Globalna ekonomska kriza ponovo je preusmjerila političku pažnju na obrazovanje, jer je očigledno da će nacije sa snažnim, modernim vaspitno-obrazovnim sistemom proći daleko lakše od drugih. Naime, zemlje sa školovanijim stanovništvom, brojnijim i fleksibilnjim mogućnostima obrazovanja, mogu da se oslone na kreativna rješenja i rast zasnovan na inovacijama svojih građana, kao protivteža padu industrijskog i uslužnog sektora u svojim ekonomijama. Finska je primjer takve nacije, piše Jutarnji list.
„Nokia“ i obrazovanje: Što svijet može da nauči od „Zemlje hiljadu jezera“ i kako Zapadni Balkan može da izgradi vaspitno-obrazovne sisteme koji im zaista mogu pomoći u budućnosti? Za to treba početi od dva svjetski poznata finska brenda: „Nokia" i vaspitno-obrazovni sistemi. Zanimljivo je da su oba zasnovana na rješenjima starim 150 godina i dijele sličnu istoriju. Danas 40 odsto korisnika mobilnih telefona na planeti koristi uređaj koji je proizvela „Nokia“. Većina tih ljudi tačno zna zbog čega je njihov telefon superioran u odnosu na one konkurentskih firmi. S druge strane, većina ljudi koji rade u vaspitno-obrazovnom sektoru znaju da je Finska sinonim za globalni model dobrog obrazovanja. Međutim, malo jeo onih koji su svjesni zbog čega je finsko obrazovanje tako posebno.
Česta je greška da se epitet „posebnosti“ pripisuje onom obrazovnom sistemu koji se nalazi na vrhu po rezultatima međunarodnih rang-lista kao što je ono za PISA testiranje (ispitivanje 15-godišnjaka) koje sprovodi Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). U prošlosti, ministri obrazovanja su obično smatrali kako je školstvo u njihovoj zemlji na visokom nivou samo zato što su njihovi srednjoškolci osvajali medalje na međunarodnim naučnim takmičenjima. Bugarska, Rumunija i Rusija su primjeri tih država, i danas svi znamo da je to bila iluzija. Obrazovni sistem za primjer ima neke druge referentne tačke.
Škola je za svakoga: U dobrim vaspitno-obrazovnim sistemima svi mladi, i većina odraslih, idu u školu koju, što je još bitnije, uspješno završe. Ukoliko je značajan broj onih koji su počeli da pohađaju školu, a nikad je ne završe, to sugeriše na greške u funkcionisanju obrazovnog sistema. Upravo to se događa u Sjevernoj Americi, gdje gotovo trećina srednjoškolaca napusti školu. U Finskoj, pak, više od 99 odsto djece završi obaveznu osnovnu školu, i gotovo 90 odsto njih stekne srednjoškolsku diplomu. Više od polovine mladih Finaca ima barem magistraturu, dok se većina odraslih i dalje ne neki način (zvanično) obrazuje. Učenje je hobi broj jedan u Finskoj!
Dobro obrazovanje svima koristi, bez obzira na njihovo mjesto stanovanja, materinji jezik, društveno-ekonomski status ili lične mogućnosti. Država može biti visoko rangirana u međunarodnim PISA tabelama na polju matematike, ali istovermeno može imati veliki jaz u nivou znanja učenika različitih škola. Finska ima najmanje razlike među školama od svih razvijenih zemlja, što znači da je vaspitno-obrazovni sistem ujednačen u mogućnostima za učenje.
