Predložena reforma penzionog sistema u Crnoj Gori po kome se starosna granica za odlazak u mirovinu za muškarce i žene pomjera na navršenih 67 godina života i 25 godina radnog staža za starosnu penziju, je svojevrsni udar na gubitnike tranzicije.
Novi uslovi, ako Skupština usvoji zakon, su značajno oštriji od aktuelnog modela po kome se starosna penzija stiče sa 15 godina staža. Ipak, najveći gubitnici ove reforme biće žene koje su ostale bez posla u vremenu tranzicije, jer im je starosna granica za sticanje pune penzije pomjerena za čak sedam godina - sa 60 na 67.
Objašnjenje iz Vlade da je ovakav potez „izjednačavanje prava muškaraca i žena u oblasti penzionih prava kao standard u EU koji je potvrđen odlukama Evropskog suda pravde” jednostavno - ne pije vodu.
Prije svega, ovo je drugo pomjeranje starosne granice za posljednjih sedam godina u Crnoj Gori, jer je 2003.godine starosna granica postepeno povećana sa 60 na 65 godina (za žene sa 55 na 60). Ne postoji zemlja u svijetu u kojoj su - za ovako kratko vrijeme – toliko pooštreni uslovi za odlazak u penziju! Ako se zna da žene rađaju, uglavnom i podižu familiju te da im je za kratko vrijeme podignuta starosna granica za 12 godina, onda je najavljena reforma maksimalno nepravedna prema ženskoj radnoj populaciji.
Nekoliko godina uživanja u penziji:
Istini za volju, ni muškarci nisu bog-zna-kako bolje prošli. Prosječan vijek muškarca u Crnoj Gori, prema podacima MONSTAT-a je 71 godinu, što znači da on može očekivati da uživa u punoj penziji svega četiri godine! Žene kojima je prosječna dužina života 76 godina – provešće u penziji, prosječno, devet godina.
Da li je to pravedno, ako se uplaćuju doprinosi makar 25 godina? Naravno da nije, naročito kada se uporedi sa zvaničnim evropskim prosjekom: evropski „radni čovjek” uživa u mirovini oko 20 godina.
Ko najviše gubi promjenom zakona:
Kratko uživanje u blagodetima penzije nije jedina mana predloženog nacrta zakona. Vlada, predlažući novi zakon nije vodila računa o makar 10.000 gubitnika tranzije koji su ostali bez posla tokom posljednje dvije decenije.
U pitanju su radnici Radoja Dakića, Oboda, KAP-a, Željezare, Boksita, Rudnika uglja, Marka Radovića i mnogih drugih manjih firmi, starosne dobi oko 50 godina.
Ovi ljudi, budući da spadaju u kategoriju stanovništva kojoj je znatno otežano pronalaženje zaposlenja, moraće da čekaju penziju preživljavajući od male naknade sa Zavoda za zapošljavanje.
Uporedite razliku: prosječna penzija u Crnoj Gori iznosi 270 eura, dok je prosječni iznos naknade za nezaposlene do 90 eura, što je ogromna razlika! I onda se postavlja logično pitanje: kako će preživjeti radnik sa navršenih, recimo 55 godina života i 25 godina radnog staža, koji je ostao bez posla u vremenu tranzicije? Od čega će živjeti narednih 12 godina, a nijedan poslodavac neće željeti da ga zaposli?
Kakva je evropska praksa: U nastojanju da se izbore sa deficitom budžeta, članice Evropske unije, slično crnogorskoj državnoj administraciji, povećavaju starosnu granicu za odlazak u penziju.
Naravno, i u evropskim zemljama trend je da što duže sprječavaju zaposlene da odlaze u mirovinu. Tako je, u Njemačkoj još prije četiri godine usvojena reforma koja predviđa postepeno produžavanje starosne granice za odlazak u penziju sa 65 na 67 godina od 2012. do 2019. godine.
Takođe, Holandija ima namjeru da do 2025. godine poveća penzionu granicu takođe za dvije godine - na 65. Španska vlada je početkom 2010. godine objavila da će povećati starosnu granicu sa 65 na 67 godina. Austrijska vlast planira da u periodu 2024 - 2033. godina poveća starosnu granicu za žene i izjednači je sa muškarcima (za sada žene, u toj zemlji, odlaze u penziju sa 60 a muškarci sa 65 godina). Isto planira da sprovede Velika Britanija do 2020. godine. U februaru ove godine planiranu penzionu reformu najavila je i Grčka i najavila povećanje starosne granice za penzionisanje za najmanje dvije godine, za žene na 62, a za muškarce na 67 godina.
Iako ove reforme liče na crnogorsku, treba istaći jednu bitnu stavku: ove zemlje nijesu prošle period tranzicije, rat, glad, sankcije…
Zakon nije u suprotnosti sa EU standardima: Crnogorska Vlada je u pravu da je nacrt novog zakona u skladu sa EU standardima, gdje apsolutno dominira trend podizanja starosne granice.
Istovremeno, treba imati na umu i sljedeći podataka: u Crnoj Gori ima oko 100.000 penzionera, a radnika oko 160.000, što je, bez ikakve sumnje, veoma nepovoljan odnos. Vjerovatno je tačno da je za dugoročnu stabilnost penzijskog sistema u Crnoj Gori potrebno još makar 60.000 radnika. Vlada nacrtom novog zakona želi da afirmiše drugi i treći stub penzionog osiguranja - samostalno uplaćivanje doprinosa u privatne penzione fondove. Međutim, ako se zna da penzije u veoma kriznoj 2009. i 2010. godini nisu kasnile ni dan, onda je jasno da Vlada može veoma lako odustati od novog nepravednog sistema penzijskog osiguranja, jer ceh tranzicije ne smiju platiti gubitnici tranzicije.
Ukoliko Vlada prihvati ovu penzionu reformu neće moći da se odbrani od stava da je novi zakon pravljen za državne (Vladine i opštinske) činovnike koji bi da produže radni vijek jer im je plata veća od penzije. Svakako na štetu mladih obrazovnih ljudi koji žele da rade u državnoj upravi ili u proizvodnoj djeltnosti. Nacrt novog zakona se nalazi na javnoj raspravi još desetak dana. Sasvim dovoljno vremena da se odustane od ovako radikalno zamišljene reforme, ukoliko Vlada ne želi da rizikuje veće socijalne proteste. Istina: Crna Gora nije Francuska gdje je sve stalo zbog slične reforme, ali ni u Vladi ne mogu biti sigurni da će predviđene reforme biti dočekane gromkim aplauzom već vrlo glasnim protestima.
Predrag ZEČEVIĆ
