- Od Beogradskog sporazuma do raspisivanja referenduma 2006, stav zemalja EU o crnogorskoj nezavisnosti bio je nepromijenjen; njega je - otvoreno i direktno - zastupao i tadašnji visoki predstavnik evropske politike, Havijer Solana. Na večeri koju spominjete, poslije moje elaboracije razloga za crnogorsku nezavisnost, u dijalogu koji je postojao sve žučniji, Solana se poslužio i starim argumentima beogradske političke, bezbjedonosne i medijske kuhinje, kreirane za potrebe poznate italijanske adrese; čak su i moja odijela zauzela važno mjesto u „argumentaciji“ protiv crnogorske nezavisnosti. Način razgovora i ton kojim mi se Solana obratio imao je cilj da me opomene: evo, otprilike, imate i tu vrstu problema, pa vidite šta ćete, kazao je Đukanović.
Na dodatno pitanje novinarke Nikčević da li je takav potez Solane bila neka vrste ucjene, Đukanović je konstatovao da se radilo o međunarodnom pritisku i upozorenju da bi se, u slučaju „neposlušnosti“ mogle aktivirati međunarodne istrage.
- Bio je to pokušaj pritiska čiji je krajnji cilj bilo upozorenje da, eto, postoje neke istrage koje mogu rezultirati i po mene neprijatnim suđenjima, pa bih, je li, o tome morao voditi računa. Naravno, na tu vrstu upozorenja uvijek reagujem na isti način... Gospodinu Solani sam istim tonom – direktno i bez okolišenja – rekao da je riječ o besmislicama. „Pokušaj moje diskreditacije je način da se osujeti ideja nezavisnosti“ – rekao sam. „Dakle, samo naprijed: radite svoj posao, a ja ću svoj; na kraju ćemo vidjeti sudbinu konstrukcija o kojima govorite. I, da se razumijemo: ne pada mi na pamet da odustanem od referenduma!“Kao što znate, poslije desetak godina istrage, italijansko tužilaštvo je arhiviralo „moj slučaj“; nedugo zatim, ministar finasija u Vladi koju sam utada vodio, Miroslav Ivanišević, osumnjičen za ista djela za koja sam i sam bio terećen, pred italijanskim sudom je oslobođen po svim tačkama optužnice - rekao je Đukanović, dodajući da je „sud u Bariju pravilno pročitao motive doušnika iz Crne Gore, sprdajući se sa onom našom nesrećom što je prtila more izmedju Bara i Barija“.
Govoreći o kampanji protiv njega i uopšte crnogorske vlasti, Đukanović je u intervjuu nedjeljniku „Vreme“ jasno stavio do znanja da matrica pritisaka iz Beograda i dalje se ostvaruje posredstvom određenih medija, konkretno dnevnih listova Dan i Vijesti i nedjeljnika Monitor. Đukanović navodi da je u procesu za ubistvo Iva Pukanića, vlasnika hrvatskog tjednika Nacional, jedan od optuženika direktno optužio direktora Uprave policije Srbije da mu je nudio status zaštićenog svjedoka ukoliko slaže i optuži samog Đukanovića da je nalogodavac. Đukanović ističe da su istu laž - koja je poslužila za blaćenje države Crne Gore i njega lično – kasnije svjesno ponavljali „Dan“, „Vijesti“ i „Monitor“.
- Sve ove laži ćete uredno naći na naslovnim stranama novina čiji je cilj unižavanje i blaćenje Crne Gore i mene lično. Ako pogledate naslovne strane „Dana“, „Vijesti“ i „Monitora“... Uporedite naslovne strane „Dana“, „Vijesti“ i „Monitora“: nema razlike. Uskoro će, vjerovatno u interesu racionalizacije, svi imati jednu redakciju. Dakle, ono što je o meni u svojim čuvenim kolumnama devedesetih pisala gospođa Mirjana Marković, to danas pišu beogradski i podgorički velikani istraživačkog strvinarstva. Njihov „izvor informisanja“ su iste obavještajne, bezbjednosne agencije i službe koje su važna poluga velikosrpskog državnog nacionalizma i koji za metu imaju Crnu Goru i mene koga doživljavaju kao glavnu prepreku na putu zaokruživanja propalog projekta velike Srbije. Najzad, ti mediji su zauzeli mjesto rasparčane, nesposobne i bezidejne crnogorske opozicije i sa tih pozicija pokazuju vrlo jasne ambicije, ističe Đukanović, uz napomenu da je pozadina ove aktivnosti medija – politička ambicije vlasnika medija i dijela čelnika nevladinog sektora.- Vlasnici medija i dio nevladinog sektora – koji se tako predstavlja samo onda kada traže donacije iz određenih međunarodnih centara – vode borbu za vlast u Crnoj Gori. U početku su to činili posredno, favorizujući razne političke vagabunde, poput Nebojše Medojevića; vidjevši da sa takvim šarlatanima nemaju šansu, da su i ostali koje su podržavali na izborima prošli katastrofalno, odlučili su da skinu rukavice i da se, zaklonjeni iza medija čiji su vlasnici, otvoreno bore za vlast. Zašto su zaklonjeni? Pa, taj im štit treba da nakon što na svoja gnusna podmetanja i diskvalifikacije dobiju adekvatan politički ili medijski odgovor, zaridaju u tri lika kako je svaki pomen njihovih veličina „atak na slobodu medija“ i demokratiju, ocjenjuje Đukanović, izražavajući nadu da će, nakon izbora Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije, poboljšati odnosi Srbije i Crne Gore.
- Mislim da je odluka predsednika Vujanovića da prisustvuje inauguraciji Tomislava Nikolića bila vrlo dobra i promišljena, jer – u simboličkoj ravni - predstavlja još jedan dokaz da Crna Gora uvažava ono što je demokratski izbor građana Srbije; istovremeno, to je i znak našeg opredjeljenja da sa Srbijom i njenim demokratski izabranim rukovodstvom gradimo najbolje odnose. Vjerujem, dakle, da će ti odnosi sada neminovno ići uzlaznom putanjom i da će Tomislav Nikolić tome dati i lični pečat. U vrijeme predizborne kampanje, imao sam priliku da sa njim razgovaram i mogu da kažem da mi je djelovao veoma uvjerljivo kada je rekao da je za njega pitanje crnogorske nezavisnosti završeno; ono predstavlja izraz demokratske volje građana Crne Gore koju, kako je kazao, veoma poštuje. Pored toga, predsjednik Nikolić, uvjeren sam, Crnu Goru doživljava kao državu veoma blisku Srbiji i sa njom želi da gradi najbolje odnose, ističe predsjendik Demokratske partije socijalista.
Đukanović je u intervjuu "Vremenu" naglasio da nema namjeru da se vrati u izvršnu vlast, ali da će ostati u politici.
- U izvršnu vlast se vjerovatno neću vratiti. Naravno, to ne znači da ću biti i van politike. U prethodnih dvije decenije sam, kao što znate, bio na pozicijama premijera ili šefa države i danas, sa navršenih pedeset godina, moja odluka je da se onim što je obilježilo moj život – politikom - bavim sa mjesta šefa najjače parlamentarne stranke. Zahvaljujući stečenom iskustvu, možda bih mogao biti od koristi onome ko uđe u izvršnu vlast i pomoći u koncipiranju i vođenju državne politike Crne Gore, kazao je Milo Đukanović u razgovoru za nedjeljnik „Vreme“.
