Dok su se novi modeli i prototipovi najvećih svjetskih automobilskih brendova bjelasali u punom sjaju, veći broj demonstranata upao je na pariski sajam automobila mažući automobile majonezom i lijepeći na njih naljepnice sa znakom sindikata.
Bio je to tek jedna u nizu radničkih manifestacija u velikom protestnom pokretu koji potresa Pariz i čitavu državu. Zakon o reformi penzionog sistema koji se upravo nalazi u diskusiji u Senatu, pošto je prihvaćen u Nacionalnoj skupštini, ne prestaje da izaziva talase nezadovoljstva Francuza.
Cilj reforme je, po vladinim argumentima, uspostavljanje finansijske ravnoteže u penzionom fondu koji više ne može da funkcioniše na dosadašnji način - da se penzije osiguravaju od kotizacije sadašnjih zaposlenih. Vlada u prvi plan stavlja demografski razlog, tj. odlazak u penziju posleratne generacije „baby boom“ koja je mnogo brojnija nego sadašnje generacije sa velikom stopom nezaposlenosti, koje kotiziraju za njihove penzije, s jedne strane i produženje životnog vijeka s druge.
Stoga je glavna okosnica predloga zakona pomjeranje starosne granice odlaska u penziju sa 60. godina, sa nepunom penzijom ukoliko sa nije ostvario uslov od 160 trimestara rada tj. 65. godina sa punom penzijom, na 62. odnosno 67. godina. Znači, da, ukoliko zakon stupi na snagu, Francuzi će morati da rade - 41,5 godina da bi ostvarili punu penziju.
Podijeljeno društvo: U podijeljenim stavovima o opravdanosti predloženih mjera i neizbježnosti reforme, vladina platforma se doživljava kao „najveći udar na ovo socijalno dostignuće“ i nepoštovanje pravila demokratske procedure u njenom donošenju. Zbog toga su Francuzi od maja ove godine već pet puta izlazili na ulice u sve većem broju da bi 26. septembra i 2. oktobra bilo oko tri miliona manifestanata (prema organizatorima) odnosno oko 900.000 (prema policiji).
Pored zaposlenih u povorci iza svojih sindikata, protestvovali su i studenti i gimnazijalci ističući da ova reforma direktno utiče na njihovu budućnost. Pod transparentom „Student sa 20 godina, nezaposlen sa 25 i u neizvjesnosti sa 67 godina. Ne hvala“ - studenti su htjeli da skrenu pažnju na veliki problem nezaposlenosti medju mladima. Po njihovom pokazateljima 74 odsto studenata – dakle troje od četvoro anketiranih - su oštro protiv ovog zakona. Uz studente su manifestvovale i majke sa djecom u kolicima tražeći da se izjednače sa muškarcima u visini iznosa penzije koja je sada, po zvaničnoj statistici za 38 odsto manja, i da se uzme u obzir prekid u stažu zbog odgajanja dece.
Jednodnevni štrajkovi koji su pratili manifestacije nisu, do sada, donijeli željene rezultate i čini se da je situacija blokirana.
Sarkozijevi minimalni ustupci: Prema svim nagovještajima, Vlada u Parizu je spremna na manje ustupke, ali nikako da se dira u predlog pomjeranja starosnih granica jer - kako je izjavio predsjednik vlade Fransoa Fijon - reforma nije ni „desničarska“ ni „ljevičarska“ već je preduzeta iz „demografskih razloga“ i da je ovo jedini mogući način da se tome adekvatno odgovori.
Ustupke koje su do sada prihvatili odnose se na kategorije radnika sa teškim uslovima rada ili rada sa azbestom, na radnike sa hendikepom i na majke koje imaju troje ili više djece. Predsjednik države Sarkozi je upravo predložio dva amandmana koji se odnosi na roditelje koji su zbog odgoja djece prekinuli rad na godinu dana i na roditelje djece sa hendikepom. Po tom predlogu oni bi od sada za narednih pet godina mogli da idu u punu penziju sa 65 godina.
S druge strane sindikati - ne sporeći neophodnost reforme –opovrgavaju pravednost načina na koji je predlog donešen i mjere koje je Vlada predvidjela. Oni zamjeraju Vladi da je prekršila demokratsku proceduru i da ih nije konsultovala niti u jednoj fazi donošenja platforme, a još manje uzela u obzir njihove predloge. Osim toga, predlog zakona je još jedna mjera neoliberalne politike koja ugrožava temelje socijalne države i sindikati su spremni da se mobilišu protiv nje. Međutim, još uvijek ne postoji jedinstveno mišljenje o načinu djelovanja koji je najadekvatniji u datoj situaciji. Cijela paleta sindikata - od centra do ekstremne levice - nudi različite načine mobilisanja zaposlenih: od jednodnevnih štrajkova, preko vremenski neograničenih pa sve do generalnog štrajka.
