Intenzivna njega kovid-bolnice u Batajnici, gdje su pacijenti u najtežem stanju, njih gotovo 120 – svi na aparatima bez kojih ne bi mogli da dišu, od toga polovina u indukovanoj komi, na respiratorima, većina nevakcinisana.
"Ovaj talas je najsmrtonosniji, pored svih naših napora, opreme, više od 90 odsto intubiranih ne preživi", izgovara načelnica bolnice prof. dr Tanja Adžić Vukičević i pokazuje crnu vreću u hodniku.
Kaže, u toku je rovovska bitka kojoj se ne vidi kraj. U prvoj jedinici intenzivne njege pištanje respiratora i medicinska sestra koja hrani pacijenta u indukovanoj komi. Objašnjava da tečnost koju iz šprica ubrizgava preko cjevčice dospijeva direkno do njegovog želuca. Više od polovine pacijenata mora na ovaj način da bude nahranjena, jer njihova pluća pokreće samo mašina koja im upumpava kiseonik pod velikim pritiskom – ostatak njihovog tijela je nepokretan.
Pacijenti koji kiseonik primaju preko maski ili su na „haj flou“ mašinama uglavnom žmure. Jasno je i zašto, jer se u njihovim očima vidi jasan i što je najgore, opravdan strah.
„U jednoj sobi je nedavno bilo petoro mladih pacijenata. Nisu bili intubirani i gledali su kako prvog od njih trpaju u kesu i odnose. I onda sljedeći. Kroz nekoliko dana sljedeći. Četvoro mladih, od 21, 26 godina, i naša laborantkinja iz Urgentnog centra koja je tu bila najstarija, imala je 44 godine. Svi su umrli”, prisjeća se doktorka.
Kao i u prethodnoj, na zidu druge sobe iznad glave svakog pacijenta stoje dva papira – na jednom piše ime bolesnika, godine, pridružene bolesti, da li je vakcinisan, na drugom je snimak pluća.
„Pogledajte ovaj snimak, i ovaj… Pogledajte, pluća su bijela, tu pluća više ne postoje“, pokazuje Adžić Vukičević i prilazi pacijentu sa maskom koga oslovljava imenom.
Pita ga kako je, dok se odgovor gubi ispod maske. Na pitanje: “Zašto se nijesi vakcinisao?”, razaznaje se odgovor: “Sticajem okolnosti. Kad izađem, to će sigurno biti moja preporuka.” Doktorka ga bodri i daje savjet.
“Biće to dobro, samo malo mijenjajte položaj, lezite ne lijevi pa na desni bok”, dok on uspijeva da podigne ruku i mahne.
Gotovo ispod svakog imena stoji natpis “nevakcinisan”, ali ima i izuzetaka.
“Evo i jednog vakcinisanog, ali pogledajte – gojaznost, hipotireoza i dijabetes. Gojaznost je najveći faktor rizika”, objašnjava doktorka i prilazi drugom svjesnom pacijetnu.
Poznaje gotovo sve u posteljama, iako svakodnevno pristižu novi, pamti njihov tok bolesti, jer, kako kaže, među pacijentima je po čitav dan, u kancelariji rijetko.
Bodri još jednog pacijenta, tridesetpetogodišnjeg muškarca. I on je nevakcinisan – govori prigušeno da će to promeniti kad izađe iz bolnice.
„Njegovo stanje je na klackalici. Sada se vodi ključna borba da ne bude intubiran. Ovako teškim bolesnicima i psiha igra važnu ulogu“, objašnjava doktorka na hodniku. Priča kako nikad od početka epidemije nije bilo gore, i da sad već ima previše “priča koje nikad neće zaboraviti”.
Ekipa nova.rs obišla je pet soba intenzivne njege, a Adžić Vukičević kaže da se priprema i šesta, kako bi se kapacitet intenzivne njege proširio na 150 kreveta i to bi bio maksimum. Nema više prostorija, a deficit anesteziologa je hroničan.
