Piše: Saša ĐUROVIĆ
Predizborni tekst koji sam poslao uredniku ovog portala nije ugledao svjetlost dana vjerovatno zbog mog eventualnog uticaja na potencijalne glasače obzirom da sam se u tom tekstu bavio dilemom za koga glasati i zašto. I neka nije, pluralizam mišljenja je demokratska tekovina. A ima nešto i u nezavisnom novinarstvu.
Uzgred, kucao sam da ne treba glasati za sjecikese i parazite koji se koriste o Đukanovićev lik i djelo a opet - da sam mišljenja da je najbolje rešenje glasati upravo za Đukanovića. Pošto sam tim apsurdom “navodio” na teren koji se u pravu zove “contradictio in adiecto” - jer je nužno da ako glasate za mašinovođu crnogorskog evropskog voza glasate i za vagone koje on vuče - bio sam dužan objašnjenje.
Verbalni i politički ispadi: Ako sam ga uoči izbora i favorizovao, sad kad je pobijedio na republičkom nivou - hvalit ga neću jer se on jadan ne može odbranit od dodvorica. Ne bih ja da im se miješam u pos’o. U Crnoj Gori nacionalnih partija, pa samim tim u Crnoj Gori koja i nije građanska, pobjednike svi hvale. Može se imat koristi od njih. Dakle, napisao sam ono što i sada mislim. Da sam siguran da će Đukanović pobijedit i da mi je drago zbog tog jer je onda na vladajućoj koaliciji najveća odgovornost kao i zbog tog što će apsolutno morat da skine sa svojih leđa balast vagona koje za sobom vuče. Vagona na kojima piše ”paraziti”, ”dodvorice”, ”novobogaćeni skorojevići”, ”crnogorci po zanimanju” i ”nesposobnjakovići i neznavenici”.
Ispostavlja se da ga je taj balast koji sam apostrofirao, taj teret vagona koje vuče za sobom godinama već, koštao poraza u Nikšiću. No, vispreni Đukanović je mogao sebi da dozvoli takav luksuz da noć uoči izborne ćutnje u ovaj poslednji vagon sjedne Daliborka Pejović da iz istog egzaltirano maše onog trenutka kad je je izrekla “to je tako po folderu” umjesto po difoltu. Oponent, pozitivni Bojanić joj kaže ”valjda po difoltu” a Daliborka drčno odgovara - ”
Takav verbalni ispad bio bi sankiconisan u građanskom društvu ali, po enti put, moja anticipicija da i ove izbore dobija - isključivo Đukanović kao persona se pokazala tačnom iako nijesam Bešić. Vladajuća koalicija nije postigla sjajan rezultat, izgubila je drugi grad po veličini, ali je na republičkom nivou pobijedila zahvaljujući isključivo Đukanoviću! Đukanoviću koji je kreator crnogorske politike generalno!
Dakle: Đukanoviću koji hrvatskom novinaru - na pitanje u kom ovaj apostrofira prozivke njega i “obitelji” - kaže mu da nema ništa za reć na tu temu osim da ”20 godina udaraju po istom tragu i 20 godina doživljavaju fijasko”.
Đukanovićev najteži izbor: Ispostavilo se da dobro poznajem narod, odnarođen svjesno jer ne volim kolektivitete, a grozim se psihologije mase. Đukanović je, ako ćemo iskreno, bio suočen sa najtežim izborima do sad. Ne jer se promijenio on, nego zbog okolnosti koje su se promijenile. Zbog konstelacije snaga unutar i van Crne Gore, zbog ekonomske krize, zbog EU.
Kad se oglasio pozitivni Pajović koji je na benignu opasku Jelka Kacina, da Evropa ne insistira na promjeni vlasti, odgovorio pitanjem - „ko te pita?“ - znao sam da Đukanoviću bolji saradnici od takvih neznavenika iz opozicije ne trebaju!? Kolika je politička “vještina“ nekom ko proziva i nevaspitano se obraća čovjeku direktno zaduženom za evro integracije, kamo teži i Pajović, deklarativno makar?! Pobjeda Đukanovića je dobar input za ulazak u EU!
