Početna scena „Prokletnika“ Kventina Tarantina - scenografija zamka - djelo je ruku Damiana Kovačevića, Francuza crnogorskog porijekla.
Znao je da radi za proslavljenog američkog režisera, ali je očekivao da će film govoriti o mafiji, jer je dobio narudžbu da radi parišku kuću iz šezdesetih godina dvadesetog vijeka. Bio je iznenađen kada je shvatio da se radio o filmu koji govori o dešavanjima u nacističkoj Njemačkoj. Posljednjeg dana postavljanja dekora sreo je i glavne glumce „Inglorious bastards“.
Razgovarali smo sa Kovačevićem tokom njegovog borakka u Crnoj Gori. Uživao je, u svom omiljenom gradu Mojkovcu, gdje je, kako kaže, „pobjegao“ nakon napornog rada tokom francuskih predsjedničkih izbora.
- Malo se ulaže u sjever Crne Gore, zaista malo, smatra Kovačević u razgovoru za Portal Analitika, napominjući da bi bilo neophdono razvijati upravo sjeverni dio Crne Gore. Nervira ga i što se malo novca ulaže u kulturu. “Nema kulturnih dešavanja u Mojkovcu, a da bi se ovdje nešto pokrenulo ne bi trebalo mnogo ulaganja”, ističe Kovačević.
Nestalan istraživački duh: Prvi scenografski posao radio je sa svojim pokojnim stricem režiserom Slavkom Kovačevićem, za potrebe RTCG.
Crnu Goru obožava. "Neshvatljivo mi je kako ljudi odavde ne cijene ljepote koje koje ova zemlja ima", kaže Kovačević. Djetinjstvo je proveo u putovanjima na relaciji Francuska-Crna Gora. Svoje korijene nikada nije zaboravio; našu tradiciju i ljubav prema zemlji predaka prenosila je baka Stana.
Nije se odmah opredijelio za sadašnji životni poziv. Studije je počeo u Beogradu, gdje je upisao medicinu, ali je zbog nepovoljne finansijske situacije ali i narastajućih političkih tenzija i početka ratnih dešavanja, morao da se vrati u Francusku, gdje mu je majka pomogla u daljem školovanju.Uprkos svemu, život u domovini ostao mu je u lijepom sjećanju, pa je Kovačević - za razliku od njegovih vršnjaka iz Jugoslavije koji su na sve načine pokušavali da odu na Zapad - jedva čekao da se vrati u postojbinu svog oca.
„Ja sam tada bio jedini od mojih vršnjaka koji sam jedva čekao da se vratim u svoju domovinu“ kaže uz osmijeh Kovačević.
Ipak je ostao u Zapadnoj Evropi. Školovanje je nastavio u Strazburu gdje je uporedo završio dva fakulteta - Biologiju i Fakultet lijepih umjetnosti.
Poslovi u Francuskoj: U Francuskoj danas živi lijepo; ističe da Francuzi istinski cijene kulturu i pomažu svoje umjetnike državnom platom, s tim da postoji i tu "mač sa dvije oštrice". Naime, većina poslova za umjetnike su slabo plaćeni a to je loše u Parizu koji je, potvrđuje Kovačević, "stravično skup grad za život".
Svake godine radi scenografiju za potrebe Kanskog festivala i to za emisiju „Les Guignols de L'info“ ali i za veliku scenu za dodjelu nagrada. Ove godine radio je i scenografiju za potrebe televizijskog kanala F2 i to za predsjedničke izbore. To je bio veliki posao i, kako kaže, „jedva je čekao da pobjegne za Crnu Goru“.
Kako bi objasnio za Portal Analitika, specifičnost svog posla, opisao je jedan projekat na kojem je radio. U pitanju je bila izgradnja akvarijuma od nekih desetak metara za potrebe Francuskog centra za istraživanja. Damianu je bilo čudno zašto ni jedna firma u Francuskoj nije mogla da uradi taj projekat. Ipak, kada je počeo da radi shvatio je zašto niko nije htio da se lati tog posla. Za izgradnju akvarijuma dozvoljeni materijal su bili: staklo, lijepak i drvo. Metal nije mogao da koristi, jer je u pitanju bio akvarijum za ispitivanje elektromagnetnih talasa.
Kada god ima slobodnog vremena dolazi u Crnu Goru. Sa žaljenjem se sjeća skoro završenog ljeta koje je proveo uživajući u blagodetima kanjona Tare.
Omiljeno mjesto mu je ovog ljeta bio Tmajevac u Bistrici, gdje je uživao gledajući kolonije leptira koje su bez straha dolijetale na njegovu ruku.
Nije baš da mu se sve dopada ovdje. "Crna Gora je mala sredina u kojoj svi znaju sve o drugima", kaže Kovačević i napominje da se tako stvara sindrom zatvorenih sredina sa predrasudama, kada se ocjene o ljudima donose na osnovu fizičkog izgleda ili životnih nauka. Zato se ponekad osjećam„vanzemaljac“ u Mojkovcu, jer mu smetaju te predrasude, kaže Kovačević.
Ipak, to mu ne mijenja generalni utisak o zemlji njegovih roditelja. „Lako je voljeti ovu zemlju, prelijepa je. Kada dolazim ovđe, kao da dolazim u Raj“.
Kristina ĆETKOVIĆ
