Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević ocijenila je u intervjuu za novogodišnji trobroj Pobjede da je budućnost PES-a neizvjesna imajući u vidu velike razlike između Milojka Spajića i Jakova Milatovića.
"Jaz između dva lidera partije je toliki da se ne može prevazići, osim ako Jakov Milatović ne pristane da bude nevidljivi predsjednik ili ako se Milojko Spajić ne bude ponašao kao Ana Brnabić, a znamo da nijedan od ta dva scenarija nije realan danas u Crnoj Gori", kazala je Uljarević.
Protekla godina bila je turbulentna u političkom smislu, imali smo predsjedničke i parlamentarne izbore, pa potom i formiranje nove vlasti. Kako ocjenjujete učinke novog predsjednika Milatovića, jer se čini da se nije najbolje snašao?
ULJAREVIĆ: Politika je maraton, a čini se da je političari nove generacije u Crnoj Gori, uključujući i Milatovića, trče kao sprint, čime se i sami nekad nepotrebno troše, bez prave analize stanja i svoje pozicije u kontekstu u kojem su se našli.
Milatović je ostvario vanredno dobar rezultat, ali čini se da nekad previđa činjenicu da su građani i građanke prvenstveno glasali tada protiv Mila Đukanovića. Osim toga, po mom sudu, previše je njegove zahvalnosti prema strankama nekadašnjeg DF-a iako, realno, čelnicima tog saveza, nakon lošeg rezultata Andrije Mandića, nije preostalo ništa drugo nego da ga javno podrže u drugom krugu. Kao rezultat takvog doživljaja pobjede, napravio je nekoliko ozbiljnih propusta u odnosima, uključujući i Spajića, kroz forsiranje ulaska ZBCG u vlast.
S druge strane, ne treba zaboraviti da je pozvao na dijalog predstavnike NVO, da je jedini on reagovao na Mandićev odlazak na proslavu izborne pobjede SNS, da je imao vrlo korektnu izjavu u vezi sa godišnjicom genocida u Srebrenici i još niz sličnih stvari koje su pale u sjenku nekih većih faulova, kao što je njegovo promovisanje već preminulog Otvorenog Balkana na Salonu vina u Beogradu sa Vučićem, itd.
Uz dualan odnos prema identitetskim pitanjima, kakav je imao i Filip Vujanović, nestrpljivost, odnosno brzopletost, zajedno sa političkim neiskustvom, koje je prirodno, njegove su mane na kojima će morati da poradi ako misli da izraste u državnika kakvim sebe sad doživljava, a na osnovu pogrešnog uvjerenja o motivima glasanja za njega, odnosno potcjenjivanja činjenica protiv koga su glasali i da nema obaveza prema onima kojima je bio jedina opcija da spasu svoju poziciju.
Osim gafova sa Vučićem, ni u odnosima sa premijerom Spajićem ne cvjetaju ruže jer nema sastanka o kadrovma u DKP, iako ih je predsjednik dva puta tražio…
ULJAREVIĆ: Mislim da se u javnosti stvara iskrivljena slika o značaju DKP-a i ambasadorskih funkcija, koja je u značajnom rezultat nerazumijevanja suštine vanjske polike.
Naime, vanjska politika nije ništa drugo do refleksija unutrašnje. Stoga je jednostavan posao ambasadorima koji iza sebe imaju homogenu Vladu i parlamentarnu većinu, sa konzistentnim javnim politikama i spoljnopolitičkim prioritetima, ali i obrnuto – teško bi i diplomatski virtuozi mogli uspješno komunicirati aktuelnu političku konstelaciju u Crnoj Gori.
Takođe, utisak je da je MVP prilično kadrovski osiromašen, popunjen činovnicima koji su došli po partijskim i nepotističkim linijama vlasti, pri čemu se i ono malo kvalitetnog i profesionalnog kadra marginalizovalo ili više nijesu dio MVP. Tako se kreirao resor koji je danas prepun kadrova velikih ambicija, a najčešće bez adekvatnog pokrića.