Učenje o trošku države: Kako i koliko dobro pojedinci uče u školi, jednako je važna mjera kvaliteta obrazovanja. Međutim, ako ih ocjenjuju samo njihovi predavači, pouzdana poređenja su (skoro) nemoguća. Tako je prije deset godina i nastao pomenuti PISA program OECD-a. Iako je Finska danas na njenom vrhu, kao zemlja u kojoj se najbolje uči, ova sjeverna zemlja je nekada bila daleko od idealnog. Davnih 80-ih finsko obrazovanje nije izazivalo poseban interes svjetske javnosti, ali su stalnim poboljšanjem finske škole postale pravi fenomen. Svi uče isto i odgovaraju na ista pitanja.Ne treba zaboraviti i ovo: dobri vaspitno-obrazovni sistemi su efikasni, jer se finansijski i ljudski resursi se mudro koriste. Konkretno, razvijene ekonomije ukupno troše oko šest odsto bruto društvenog proizvoda na sve vrste obrazovanja, a u Evropskoj Uniji je ta brojka bliža pet odsto. Prevedeno na jezik kućnog budžeta, roditelji ili studenti sami plaćaju troškove poput posebne nastave i udžbenika. Finska vlada plaća sve što podrazumijeva troškove obrazovanja na bilo kom nivou. Tako finski poreski obveznici tačno znaju da je njihov novac iskorišten (i) za – njihovo obrazovanje, što je ekonomski najisplativiji model obrazovanja u jednoj zemlji.
Cjelokupni razvoj ličnosti: Istina je da finsko društvo je i dalje prilično homogeno uprkos tome što je višejezično. To je mala zemlja sa nešto više od pet miliona stanovnika, koja je imala manje imigracije od drugih zemlja. Ali, sve to ne objašnjava uspjeh dobrog obrazovanja.
Teško je navesti tačne razloge zašto je ova zemlja toliko dobra u obrazovanju. Još od vremena kad je ustanovljena prva javna (državna) škola 1866. godine, glavni princip obrazovanja je da sva djeca u školama imaju iste predmete koje uče na isti način. Obaveznih devet godina školovanja uvedeno je početkom 70-ih, kada je i stvoren savremeni školski sistem u Finskoj. Ideja cjelokupnosti, inkluzije i holističkog pogleda na razvoj ličnosti su osnovne vrijednosti koje i danas stoje iza finskog obrazovanja. Društvena posvećenost ideji dobre škole za svu djecu bila je decenijama ideja vodilja vaspitno-obrazovnih politika Finske, pa iako su se vlade i ministri mijenjali, taj san je ostajao. I to je ključni dio tajne finskog obrazovanja.
Dobri učitelji za dobro obrazovanje: Na kraju, ono što je i najočiglednije u ovom sistemu obrazovanja: bez dobrih učitelja nema ni dobrog obrazovanje. Pogrešno je misliti kako institucije za obrazovanje pedagoga same po sebi proizvode dobrog predavača. Veoma je važno kako se budući predavači pripremaju za svoj poziv, ali je daleko važnije da najbolji mladi ljudi žele da postanu učitelji. Finska je od Drugog svjetskog rata sistematski poboljšavala obrazovanje predavača - od onog četvorosemestralnog do magistara svjetske klase. Danas je u Finskoj daleko teže upisati se na studije namijenjene učiteljima i nastavnicima, nego na one medicine, prava ili ekonomije. Svi učitelji u Finskoj imaju više univerzitetskih diploma i moraju biti kompetentni i kao istraživači i kao predavači. Zato su učitelji u finskom društvu najcjenjeniji poziv, i oni se poštuju kao stručnjaci i intelektualci. Marti Ahtisari, bivši predsjednik države i dobitnik Nobelove nagrade za mir, po zanimanju je, pretpostavljate, učitelj u osnovnoj školi.
Finski put obrazovanja podrazumijeva i to da - iako se savjeti od OECD-a, UN-a i EU primaju sa poštovanjem - krajnje odluke donose sami Finci. Ova zemlja nikada nije prihvatila put komercijalizacije, standardizacije i privatizacije vaspitno-obrazovnog sektora, na onaj način kako su to učinile Engleska, SAD ili Njemačka. Finski put uključuje ideje zbog kojih poučavanje i učenje postaju kreativni i zanimljivi.
A da li je to moguće i na Zapadnom Balkanu? Za to treba podsjetiti na jednog od likova čuvene finske priče „Sedmorica braće“, koji je svoj strah od učenja prebrodio riječima: “Tamo gdje postoji volja, postoji i način“.
Jutarnji list
