan način – kaže Sekulić.
Mugoša kaže da se trudi da bude onakav kakav je i u životu – komunikativan, otvoren i neposredan i dodaje i da je tokom svoje profesionalne karijere imao privilegiju da se druži i komunicira sa velikim brojem ljudi; prvo kao dugogodišnji sportista, a zatim kroz radni angažman u banci, na fakultetu, u tekomunikacionoj kompaniji, u lokalnoj samoupravi i već skoro četiri godine kao poslanik u državnom i odbornik u podgoričkom parlamentu.
- Mnogo se prijatnije osjećam kada mi se ljudi obraćaju sa „ti“ i posebno mi je drago što je veliki broj tviteraša osjetio taj nivo bliskosti da mogu na taj način da mi se obrate. Sa značajnim brojem njih, iako se ne poznajemo lično, imam komunikaciju i preko privatnih poruka i zaista se radi o izvanrednim ljudima sa kojima mi je zadovoljstvo komunicirati. Drago mi je što na spejsu ostavljam utisak kao da sam sa prijateljima na kafi, a ne za političkom govornicom – kaže Mugoša.
On dodaje da generalno zamjera političarima to što ne tako rijetko prave neku vrstu njemu neshvatljive distance u odnosu na građane i što imaju naglašen osjećaj samobitnosti.
- Uvijek ističem da partije i političari moraju shvatiti da su u službi građana, a ne obrnuto – kaže on.
„PARTIJSKI ZADATAK“
Sekulić i Mugoša rado se odazivaju organizatorima spejsova na učešće u tematskim „emisijama“ i često provedu sate u razmjeni mišljenja sa građanima, ali i kolegama.
Na pitanje što je motiv i da li se radi o „partijskom zadatku“, ili individualnom pristupu, Sekulić naglašava da je Tviter jedina društvena mreža na kojoj ima zvaničan nalog, a na različite načine se „druži“ sa njim nekih desetak godina.
- Koncept ove društvene mreže mi odgovara po dinamici, temama, profilima koji su tamo prisutni, a istovremeno mi omogućava da na najbrži način doznam najnovije informacije, mišljenje javnog mnjenja na različite teme, kao i da najbrže reagujem ukoliko želim nešto javno reći. Spejsovi su relativno nova platforma koju Tviter nudi i prevashodno su predviđeni kao mogućnost šire audio-diskusije uživo, što omogućava neposredno uključenje javnosti na različite aktuelne teme. Ipak, zbog aktuelnosti političkih tema, čini se da su one i najčešće teme spejsova u Crnoj Gori. Nadam se da ćemo na toj platformi nekad razgovarati i na druge teme, o hobijima, kućnim ljubimcima, vremenu i putovanjima, ali za sada izgleda da ljude na Tviteru ipak više interesuje politika. Moj motiv je jednostavan - interesuje me, i ako je neka zanimljiva tema, volim da odslušam ili kažem šta mislim. Iz ovoga što sam rekla jasno je da mi to nije nikakav „partijski zadatak“, već je to jednostavno stvar ličnog izbora i senzibilteta. Naravno, ne slušam samo crnogorske spejsove. Interesuje me i ono što mi je struka, međunarodna politika i mnogo toga još – kazala je Sekulić.
I Mugoša naglašava da je riječ isključivo o individualnom pristupu i želji da čuje šta je to što građanke i građani misle, na čemu im zamjeraju, čime su zadovoljni i šta predlažu.
- Iskren da budem, ranije nijesam bio preveliki ljubitelj društvenih mreža, ali je upornost mlađih partijskih kolega pobijedila. Tviter je veoma moćno sredstvo komunikacije, a crnogorsku Tviter zajednicu čine zaista kvalitetni ljudi od kojih se može čuti mnoštvo pametnih stvari, dobrih zaključaka, prijedloga, ali i konstruktivnih kritika. Kao što ste i sami istakli, navedena društvena platforma je postala dio moje svakodnevice i moram priznati da mi prija takva neposrednija komunikacija sa građankama i građanima. Da budem do kraja otvoren i da odgovor na posljednji dio pitanja prikažem na slikovit način – često mi, u posljednje vrijeme, kolege iz partije kažu „Ostavi više taj Tviter, trebaš nam ovamo“ – kaže Mugoša.
ŠTREBERI
Osim što učestvuju u spejsovima kao specijalni gosti, Dragica i Boris su često prisutni i kao slušaoci i veoma spontano se uključuju u neke diskusije kad ih neko „prozove“. S obzirom da se crnogorski spejsovi uglavnom organizuju u kasnim noćnim satima, i nerijetko traju po više sati, pitanje je kako im sve to pada?
- Poznata kao štreber, prvo sam samo slušala iz prikrajka kako bih „skontala“ pravila platforme, a onda se vremenom odvažila i da ponešto kažem. Sad me već ne mogu natjerati da prestanem da pričam, a vjerujem da će uskoro morati i da me „mjutuju“. Šalim se, posao poslanika je, za razliku od rada u izvršnoj vlasti, sa aspekta radnog vremena relativno fleksibilan i omogućava mi da s vremena na vrijeme ostanem budna do kasno kako bih do kraja odslušala neke diskusije ili se uključila. Drugo, ja posao poslanice doživljavam i kao obavezu stalne komunikacije s građanima. Prošlo je vrijeme kada se ta komunikacija obavljala samo licem u lice. U trećoj smo deceniji XXI vijeka, treba koristiti blagodeti tehnologije. U ovom slučaju, pogodnost je i to što nam tehnologija daje priliku komunikacije sa ljudima koje inače teško da bismo uživo sreli – kazala je Sekulić.
Mugoša kaže da mu mnogo znači da u spejsu učestvuje kao slušalac iz prostog razloga što kao poslanik ima više načina da iznese svoje stavove i razmišljanja i stavove Socijaldemokrata – na plenarnim zasijedanjima i odborima u parlamentu, putem svih medija, raznih okruglih stolova, konferencija...
- Ali, spejs je jedinstven primjer da čujem šta građanke i građani misle o brojnim veoma značajnim temama i izazovima. Zbog toga me često možete vidjeti u donjem dijelu liste, umjesto među govornicima. Naravno, kao što ste i rekli, uvijek se rado i sa velikim zadovoljstvom odazovem kada me neko „prozove“, zatraži moje mišljenje ili nešto pita. Djeluje mi da je Tviter dosta promijenio percepciju o političarima i negdje mislim da suština bavljenja ovim poslom jeste upravo to – da budemo bliski sa građankama i građanima i da uvijek pomno slušamo njihov glas.
Nekada ti spejsovi znaju da se oduže. Obično uspijevam da izdržim najkasnije do 1 ujutro i onda me umor savlada. Koliko god da je to možda ponekad teško zbog svih obaveza u toku dana, zadovoljstvo što razgovaram sa velikim brojem sjajnih ljudi uvijek odnese pobjedu nad umorom – zaključuje Mugoša.
