Svetlana Popović imala je ugovor na neodređeno vrijeme od 1. septembra 1987. godine na radnom mjestu nastavnik razredne nastave, a direktorica OŠ Stefan Mitrov Ljubiša je 13. decembra 2017. godine donijela odluku o pokretanju disciplinskog postupka protiv nje zbog “sumnje da je povrijedila Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju“, odnosno “zbog teže povrede radne obaveze koja ima teže posljedice za poslodavca i zbog ponižavanja i vrijeđanja učenika”.
Direktorica je punomoćjem od 30. januara 2018. godine povjerila vođenje disciplinskog postupka advokatu Predragu Milaševiću, a odluku o otkazu ugovora o radu zbog povrede radne obaveze, kojom je Popović izrečena mjera prestanka radnog odnosa, donijela je ona (direktorica).
Viši sud u obrazloženju presude uočava da tužiteljka Popović žalbom osnovano ukazuje da ne postoji identitet između sadržine odluke o pokretanju disciplinskog postupka i izreke odluke o otkazu ugovora o radu.
“Prvostepeni sud se u odnosu na navedeno nije izjašnjavao, čime je počinio povredu ZPP-a, jer presuda nema uopšte razloge o različitim osnovama koji su tuženu opredijelili za pokretanje disciplinskog postupka i donošenja odluke o kažnjavanju. Tužena je odluku o otkazu tužiteljki donijela po dva različita osnova zbog teže povrede radne obaveze koja ima teže posljedice za poslodavca i zbog ponižavanja i vrijeđanja učenike. Tužiteljki, pri tom, nije pružena mogućnost da se izjasni, s obzirom na to da povreda nije bila navedena kao povod za pokretanje disciplinskog postupka, kao što ni kasnije na zapisniku sa rasprave 13. februara 2018. godine nije navedeno da je predmet rasprave utvrđivanje postojanja povrede za koju je odlukom od 5. marta 2018. godine navedeno da je tužiteljka počinila. Samo je na zapisniku konstatovano da je predmet raspravljanja utvrđenje postojanja povrede Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju”, piše u obrazloženju presude.
Sud uočava da se u pobijanoj odluci o prestanku radnog odnosa navodi mjesto i vrijeme izvršenja povrede koja se tužiteljki stavlja na teret, ali ni u izreci, a ni u obrazloženju odluke nije identifikovan način izvršenja povrede radne obaveze.
“Navedeno je da se tužiteljka obratila učenici A.Š. odjeljenja V4 riječima “da se još prepričavaju neki događaji sa Žabljaka” i “da će razgovor nastaviti kod direktora”, te da se unijela u lice i prijetila učenici I.K. odjeljenja V3 riječima. Ali nije navedeno, ni u izreci, niti dalje u obrazloženju, na koji način i kojim riječima ili, eventualno, pokretima ili gestovima je prijetila učenici, na osnovu kojih bi se identifikovao način izvršenja povrede opisan kao prijetnja, odnosno opis radnje povrede radne obaveze. Navedeno, takođe, odluku o otkazu ugovora o radu čini nezakonitom. U odnosu na opis povrede koji se odnosi na nastavnicu Đurđiju Mišović nije se potrebno posebno izjašnjavati, budući da se zakonski okvir povreda zbog kojih je donijeta odluka o otkazu ne odnose i na nju, već na učenike”, piše u obrazloženju.
Sud uočava da odluci o otkazu nedostaju razlozi što je takođe čini nezakonitom.
“Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljki morala je sadržati obrazloženje o relevantnim činjenicama, pravnim propisima i razlozima koji upućuju na odluku. Nije dovoljno samo iznošenje sadržina iskaza tužiteljke i svjedoka Katarine Karanović i Đurđije Mišović, pa budući da tužbom osporavana odluka ne zadovoljava navedene pravne standarde, ovaj sud nalazi da je odluka nezakonita i sa tog aspekta. Konačno, za ukazati je da u obrazloženju sporne odluke nijesu cijenjeni provedeni dokazi, osim što je navedeno da nije poklonjena vjera iskazu okrivljene (tužiteljke), jer je, kako je navedeno, data jedino i isključivo u cilju izbjegavanja odgovornosti, a i u suprotnosti je sa ostalim izvedenim dokazima, prvenstveno sa iskazima svjedoka Karanović i Mišović. Međutim, prilikom takvog utvrđenja tužena nije navela u suprotnosti sa kojim je ostalim izvedenim dokazima, osim iskaza navedena dva svjedoka, a nije ni navedena sadržina više ni jednog dokaza (osim navedena tri lica tužiteljke i dva svjedoka). U obrazloženju sporne odluke samo je navedeno da su pročitane izjave četiri učenice – I.K, A.Š, F.S. i S. N, ali nije interpretirana njihova sadržina, a kako je ovaj sud izvršio uvid u kompletne disciplinske spise, čiji sastavni dio čine i prenijeti navodi saslušanih učenica, utvrđeno je da se iskazi učenica razlikuju, pa je moralo biti dato obrazloženje i kako su cijenjeni dokazi, odnosno čijoj sadržini i iz kojeg razloga je poklonjena vjera, a kojoj nije, takođe, iz kojih razloga”, obrazlaže Viši sud.
U pobijanoj odluci nije obrazloženo ni na koji način je cijenjen iskaz predsjednika sindikata koji je preporučio da u slučaju da se nađe postojanje odgovornosti nastavnice Popović treba uzeti u obzir olakšavajuće okolnosti – njen minuli rad i dotadašnja nekažnjivost.
“Tužena je konstatovala da tužiteljka nije opravdala svoj neprimjeren postupak prema učenicima, te da nema olakšavajućih okolnosti. Nije cijenila olakšavajuće okolnosti na strani tužiteljke na način kako je to predložio predsjednik sindikata, ali nije obrazložila iz kojih razloga, kao ni iz kojih, eventualno, drugih razloga je zaključeno da na strani tužilje nema olakšavajućih okolnosti, što odluku, takođe, čini nezakonitom”, objašnjeno je u obrazloženju presude Višeg suda.
Viši sud navodi da su napravljeni propusti i u vođenju disciplinskog postupka. Na zapisniku sa rasprave 13. februara 2018. godine konstatovano je da tužiteljka i svjedok Katarina Karanović ostaju pri izjavama od 11. decembra 2017. godine, ali te izjave nijesu pročitane na raspravi pred disciplinskom komisijom.
“Takođe, Odluka o pokretanju disciplinskog postupka donijeta je 13. decembra 2017. godine, a tužiteljka i svjedok su izjave dale 11. decembra 2017. godine, odnosno dva dana prije donošenja odluke o pokretanju postupka. Tužena pravi propust jer ne uzima iskaze tužiteljke i svjedoka u vezi sa sadržinom Odluke o pokretanju disciplinskog postupka. Osim toga, u odluci o otkazu ugovora o radu, nije ni konstatovano da su tužiteljku, branila kvalifikovana lica, advokati Mehmed Markišić i Vojislav Zečević, koji su imali primjedbe na vođenje disciplinskog postupka (tužiteljki nije omogućeno izvođenje dokaza koje je predložila niti da se izjasni na okolnosti da li prihvata disciplinski prekršaj koji joj je stavljen na teret), a izjašnjavali su se i u odnosu na disciplinski prekršaj koji je tužiteljki stavljen na teret, ali ništa od navedenog nije konstatovano u osporavanoj odluci”, navedeno je, pored ostalog, u obrazloženju presude.
Svetlani Popović će škola na ime troškova postupka isplatiti 1.966,25 eura.
