On je posljednji među pravim istraživačima. Bez sumnje, jedan od najvećih. „Odisej“ koji se, uprkos svojih 70 godina, još nije predao. Jer, kako kaže: „Ima još mnogo toga da se otkrije“.
Počelo je od ruksaka na motoru: Tim Severin počeo je da mašta još kao dječak.
Sa 21 godinu, kao student na Oksfordu, uzeo je ruksak, i sjeo na motor. Prva tura bila mu je od Venecije do Kine, dugim putem, tragovima Marka Pola.
Onda je prešao na čitanje. Pročitao je čuvene putopise irskog monaha Brendana, iz V-VI vijeka, koji je putovao morima sedam godina u potrazi za rajem, i to na barci koja je napravljena u tehnici od prije, znači, 1.500 godina.
Plovio je na barci koja je klonirana iz bronzanog doba, usmjerenoj prema Itaci. Turu Sindbada Moreplovca otplovio je na brodici arapskog modela. Tako je stigao i do Kine.
Njegov život postao je legenda. Slijedi puteve prvih krstaša prema Jerusalimu. Onda je uslijedio susret sa Pacifikom, na običnom splavu, da bi dokazao da su Kinezi pronašli Ameriku prije Kolumba. Prolazi mongolskim stepama u potrazi sa grobom Džingisa Kana. Ide i tragom čuvenog kita genija Mervila, Mobija Dika, i tvrdi da je zaista postojao.
Usput, sve bilježi i snima. Njegove knjige i dokumentarni filmovi koji dobili su gomilu premija, među kojima i zlatnu medalju Kraljevskog geografskog društva.
Putnik kroz vrijeme: Putuje, istinski, sa pogledom usmjerenim prema prošlosti.
„Počeo sam moje avanture u jedno vrijeme kada je bilo ostalo prilično malo da se otkrije na zemlji. Imao sam intuiciju, da mora da postoji i jedna nova dimenzija – veza između istorije, geografije i mita. Zahvaljujući toj 'četvrtoj' dimenziji, mogao sam da napravim korak nazad u prošlost i u geografski prostor, postajući putnik kroz vrijeme.“ Severin, koji danas živi u irskom selu Timolig, objašnjava da je to bio vrhunac.
„Nakon što sam dobar dio života prošao skupljajući informacije o legendama o velikim putovanjima, odlučio sam da je stiglo vrijeme da se stavim na stranu. Ali, vjerujem da ima još dosta da se otkrije. Ko stane da prelistava strane nekog Atlasa, mora učiniti sve da zadovolji svoju radoznalost. A ako njegova istraživanja ne nalaze odgovore na pitanja koja je postavio sebi na početku, onda mora da krene. I, tu počinje put“, priča.
Važno je, međutim, ako se odlučite na put, učiniti to sa istraživačkom idejom. Samo na taj način može se doći do ličnih otkrića.
Ostaje da se shvati da li ima još nešto da se otkrije. Posljednji Odisej je ubijeđen da ima.
„Beskrajne dubine okeana, na primjer, o kojima znamo još uvijek manje i od onog što se zapaža sa Mjeseca. Ili, srce amazonske šume – šta se krije ispod korijenja njenog drveća? I još – tlo. Sa modernim istraživačkim tehnikama moguće je pokrenuti nova osmatranja, u potrazi za tragovima starih civilizacija koje sa tradicionalnom arheologijom nikada ne bi izašle na svjetlo dana.
I danas se mogu napraviti otkrića velika kao otkriće Tutankamonove grobnice,“ tvrdi.
Neugašena vatra: A da ponovo ima 20 godina? „Ne isključujem da se jednog dana ipak odlučim na još jedno veliko putovanje. Ako bih počinjao iz početka, izabrao bih neku od nerasvijetljenih misterija. Ne znamo, još uvijek, recimo, da li je u predkolumbijsko vrijeme postojala veza između 'dvije' Amerike i Kine preko Tihog okeana.“ Da danas ima 20 godina, međutim, već bi mnogo vidio. „Mladi danas već znaju dosta, ali ne i sva čuda planete. Rizik je što, kad kreneš na put u potragu za nekim sjajem, možeš ostati razočaran. Televizija nam uvijek pokazuje ljepšu stranu stvari.“ Nepotrebno je reći da njegova vatra još nije ugašena. „Zapravo, nastavljam da putujem, pišući romane.“
Objavio je „Vikinšku trilogiju“, u kojoj je "stvorio" novi piratski put, sa glavnim likom, imaginarnim Hektorom Linčom.
„Pisanje ovih knjiga već je samo po sebi jedna avantura. Stimulativna koliko i moje pripreme za ekspedicije. Čitao sam dnevnike običnih ljudi i pirata iz druge polovine XVII vijeka. Neke priče su zaista nevjerovatne – stvarnost zaista može nadmašiti svaku maštu“, kaže Severin.
(Prevod: G. B.)
