Srpski državni sekretar Slobodan Homen obznanio je u svim tamošnjim medijima: srpske obavještajne službe i srpska policija otkrile su monstruozan plan likvidacije nekoliko istaknutih srpskih političara, boraca protiv narko-kartela Darka Šarića!
Šarićeve logističke grupe, kaže Homen, danima su pratile srpskog predsjednika Borisa Tadića, specijalnog tužioca za organizovani kriminal Miljka Radosavljevića, ministarku pravde Snežanu Malović, kao i samog Slobodana Homena te još nekoliko neimenovanih policijskih inspektora uključenih u akciju „Balkanski ratnik“. Mobilnim telefonima su snimane zgrade u kojima žive, locirani stanovi, razrađivane maršrute od kuće do posla, ispitivana mjesta za mogući napad.
„Plan je podrazumijevao da nekoliko plaćenih ubica poreklom iz Crne Gore, koji inače borave u Beogradu, u sinhronizovanoj i dobro koordiniranoj akciji, ubiju one koji su označeni kao najveće smetnje i prepreke za opstanak ove narko-mreže u regionu“, rekao je Homen.
Nijesu samo plaćene ubice bile „poreklom iz Crne Gore. I plan je koordiniran iz Crne Gore: preko „Pljevaljskih novina“, lokalnog petnaestodnevnika. „Uočeni su“, kaže Homen, „tekstovi koji su u sebi sadržali i šifrovane poruke kojima su upućivane pretnje“.
Pozovi CG radi ubistva: Ako je vjerovati Slobodanu Homenu, prošle sedmice je u Beogradu razotkrivena najveća zločinačka akcija ikada planirana na tlu Evrope.
Obrazloženje da su narko-klanovi željni osvete, djeluje utemeljeno. U saradnji sa inostranim službama država Srbija je tokom posljednje dvije-tri godine razotkrila nekoliko narko-lanaca, uključujući i najveći, Darka Šarića. Prirodno je očekivati da podzemna imperija želi da uzvrati udarac, i to po vrhu države.
Problem sa verzijom koju pripovijeda Homen je što obiluje detaljima nalik na trećerazredne špijunske priče. Što će reći – vrvi od nelogičnosti i neprirodnih zapleta. A sve garnirano elementima primijenjene politike, usmjerenim protiv Crne Gore.
Logistička saobračajna gužva: Krenimo redom, od logističkih ekipa narko-klana Šarić, koje su navodno pratile i pomno snimale svoje „targete“. Za 24 sata nadzora, iz dana u dan, nad jednim licem koje je radno aktivno neophodno je stalno angažovati makar četiri-pet ljudi. Što će reči da je za desetak ličnosti iz državnog vrha Srbije potrebno pedesetak obučenih ljudi.
Drugim riječima: centrom Beograda ili u okolini zgrade Predsjednika i Skupštine ili Palate pravde danima su, u različitim intervalima i pravcima, špartale desetine sumnjivih lica, sve trčeći za Tadićem, Malovićkom, Homenom ili Radosavljevićem i raznim policijskim inspektorima. Na očigled brojne policije, ispred hrpe nadzornih kamera.
E, sad, sreća je što su ljudi sa opasnim namjerama bili glupi i razotkrili se. Ključno je, međutim, pitanje - što onda glupani nijesu uhvaćeni? Kad su već srpski obavještajci provalili u njihov raspored, ako su već Šarićevi ljudi bazali centrom Beograda, bilo je logično da se brzom policijskom akcijom pokupe sa ulice i liše slobode. Ništa od toga se nije desilo.
Još je teže razlučiti enigmu „plaćenih ubica koje stanuju u Beogradu a poreklom su iz Crne Gore“. Državni sekretar Slobodan Homen očigledno raspolaže preciznim informacijama: zna da plaćene ubice imaju prebivalište u Beogradu i zna da su „poreklom iz Crne Gore“. Nijesu indicije, nego operativni podaci. Shodno pravilima službe, to znači da su ljudi identifikovani, da imaju dosijea, da srpska policija zna njihova imena i prezimena i da su pod stalnim prismotrom.
Uprkos svemu, nije bilo hapšenja plaćenih ubica „poreklom iz Crne Gore“. U čemu je - opet – bio problemŠ Zašto nema makar potjernice zbog planiranja atentata; zbog čega se u medijima ne saopštavaju imena i prezimena tako opasnih ljudi?
Šifrovane nelogičnosti: Najčudnije u nizu operativnih otkrića su - famozne šifrovane poruke u Pljevaljskim novinama.
Ili državni sekretar Homen - koji je izvor informacije - nije bio najjasniji, ili su mediji bili neprecizni. Tek, ostalo je nepoznanica: da li je o riječ o šifrovanim prijetnjama upućenim srpskom državnom i policijskom vrhu ili je mozak operacije Darko Šarić, koristeći Pljevaljske novine, slao šifrovane poruke svojim jatacima u Beogradu?