Obzirom na to da mi se zamjera da sam previše „evropski čovjek“ dužan sam objašnjenje. Naravno da ja to nijesam kao onaj karikaturalni lik u prosječnoj tv seriji koji glumi crnogorca, „evropskoga čoJeka širokijeh svatanja“ kakvog Crnogorci vole jer je neozbiljan, nekonkretan, sličan njima. A sličan se sličnom raduje. Ja sam evropejac po difoltu (nikako po folderu) po civilizacijskim normama koje baštinim i poštujem, i po prirodi stvari ( posla) i prirodi karaktera da vrednujem rad a nikako mitomaniju, prazne priče, većinom arhaične, i busanje u prsa bez posebnog razloga. Ako se to nekom ne sviđa - OK. Nijedan posao ne radim da bih se nekom svidio. Lijepo je bit Crnogorac, po čistoti duše i po poštenju, po valjanosti karaktera, po radu, po rezultatima toga rada, po uspjesima. Odvratno je biti Crnogorac za apanažu, za platu. Suština se ogleda u sledećem. Đukanovića nikako ponovni uspjeh ne treba da uspava na lovorikama.
Neophodnost promjena: Đukanović pod hitno mora da se pozabavi rešavanjem ekonomskih problema; Đukanoviću pod hitno treba sugerisati da je okružen - u većini - poslušnicima. Đukanović pod hitno mora da angažuje ljude od struke, makar mu i ne bili partijski družbenici.
I napose: Đukanović prosto mora da se odrekne ambijenta koji kreira folklor karakterističan za otvaranje pruge Podgorica-Nikšić, koji je činila masa profesionalnih aplaudera, neradnika i parazita, a da pospješi predanost, posvećenost poslu i rad! Mora da se odrekne ambijenta koji je nedoljivo podsjećao na ultrasocrealstički scenario za film “Tri karte za Hollywood“. Na Potemkinova sela, koja su po difoltu (nikako po folderu) našminkana samo za vanredne prilike. Sve to Đukanović mora da uradi; zbog sebe, zbog boljitka Crne Gore, zbog što bržeg ulaska CG u EU.
Mišljenja sam da Đukanović to može, dobro bi bilo da mu i voljni momenat u toj sferi bude u ravni sa javnim istupima u kojima se snalazi sjajno. Izbirik’o se dobro, što bi se reklo. Al da bi se “ izbirikali“ treba puno rada, na sebi prvenstveno. Đukanović je u toj sferi bio jako vrijedan, nadajmo se da će mu i voljni momenat za češljanjem vlastitih redova bit na tom nivou. Dakle, pobjeda Đukanovića je nastavak evropskog kursa. Ali, kao što sam rekao već - a kako „kažu“ i izborni rezultati iz Nikšića - Đukanović sada mora da otvori četvoro očiju i mora da djela brzo.
Nikako ishitreno, ali brzo da. Đukanović mora da se okrene struci, da provjeri ko su mu saradnici i kakvi su! Ko su mu ministri, savjetnici, konzuli, ambasadori pa onda i direktori preduzeća! Đukanović treba da procijeni kome je od saradnika mu i slijepih poslušnika zaista mjesto u evropskom vozu. Jer, njegovi slijepi poslušnici bi u evropskom vozu u najboljem slučaju mogli da budu slijepi putnici. Šćućureni u uglu vagona, a oni su sve osim takvi. Oni su bahati čak. Đukanović mora da razluči ko želi dobro Crnoj Gori, a ko isključivo udovoljava svojim apetititima koji su ogromni a u brutalno su obrnutoj srazmjeri sa imanjem sive mase! Izborni rezultat u Nikšiću je to nedvojbeno pokazao. U ime onih koji bi da Crna Gora ima snage, ali da ima malo više pameti.
