Istoričari još nijesu riješili misterioznu pojavu Šćepana Malog, a ne znam jesu li pred lakšim zadatkom sociolozi, psiholozi, komunikolozi i ini koji bi mogli da se pozabave vrstom čeljadeta koje ne raste niđe izvan Crne Gore, a karakteriše ga uspravan hod i istovremeno povjerenje u vlast i Vesti?
Kad bih bio sklon pojednostavljivanju, rekao bih – Crnogorci vole da budu prevareni. Moj manir, međutim, nije jeftina simplifikacija, niti se tako složen psiho-socijalni fenomen može objasniti generalizacijom mazohističkih sklonosti. Objašnjenje, po mom sudu, treba tražiti u nezrelosti javnog mnjenja, slabašnom demokratskom nasljeđu i neefikasnosti institucija. U tom trouglu, uostalom, rodno je mjesto većine problema naše zajednice.
Ali, lociranje izvora zaraze, tek je korak ka objašnjenju mehanizma koji dovodi do bolesnog stanja društva, kad jedna medijska nakaza postane za većinu obrazac profesionalnog novinarstva. Neko će reći da je glupost podatak o natpolovičnom povjerenju u tabloid druge familije, da je vjerodostojan samo tiraž od jedva destak hiljada? Što jeste fakat, ali ne obara zaključak da su Vesti godinama najjači medijski brend u Crnoj Gori!
Zato je, ponoviću, ključno pitanje: kako je uspjelo da se nametne, nešto što je novinarstvo samo po formi, a suštinski je, od početka, projekat za iznuđivanje novca i, kasnije, za ostvarivanje političkih ambicija vlasnika koncerna? Novine koje ste svakog jutra držali u rukama nijesu štampane da vas informišu, nauče i zabave! One su, bukvalnog svakoga jutra, bile instrument za ostvarivanje nezakonitih i nemoralnih ciljeva njihovih vlasnika. Svaki broj neoboriv je dokaz za svako slovo u Vučinićevoj “Kratkoj analizi”.
Naravno, mediji manipulišu, često veoma uspješno, i društvima na najvišoj razini demokratije. Naši se hohštapleri, uostalom, godinama maestralno predstavljaju po Berlinu, Briselu i Vašingtonu za misionare slobodne riječi. Ali, ostaje neobjašnjivo zašto je ovđe, na mikrolokaciji đe su operisali, tako mnogo ljudi odbijalo da vidi očigledno, a, opet, sasvim dovoljno za zaključak da imaju posla sa prevarantima – od poštenog bavljenja novinarstvom možete u vrh glave živjeti skromno, makar bili najbolji u branši.
Neka mi niko ne kaže kako nije znao da gazde Vesti imaju i banke, investicione fondove, fabrike, silne nekretnine… Od čega, od onih 50 centi koje im ostavite na trafici? Uprkos režimu koji ih tobože proganja? Neobjašnjiv je broj Crnogoraca koji su pali na tako lakom testu inteligencije!?
Beskrupuloznost prijevare koju opisuje dojučerašnji zamjenik glavnog urednika Vesti zapanjuje! Priznajem, čak i mene, iako za gro napisanoga znam i javno govorim o tome odavno. Kao što me šokira brutalnost disciplinovanja zaposlenih u tom glasilu – zamislite poziciju novinara, čak urednika, koji mora da napiše kako ne poznaje brata svoje majke!
Izvinite, ali – to nije ni tekst, ni pozicija slobodnog čovjeka.
No, da se vratimo pojavi. Rekoh, mislim da joj znam izvorište, ne razumijem baš mehanizam njenoga javnog funkcionisanja, ali vjerujem da prepoznajem karakterni kod njenih nosilaca, koji je, zakonomjerno, sve i upropastio. Posrijedi je klasičan skorojevićki sindrom. Ekipa marginalaca koja je u projekat ušla praznih džepova, poželjela je više nego što može i, kako to uvijek biva, sunovratila se u bezdan vlastite pohlepe za novcem i političkom moći.
Sada im ostaje samo nada da su crnogorske institucije upravo onakve kao na stranicama Vesti i da neće imati petlju da procesuiraju medijske tajkune, kad već ne smiju da hapse “krupne ribe” iz svijeta politike i s njom povezanog biznisa.
Ne bih sasvim odbacio takvu kalkulaciju! Ona je, čak, realna mogućnost u državi u kojoj su još uvijek zamršene poslovne veze raznih familija, a kompromisi na štetu vladavine zakona prije pravilo nego izuzetak.
Darko ŠUKOVIĆ
Radio veza, 23. april - radio Antena M