Koja god da je solucija u pitanju, djeluje - nesuvislo. Prije svega: da bi zastrašivanje imalo smisla, onaj kome se prijeti - mora biti svjestan da mu se prijeti! U suprotnom, efekta nema. Ukoliko je Darko Šarić slao šifrovane prijetnje Borisu Tadiću, a ovaj nije znao šifru ili, što je logičnije, nikad nije ni čuo za Pljevaljske novine - onda predsjednik Srbije nije znao da mu neko prijeti.
Ostaje druga mogućnost: da je Šarić – posredstvom šifrovanih poruka - koordinirao paklenom operacijom u Beogradu. Poruke posredstvom novinskih oglasa nijesu novost, koristile su ih ranije mnoge terorističke organizacije uključujući i Al Kaidu. Na taj način se izbjegava elektronsko prisluškivanje i lociranje, otkrivanje putem praćenja kurira...
Muka sa ovom teorijom je što su Pljevaljske novine – petnaestodnevnik koji se u Beogradu ne distribuira. Čak i da ga ima na kisocima, logično se zapitati: kako je moguće voditi komplikovanu operaciju prismotre i organizacije atentata ako saradnike obavještavate kao da ste regrut u nekadašnjoj JNA, pismima na dvije nedjelje?
Spin majstori: I površna analiza ukazuje da Homenova najnovija priča ima puno nelogičnih detalja. Nikako se, međutim, ne smije potcjenjivati opasnost od organizovanog kriminala: srpske obavještajne strukture su na oprezu, bojeći se da će ljudi kojima se iz ruku otimaju milioni eura posegnuti za oružjem i boriti se do kraja.
No, činjenica da priču o planu likvidaciji i zavjeri protiv vrha države nije plasirao niko iz vrha srpskog MUP-a, niti bilo ko od pouzdanih operativaca BIA, već političar i visoki funkcioner vladajuće koalicije ukazuje da, osim operativnih efekata, čitava akcija ima jasnu političku dimenziju.
Drugim riječima, ako je možda omašio u opertivnim detaljima državni sekretar Slobodan Homen nije, čak ni u detaljima, pogriješio u propagandnoj akciji glorifikovanja srpske državne organizacije.
Sve je, naime, izvedeno po pravilima službe. Prvo je u etar puštena uopštena informacija, koju su mediji prenijeli „pozivajući se na dobro obaviještene izvore“. Kad je javnost zaintrigirana, pojavio se, lično, državni sekretar sa porukom: mafija i narko-karteli prijete, ali je država jača, Srbija će pobijediti u velikoj bici čišćenja Balkana od organizovanog kriminala. Samo da se nastavi dalje, putem koji je zacrtao najveći regionalni borac protiv kriminala – predsjednik Srbije Boris Tadić.
Crnogorska uloga negativca: Nesporna je činjenica da je srpski državni vrh, predvođen Tadićem, ozbiljno krenuo u svobuhvatnu borbu protiv organizovanog kriminala. I prirodno je što žele pokupiti zasluge za tešku bitku koju vode.
Problem je, međutim, što je u toj srpskoj propagnadnoj priči Crnoj Gori namijenjena uloga da bude – loš primjer, negativac po klasičnom obrascu. Ubice bile su „poreklom iz Crne Gore“, prijetnje smrću preko „lokalnih novina iz Crne Gore“. A Šarići su, zna se, rodom iz Crne Gore. Od izbijanja „afere Šarić“, srpski državni sekretar u jednom je dosljedan i jasan. Nepokolebljivo stvara sliku po kojoj je Srbija – uvijek nevina žrtva. Mafija, ubice i svo zlo – uvijek dolaze iz Crne Gore. Falilo je još samo da Homen preformuliše jednu ovdašnji refren i na konferenciji zaojka u stihu: "U Srbiji što ne valja, to je došlo iz Pljevalja".
Istini za volju, na ruku spin-kuhinji iz Beograda ide i ponašanje Podgorice. Umjesto da se, nakon izbijanja „afere Šarić“, nadležni pozabave razotkrivanjem dijela ovdašnjeg kraka narko-mreže, ili pranja novca - ozbiljnih akcija bilo je tek sporadično. Teško je baš vjerovati da su pripadnici narko-klana Šarić poslove obavljali isključivo „preko grane“, u susjedstvu, a ovdje dolazili samo na sunčanje i dens u „Maksimusu“..
No, pravnik Slobodan Homen, porijeklom Kotoranin, dobro zna da zločin nema nacionalnost, da kriminalce povezuje jedna velika stvar – profit od zločina. Upravo zato, ne treba shvatati kao omašku kada Homen - srpski državni sekretar - govori o plaćenicima „poreklom iz Crne Gore“. Nema greške, ta sintagma je svjesna politička poruka domaćoj i međunarodnoj javnosti: Srbija je lider u borbi protiv organizovanog kriminala. Propagandni majstori u Beogradu znaju zanat – vlastiti rezultati izgledaju bolje ako imate loš primjer pored sebe.
Valjalo bi, ipak, da Beograd ima malo više takta prema susjednoj Podgorici. Ukoliko se nastavi sa optužbama i za svaki tamošnji mafijaški problem odmah prstom upre u Crnu Goru, ispašće da su Zemun i Surčin uvijek bili podgorička naselja a Legija, Čume, Duća, Kristijan i drugi - svi redom dični Crnogorci.
Draško Đuranović
