Nažalost, rat će se nastaviti, ginuće vojnici sa obje strane, nastaviće se stradanje civila i razaranje infrastrukture Ukrajine. Sadašnji početak rata i prateće propagandne aktivnosti kojim se opravdava vojna aktivnost u potpunosti je repriza događaja koji su se odvijali na prostorima bivše države Jugoslavije u proteklom ratu – kaže u razgovoru za Pobjedu profesor bezbjednosti Berko Zečević. Priznati vojni ekspert, koji je radio na sarajevskom Mašinskom fakultetu na Odjeljenju za odbrambene tehnologije, poznat je po tome što je bio sudski vještak u slučaju „Masakri na Markalama“. Na osnovu njegovih svjedočenja utvrđena je odgovornost Vojske Republike Srpske u slučajevima „Markale 94“, „Upotreba aerosolnih raketizirnaih bombi na urbane dijelove Sarajeva i na TV Sarajevo“, masakri „Red za vodu“, „Red za humanitarni pomoć“, „Masakr djece na sankanju na Alipašinom polju“ i „Tuzlanska kapija“. Osim toga, bio je šef Katedre za odbrambene tehnologije na Mašinskom fakultetu u Sarajevu.
Ruska vojska treći dan raketira gradove po Ukrajini i već ima žrtava na obje strane. Da li ste očekivali ovaj ruski napad koji je šokirao svijet i da li je ovo početak trećeg svjetskog rata? Šta planira Putin – da instalira prorusku vladu i uhapsi Zelenskog ili pokori cijelu Ukrajinu?
Vojni manevri koji su vršeni na teritoriji Rusije i Bjelorusije u blizini granica sa Ukrajinom su tada, po mom mišljenju, bili usmjereni ka tome da podstaknu NATO i Ameriku da prihvate zahtjeve Rusije o zaustavljanju širenja Alijanse ka istoku, povlačenju NATO snaga iz zemalja bivšeg Varšavskog pakta, početku pregovora o novom balansu snaga raketa srednjeg dometa sa nuklearnim bojevim glavama, položaju stanovnika Ukrajine ruske nacionalnosti i ispunjenju dogovora „Minsk 2“. Kako NATO nije reagovao na način na koji je predsjednik Putin izgleda očekivao, nastupio je drugi scenario i u prvi plan je stavljen ulazak u Lugansk i Donjeck.
Nijesam očekivao ovako široko obuhvatne napade na teritoriju Ukrajine. Bio sam ubijeđen da će težište ruskog pritiska izazvanog gomilanjem vojnih snaga na sjeveru i istoku biti usmjerene ka uspostavljanju ozbiljnog dijaloga Ukrajine sa predstavnicima izdvojenih djelova pokrajina Lugansk i Donjeck i stvaranja uslova za neki vid autonomije unutar Ukrajine.
Međutim, posle odluke Dume da se prizna nezavisnost tih teritorija, zatim sam sadržaj Putinovog govora u kojem navodi greške vodećih ruskih rukovodioca u periodima od 1918. pa do 1991 god. u definisanju statusa Ukrajine u okviru Sovjetskog Saveza, situacija je postala veoma ozbiljna i postalo je vidljivo da će Rusija uvesti svoje vojne snage na te teritorije.
Putinovo priznavanje nezavisnosti tih teritorija, konfuzija o tumačenju da li se to priznavanje tih „novih“ država odnosi samo na teritorije koje kontrolišu pobunjeničke snage u Ukrajini ili na teritoriju pokrajina u okviru Ukrajine ukazivalo je da se situacija komplikuje.
Uslijedio je sveobuhvatan napad na Ukrajinu uz obrazloženja koja su potpuno nevjerovatna. Inisistira se na demilitarizaciji Ukrajine, rukovodstvo Ukrajine se definiše kao nacističko, negira se Ukrajina kao država, negira se ukrajinska nacija itd. Pogaženi su svi temeljni dokumenti UN-a i OEBS-a, a negira se činjenica da je Ukrajina je bila jedan od osnivača organizacije Ujedinjenih nacija 1945 god. Sa ovim agresivnim djelovanjem sada smo svjedoci uspostave novog svjetskog poretka baziranog na moći sile, gdje demokratija i osnovna ljudska prava više neće biti značajna. Stvaraju se tri centra moći – Sjeverna Amerika, Rusija i Kina.
Vjerujem da će u neko dogledno vrijeme Evropska Unija uspostaviti nove mehanizme djelovanja unutar sebe, postati efikasnija i vojno sposobnija i nezavisnija od NATO-a, a sve sa ciljem da pojam demokratije i osnovnih ljudskih prava ne nestane sa svjetske scene.
