Na ponovnom suđenju devetorici bivših pripadnika crnogorske policije, koji su osumnjičeni za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica vlastima Republike Srpske 1992. godine, svima je danas izrečena oslobađajuća presuda, pred Vijećem sudije Milenke Žižić.
Prema riječima Daliborke Uljarević, crnogorski pravni sistem je još uvijek “daleko od pravde za žrtve, a samim tim i potrebne funkcionalnosti pravosuđa u Crnoj Gori”.
- Vrlo malo je urađeno na unaprijeđenju kapaciteta VDT-a i sudova, kada su ratni zločini u pitanju. Posljedice su poražavajuće i zabrinjavajuće za dalji razvoj demokratskih procesa u Crnoj Gori, o čemu svjedoči ne samo presuda za deportaciju, već cjelokupan tok ovog postupka, ističe za naš portal Uljarević.
Izvršna direktorica CGO napominje da u ovom slučaju nije postojala neophodna politička volja da se utvrdi istina i procesuiraju odgovorna lica.
- Čini se da u slučaju Deportacije nikada nije postojala potrebna politička volju da se utvrdi puna istina o zločinima, a počinioci i odgovorni dovedu pred lice pravde. To je, u uslovima politički opterećenog pravosuđa, na kraju i rezultiralo padom optužnice, pri čemu ni u tužilaštvu ni u sudstvu još niko nije prozvan za odgovornost, što je vrlo problematično i ne daje ohrabrenje da je ova država odlučna da razvija vladavinu prava, odlučna je Uljarević.
Ona ističe da je nakon posljednje haške presude i ove, za Deportaciju, počeo trend neosuđujućih presuda za ratne zločine.
- Ne treba mnogo da se zaključi da će presude koje utvrđuju postojanje zločina, ali ne i odgovornost počinilaca podstaći pojavu dodatnog nepovjerenja na ovm prostorima, kazala je Uljarević za naš portal.
Nekažnjavanje krivaca, kako kaže Uljarević, jeste loša poruka međunarodnoj zajednici, “ali i međunarodna zajednica više nije samo sudija u događajima na prostoru bivše Jugoslavije”.
- Mora se shvatiti da se radi o vrlo složenim procesima i da svi snosimo svoj dio odgovornosti. Ako želimo da se u budućnosti, a sve ovo već predugo traje, zločini do kraja rasvjetle i uspostavi osnov za punu saradnju i suživot naroda, mora se insistirati na pravdi za žrtve. Međunarodna zajednica treba da bude aktivni učesnik tog procesa jer je to i njen ogromni interes. No, to treba da bude interes i svih nas, kao građana i građanki, koji žele da se žive u razvijenom i demokratskom društvu, a suočavanje sa takvom budućnošću nema bez prethodnog djelotvornog suočavanja sa prošlošću i obezbijeđenja pravde za žrtve, kao i preventventinih mehanizama da se zločini ne ponove, zaključuje Uljarević.
Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je početkom marta presudu Višeg suda kojom su pripadnici policije, zbog nedostatka dokaza, oslobođeni optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i postupak vratio na početak.
Na oslobađajuću odluku žalili su se crnogorsko tužilaštvo i porodice oštećenih.
Za deportaciju su optuženi Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrać i Milorad Ivanović.