Kako očuvati radničko jedinstvo: Ali u centru sadašnje preokupacije dva najveća sindikata reformističkog CFDT (Confédération française démocratique du travail ) i revolucionarnog CGT (Confédération générale du travail) je briga da se očuva intersindikalno jedinstvo i da se ne preduzimaju mjere koje bi mogle da dovedu do povlačenja nekog sindikata iz zajedničke akcije.
Već najavljeni štrajk za 12. oktobar pokazuje do koje mjere su sindikalne vođe oprezne, dozvoljavajući da sindikati, u dogovoru sa bazom, sami izaberu način reagovanja. CFDT je zabrinut da zaposleni neće izdržati duge štrajkove, jer u situaciji pada platežne moći stanovništva svaki dan štrajka znači otežavanje njihove finansijskog stanja. Sa svoje strane, CGT se plaši da bi radikalizovanje pokreta dovelo do osipanja podrške i zaposlenih i stanovništva uopšte.
Sada se već zna da je najveći broj sindikata spreman da počev od 12. oktobra uđe u dvadesetčetvorosatni štrajk koji će se produžavati sve dok vlada ne prihvati njihove zahtjeve.Ovu odluku su izglasali sindikati u strateški najosetljivijim granama privrede: željeznica, putni teretni transport, petrohemijska industrija (na čelu sa najačom grupom TOTAL koja predviđa prestanak snabdevanja svojih benzinskih stanica i uključivanje u štrajk svih svojih rafinerija), luke i dokovi (uključujući Marsej koji je najveća luka u Francuskoj i treća naftna luka u svijetu), cetnar za distribuciju električne energije i plina, preduzeća gradskog saobraćaja, metro…Sindikati nastavnika, pošte, telekomunikacije, televizije, Air France itd. za sada su se odlučili na jednodnevni štrajk.
Pripreme za veliki protest: U očekivanju sindikalnog «Dana D», Senat nastavlja diskusije o predlogu zakona na koji je opozicija stavila već 1.200 amandmana ( !), uključujući i predlog da se organizuje referendum. Ali, Senat ne može radikalno da promijeni zakon pošto njega glasa Skupština u kojoj vlada ima apsolutnu poslaničku većinu.
U naelektrisanoj atmosferi Vlada je saopštila da više neće ništa mijenjati u predlogu zakona i ponovila da čvrsto stoji na pozicijama izmjene starosnog doba odlaska u penziju, a da će sam zakon biti izglasan do kraja ovog mjeseca. Ovom odlukom vlada se oglušila i na predloge opozicionih partija, naročito na zahtjev generalnog sekretara Socijalističke partije, Martina Obrija, da se zakon povuče i da se nanovo pristupi njegovoj izradi, ali ovoga puta u konsultaciji sa sindikatima. čak se među zvaničnicima uočavaju i znaci optimizma. Tako je savjetnik predsjednika Nikole Sarkozija, Rajmond Soubi kazao je da se pojavljuju i prvi znaci podjela među demonstarntima.
Sindikat ne može računati na preokret kao 1995. godine kada je «ulica srušila vladu » jer je tadašnji predsednik Širak mogao da se javi kao arbitar i donese odluku o povlačenju predloga zakona o penzijama. Tada je Francuska bila blokirana dvadesetdnevnim štrajkovima i sindikat je izašao kao pobjednik. Danas je Francuska drugačija u mnogim aspektima, a sam predsjednik Sarkozi je čvrsto uz novi zakon.
Posljedice radikalizacije protesta : Žan Fransoa Kope predsjednik poslaničke grupe partije na vlasti, UMP upozorava štrajkače da će « radikalizacija pokreta biti dramatična za našu ekonomiju, za našu zemlju », određujući već krivca za moguće posledice.
Sindikalni pokret najavljenim štrajkovima stavlja svoj kredibilitet na ispit jer zavisi od odziva zaposlenih i razumijevanja stanovništva za probleme koje će štrajk tolikog obima neizostavno izazvati. Pod parolom « Istorija nas posmatra » sindikati će 12. oktobra otpočeti šesti štrajk čiji su dužina trajanja i ishod neizvjesni. Sa svoje strane vladajuća partija može ili da izadje kao pobjednik ili da upropasti sve svoje šanse na predsjedničkim izborima 2012.
Dragica MUGOŠA