Kiša, jugo u Boki. Juži u duši i kaplje ona melanholija a gurle cvile ujednačeno.
Dvoboj, rekla bih, duhova, balova i valova.
Tada se loše sanja a na javi, nažalost, slušam TV prenos crnogorske Skupštine koji podiže valove mučnine.
A sve mi pred očima ona čipka bijela od pjene kada se razbiju valovi na ulcinjskoj Velikoj plaži pa na tapiću (tepihu) od najfinijeg sitnog pijeska ostaje rekam,(bijeli vez).
Kako nestvarno izgleda taj kontrast modre, ili smaragdne, boje ogromnog mora, poput teške svile na čijim rubovima čipka od raspršenih valova na stotinekristala.
Velika plaža za lijek oku, duši i kostima.
Takvu čednu inetaknutu, nestvarnu crnogorsku ljepoticu bi da prodaju i rasporodaju. Da im dugove vrati. Da im neznanje pokrije. Da je sa Gradom starim više od 2.000 godina učine “ljepšom i starijom”.
Ulcinj je u svojim civilizacijskim slojevima stoljećima bio meta osvajača. Zbog položaja, blage klime, pješčanih plaža, poput dina na koje će kamileu ovom nevremenu i to preko NOĆI JEFIINA VIJEKA. Sasjednice crnogorske Skupštine samo ću napisati: I bi potop.
Slušam i ne vjerujem.
Svega se naslušasmo i nagledasmo, nasmijasmo i zaplakasmo od gluposti, od oslobođenja 2020. godine,ali ove “trange-frange” od Ulcinja grada nikad. Neće valjda, nadam se. Ulcinjani su jedinstveni u odbrani svoga grada.
Ne daju da prođe teroristički akt, kako rekoše, da im tope grad i zbrišunjegovo lice. Da ga pretvore u novi Dubai, Beograd ili Budvu na vodi.
Ima jedna stara klapska pjesma u mome kraju čiji refren glasi: O, da mi je cimentati more, da moj dragi ne plaća vapore.
U ovoj Ulcinjskoj tužbalici riječ je o brzini i blizini novca kojim bi da se zaduženja ekspertskog nam premijera plaćaju i vraćaju.
Obveznice na grbači naroda, dok će na grbama kamila Emirati s punim vrećama da nam grade kule i nove gradove na ulcinjskojplaži i okolo nje.
Premijer kaže da je Vlada na telefonskoj sjednici utvrdila međunarodni sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima a kad više nema kud, bombardovan pitanjima i neodobravanjem ovog ludila, poslanika opozicije, ogovara na istom mjestu, u razmaku od samo par minuta da je sve to u ideji. A śutrije partio u Emirate.
Slučajni Alabar, bogatun, investitor iz UAE je slučajno pasao Crnom Gorom, pa mu je za oko zapala Velika plažasa sve Gradom na stijeni iznad nje.
Zakup plaže dugačke 12 kilometara na 99 godina između sporazuma i ideje? Između dvije vatre. Spajićeve Vlade i velikogšefa, vojvode od četnika s jedne, i ulcinjskih odbornika i građana kao i svih zdravorazumnih ljudi u Crnoj Gori, s druge bande.
Ima li nas? Da zaustavimo cunami propasti koji sada stiže s pučine Velike plaže. Da nam ne otmu ljepoticu preko noći?
Konji na Adi u zalasku sunca, ili kamile u betonu u zalasku pameti?
U sebi pjevušim refren klapske pjesme:
Sa školja hodit do kraja,
svako na svoga tovara
ali tega nećeš doživiti
da će more cimentano biti!
Ištuvala sam TV prijemnik i ostala s jugom u Boki.