Sinoćnji pozivi predsjednika Putina usmjereni ka ukrajinskoj vojsci da izvrše vojni udar, svrgnu legalno izabranog predsjednika Zelenskog jasno ukazuju kakav svijet nas očekuje. Potrebno je naglasiti da je predsjednik Zelenski Ukrajinski Jevrej i da je priča o nacističkom rukovodstvu Ukrajine nevjerovatna i besmislena.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov kazao je da će Rusija uvijek biti spremna za dijalog i da se nada da još postoji šansa za povratak međunarodnom pravu i međunarodnim obavezama. Ima li šanse za prekid sukoba, može li se ovaj napad zaustaviti?
Izjave ruskog ministra Lavrova i predsjednika Putina nijesu usmjerene ka povratku međunarodnom pravu i međunarodnim obavezama jer insistiraju ne na stvarnim razgovorima, već traže predaju ukrajinske vojske, okupaciju Ukrajine od strane ruske vojske i pravo da oni uspostave svoju vlast na teritoriji ove države.
Nažalost, rat će se nastaviti, ginuće vojnici sa obje strane, nastaviće se stradanje civila i razaranje infrastrukture Ukrajine.
SAD i EU planiraju do sada najteži oblik sankcija. Da li će ekonomske sankcije biti dovoljne za zaustavljanje ruske agresije na Ukrajinu? Šta još može Zapad da uradi kako bi zaustavio veliko stradanje ukrajinskog naroda?
Sankcije su po svojoj definiciji kazna za određene aktivnosti i one nikada nijesu u mogućnosti da zaustave vojne aktivnosti. Sankcije samo dugoročno stvaraju pretpostavke da politička struktura zemlje koja vrši agresiju izvrši u jednom momentu političku, vojnu i ekonomsku procjenu svrsishodnosti nastavljanja ratnih sukoba i prihvati proces mirovnog pregovaranja.
Sankcije negativno utiču na zemlje koje ih donose, ali imaju daleko negativniji efekt na zemlju protiv koje su usmjerene. Efekt sankcija na izvođenje vojnih operacija se realno osjeća samo u jednom dužem vremenskom period od njihovog početka primjene.
Zapad već vojno i ekonomski pomaže Ukrajini i ta će pomoć trajati. Nadajmo se da će uskoro preovladati razum i zaustaviti se vojni sukobi. Tada će trebati prisupiti obnovi Ukrajine i uspostaviti ponovo povjerenje između ljudi u ovoj zemlji, a to će biti dugoročan proces.
Da li sukob u Ukrajini može uticati na članice Evropske unije da sagledaju, u novoj situaciji na istočnim obodima kontinenta, potrebu revizije i obnove zajedničke vanjske politike, uključujući novi odnos prema balkanskoj praznini na mapi ujedinjene Evrope? Da li se sukob može preliti na Zapadni Balkan?
Ovo što se dešava u Ukrajini imaće dalekosežne posljedice na unutrašnju organizaciju EU, na njen pogled po pitanju postojanja evropskih vojnih snaga mimo NATO-a, drugačiji način donošenja odluka po pitanju vanjske i ekonomske politike itd.
Evropa koju sada poznajemo vjerovatno u bliskoj budućnosti neće više ovako izgledati.
Zapadni Balkan je realno teritorija Evrope i posljedice rata u Ukrajini će se odraziti na stav Evropske unije prema svakoj od zemalja koje nijesu u sastavu EU. Ne mislim da će doći da brzog procesa pripajanja tih zemalja u sastav EU, ali će se svakako intenzivirati proces nekog vida integracije u nove tokove funkcionisanja Evropske unije, veća podrška snagama koje se zalažu za demokratske vrijednosti i stvaranje sigurnijeg okruženja za cjelokupno stanovništvo bez obzira na naciju, vjeroispovijest i rasu. Neće se dopustiti sukob na području Zapadnog Balkana, ali će proces uspostave povjerenja među narodima biti složen.
Onako kako Putin agresijom stvara „ruski svet“, isto tako Vučić planira da na Zapadnom Balkanu širi „srpski svet“. Vidite li sličnost u njihovom vladanju i vezu između ova dva projekta kojima je ugrožena bezbjednost u Evropi?
Početak ruske agresije na Ukrajinu je praćen klasičnim negiranjem državnosti Ukrajine, negiranjem prava građana Ukrajine na slobodno izjašnjavanje o njihovoj nacionalnosti, vjerskim osjećajima, njihovom jeziku, negiranjem istorije…
Svi ti elementi su viđeni na ovim prostorima tokom ratnih sukoba u period 1991 – 1995 godine, a sada su ponovo u javnom prostoru.
Glavni propagator takvih koncepata je član Vlade Republike Srbije gospodin Vulin sa svojim konceptom „srpski svet“.
Taj koncept dušebrižništva nad ljudima susjednih država je prevaziđen i sa početkom rata u Ukrajini svim razumnim ljudima na prostoru Balkana i Evrope postaju vidljivi nazadni efekti takvih razmišljanja i djelovanja. Ovo je dvadeset prvi vijek, treća decenija tog vijeka i svi mi treba da idemo ka budućnosti evropskih naroda, a ne da se stalno sukobljavamo i postajemo gubitnici.
