Kako tvrde, izlaganja premijera Milojka Spajića o projektu Velje brdo, posebno u vezi s njegovom tvrdnjom da je projekat “prevashodno namijenjen podstanarima”, otkriva ključni paradoks u realizaciji i namjeni ovog projekta.
Saopštenje Udruženja podstanara prenosimo u cjelini:
1. Finansijska (ne)pristupačnost za podstanare
Premijer je naveo da će se stanovi moći plaćati kroz rate koje počinju ili od dana apliciranja ili od useljenja. Međutim, za većinu podstanara ovo predstavlja značajan problem. Dok čekaju završetak gradnje i mogućnost useljenja, podstanari će biti prinuđeni da plaćaju istovremeno i kiriju za trenutni smještaj i rate za budući stan. Za mnoge, posebno one sa skromnim prihodima, ovo je finansijski neodrživo.
Ključno pitanje: Ako su podstanari primarna ciljna grupa, kako se očekuje da finansiraju dvostruki trošak?
Posljedica: Ova situacija može obeshrabriti podstanare da se uključe u projekat, što je u suprotnosti s njegovom deklarisanom svrhom.
2. Nedostatak konkretnih subvencija ili pomoći
Premijer nije ponudio konkretne mjere koje bi olakšale finansijski teret za podstanare. Na primjer:
Da li će biti državnih subvencija za prve uplate ili za otplatu rata?
Da li će se osigurati privremeni smještaj za podstanare kako bi se smanjio pritisak tokom perioda gradnje?
Bez jasnih odgovora, tvrdnja da je projekat namijenjen podstanarima djeluje više kao politička poruka nego kao realan plan.
3. Kredibilitet tvrdnje o prioritizaciji podstanara
Premijer je istakao da će “prioritet imati ljudi koji nemaju riješeno stambeno pitanje”, ali je u istom izlaganju naveo da će dodatnih 5.000 stanova biti prodavano po tržišnim cijenama. Ovo otvara pitanja:
Koliki će dio stanova zaista biti pristupačan podstanarima?
Hoće li stanove po povlašćenim cijenama zaista kupiti podstanari, ili će ih preprodati na tržištu za profit?
Bez rigoroznih mehanizama za verifikaciju i kontrolu, postoji rizik da ciljna grupa bude marginalizovana.
4. Paradoks promjene mentaliteta
Premijerova izjava o “promjeni mentaliteta” i stvaranju bogatstva kroz vlasništvo nad stanovima implicira optimističnu viziju. Međutim, ona ne uzima u obzir realnost finansijskih kapaciteta podstanara.
Stvaranje bogatstva je privilegija onih koji imaju početni kapital ili stabilne prihode, što većina podstanara nema. Umjesto stvaranja bogatstva, mnogi podstanari bi se mogli naći u još težem finansijskom položaju.
5. Zaključak i preporuke
Iako je projekat Velje brdo ambiciozan i potencijalno značajan za stambenu politiku u Crnoj Gori, njegova tvrdnja da je “prevashodno namijenjen podstanarima” djeluje neuvjerljivo u sadašnjem obliku. Da bi projekat zaista bio fokusiran na ovu grupu, Vlada bi morala:
Osigurati subvencije ili olakšice za podstanare tokom perioda gradnje.
Razviti modele socijalnog stanovanja za one koji ne mogu priuštiti ni subvencionisane rate.
Uvesti stroge kriterijume za alokaciju stanova kako bi se spriječila zloupotreba.
Bez ovih koraka, projekat će vjerovatno više koristiti tržišno orijentisanim kupcima, dok će podstanari ostati u pozadini političkih obećanja.
