Ove sedmice, predsjednica UO UCG i članica GP URA, Rajka Glušica odlučila je da izađe iz ilegale, aktuelizujući na veoma neobičan, ali nažalost ne i neočekivan način, sedam decenija staru priču o logoru Goli otok, u koji je tadašnja jugoslovenska vlast, nakon Rezolucije Informbiroa 1948., slala one koji su se, umjesto za svoju zemlju, izjasnili za SSSR i Josifa Visarionovič Staljina. Profesorica Glušica je, naime, 7. Maja uručila nagradu ”Jole Stanišić” studentu Milošu Jocoviću za najbolji esej na temu sjećanja na golootočke žrtve.
Podsjećamo, Jole Stanišić je bio srpski pjesnik, rodom iz Danilovgrada. Nakon dvogodišnje robije na Golom otoku, Stanišić je 1962. godine odselio u Rusiju, gdje je predavao na Lenjingradskim univerzitetu. Bio je jedan od koordinatora takozvanom Međunarodnog društvenog tribunala po agresiji na Jugoslaviju i član Međunarodne slovenske akademije. Do kraja života očito je ostao vjeran svojim prosovjetskim/proruskim idejama.
“To ne treba da čudi ako znamo ko je rektor državnog Univerziteta i kakve su njegove javno izrečene namjere prema Crnoj Gori, ako znamo propagandne ultradesničarske i proruske medije koji se nalaze pod njegovim patronatom”, kazao je istoričar Milivoj Bešlin.
Predajući plaketu dobitniku nagrade, profesorica Glušica citirala je stih Jola Stanišića ”Mladost se moja savijala nije”.
„Upravo je to poruka koju šaljemo danas studentima UCG – da se nikad ne savijaju i da uspravno koračaju kroz život”, kazala je Glušica.
Da li je, zaista, izdaja zemlje ”uspravno koračanje kroz život”, o kojem govori predsjednica UO UCG?
Za istoričara Milivoja Bešlina i rad i tema o kojoj je riječ dokaz su da ruski hibridni rat protiv Crne Gore ne gubi na zamahu, već da se samo iz medija i politike prenio na Univerzitet i akademsku zajednicu.
“Riječ je o onima koji se nijesu savijali pred slabijom i realno ugroženijom Jugoslavijom 1948., kako je rekla predsjednica Savjeta Univerziteta, ali su se itekako savijali pred staljinističkom čizmom i bili spremni da ruše vlastitu državu u korist rusko-sovjetskog imperijalizma”,ističe Bešlin.
Univerzitet Crne Gore uporno ignoriše teme koje su proteklih godinu i po potresale crnogorsko društvo , a u prvi plan stavlja kontroverzne događaje , od prije 70 godina. Posebno je sporan način na koji Univerzitet Crne Gore, kroz namjeru da rehabilituje žrtve golootočkog logora, zapravo pokušava da rehabilituje izdaju zemlje. Profesorica Glušica za našu televiziju nije htjela posebno da komentariše ovaj događaj.
“Jeste li Vi pitali je li se do sad ćutalo na Univerzitetu, je li to bilo Vaše pitanje? Ja Vam kažem: “ne ćuti se više“, nego govorimo o svim temama koje muče ovo društvo”, kazala je Glušica.
Nijesmo saznali ni koje to teme, po mišljenju univerzitetskih profesora, muče naše društvo, kao ni što znači: „ne ćuti se više“.
Umjesto odgovora, za Glušicu ne govorimo istim jezikom.
“Ne razumijemo se, definitivno se ne razumijemo , najblaže rečeno ne razumijemo se”, dodala je Glušica.
Potez Univerziteta Crne Gore iznenadio je i istoričara dr Adnana Prekića. On je za Gradsku radio televiziju rekao da je zatečen načinom na koji se pristupilo problematizaciji tog istorijskog događaja, koji je po onome što se u javnosti predstavilo, sveden na nesretnu sudbinu pojedinca.
“Naravno, ne sporim neophodnost uvažavanja ličnosti svih ljudi koji su bili na Golom otoku, naročito zbog činjenice da su, u najvećem broju slučajeva, prekršena osnovna ljudska prava. Ipak, ovako ozbiljno pitanje ne možete posmatrati izvan istorijskog konteksta. Naime, ne možete imati ambiciju da objektivno sagledavate 1948. godinu, a da ne objasnite istorijski kontekst i sve što je dovelo do sukoba Jugoslavije sa SSSR-om. Ne možete ignorisati realnu vojnu i političku opasnost kojoj je bila izložena Jugoslavija. Ne možete preskočiti ono što je uslijedilo nakon 1948. godine kada Jugoslavija napušta staljinistički model organizovanja države, započinje demokratizaciju društva, uvodi stvaralačke slobode, daje određene lične slobode i pravi najznačajnije civilizacijske iskorake”, kazao je Prekić.
Sagovornici Gradske Radio televizije kažu da Univerzitet Crne Gore, ovim temama, svjesno raspiruje srpski nacionalizam, veliča Staljina i ruske tenkove u Istočnoj Evropi.
“Sudbina staljinista golootočana nije nešto o čemu se ćuti, o tome se priča i to vrlo glasno, od 1989. od kada je srpski nacionalizam pobijedio i od kada on želi da vrati Srbiju i Crnu Goru u neki Varšavski pakt. Cilj je politički u svrhe ruskog šovinizma i imeperijalizma čije rezultate danas vidimo u masovnim grobnicama Ukrajine i zbog toga je sramno što se ovim intencijama pridružuje i državni Univerzitet”, ističe Bešlin.
Prekić smatra da inicijativa UCG u kojoj, kako navode, govore o osjetljivim i teškim posljedicama totalitarnih i autoritarnih režima, nije sporna.
“Naprotiv, tu ideju podržavam, međutim, duboko vjerujem da ovo nije način za tako nešto. Naprotiv, ovako dekontekstulizovan je, po meni, prvi korak ka istorijskom revizionizmu” ,zaključuje Prekić.
Iz Univerziteta Crne Gore su ponosni na način kako je obrađena zadata tema. I dalje će, kažu, nastaviti da na taj način edukuju mlade ljude. Nagrađeni student Miloš Jocović je ovo priznanje razumio kao potvrdu da je na pravom putu.
Sa druge strane, istoričar Milivoj Bešlin, upozorava da je Univerzitet konstantno na krivom istorijskom i civilizacijskom putu. Predlaže da Vlada, dok još nije kasno, očistiti Univerzitet od politike i to na isti način na koji bezbjednosni sektor pokušava da izvuče iz, kako kaže, putinovskog šinjela.