Dodatno, ministra Ivanovića čeka i kompleksan posao da zadovolji onih 30 odsto partijskih mjesta, a što zacijelo neće biti ni dovoljan procenat za te apetite. Takođe, određene partije imaju i isplanirane države u koje žele da pošalju svoje ljude na pozicije ambasadora. Ministar vanjskih poslova, kao prvi iz Vlade kojem je to u nadležnosti, ali i predsjednik, sa kojim se prijedlozi usaglašavaju, imaju naglašenu odgovornost koga će poslati gdje, jer se to u zemlji prijema doživljava kao odnos Crne Gore prema toj vlasti. Cijenim da sa tim izborom ne treba trčati da se ne bi napravila veća šteta nego što je ona zbog odsustva ambasadora, a ne samo da vode računa o tome kako da zadovolje bilo čije partijske i vezane interese.
Vjerujete li da će PES uspjeti da se održi na okupu ili ćemo imati dvije posebne stranke ili dvije frakcije?
ULJAREVIĆ: Jaz između dva lidera partije je toliki da se ne može prevazići, osim ako Jakov Milatović ne pristane da bude nevidljivi predsjednik ili ako se Milojko Spajić ne bude ponašao kao Ana Brnabić, a znamo da nijedan od ta dva scenarija nije realan danas u Crnoj Gori.
Takođe, u toj partiji već postoji previše različitih glasova, a premalo koherentne politike da bi se homogenizovala na valjanim osnovama. Vlast jeste priličan lijepak za razne kadrove i dok se oni budu osjećali zadovoljnima, manja je mogućnost unutrašnjih potresa. Ali, to nije garancija, a tek ulazimo u period kada će se mnoge stvari prelamati, što čini budućnost PES-a neizvjesnom.
Nova vlast tvrdi da je počela da isporučuje rezultate u EU agendi: izabran je sedmi sudija Ustavnog suda, kompletiran Sudski savjet i očekuje se izbor VDT-a. Da li je to dovoljno?
ULJAREVIĆ: Naravno da nije dovoljno, radi se o nekim preduslovima da imamo elementarno funkcionalan pravosudni sistem, ali smo došli dotle da se u nedostatku ikakvih mjerljivih rezultata u onom što jeste naša EU agenda i ovo počinje brojati.
Zaboravlja se da imamo 83 privremena mjerila u poglavljima 23 i 24, koja su naša mapa puta u toj oblasti i da će se shodno tome što se od toga završi definisati dalje ona završna mjerila koja je odavno trebalo da dobijemo da je bilo posvećenosti i valjanog rada u ovoj oblasti. Pritom, ova Vlada je organizaciono, da bi hranila partijske apetite, nastavila pogrešan model pregovaračkog pristupa, odnosno zadržala je Ministarstvo evropskih poslova (MEP), koje se i dosad, a na to smo blagovremeno ukazivali, dokazalo kao konstrukciona greška u sistemu javne uprave. Dodatno, pregovaračka struktura je razorena, institucionalna memorija postoji u tragovima, a to što mi često restartujemo sistem ne znači da će to isto raditi neko u Briselu, jer je minimum koji se očekuje od države koja je već 11 godina u pregovorima da se ne vraća svako malo na učenje abecede.
Treba se suzdržavati od vođenja ovog procesa na nivou PR-a, površnih ocjena i olako datih obećanja, a fokus staviti na dnevni predani, stručni i inkluzivni rad, kako bi se napravio kvalitetan iskorak. Za sada ne vidim u Vladi razumijevanje složenosti i važnosti ovog procesa, ali vidim dosta pokušaja da se na podršci građana članstvu u EU pokuša kratkoročno profitirati, čime se preuzimaju samo loši elementi praksi prethodnih vlada, a to nije ohrabrajuće.
Da li je sukob oko kadrova u bezbjednosnom sektoru između PES-a i DCG-a ozbiljan da ugrozi opstanak Vlade?
ULJAREVIĆ: Po mom sudu, taj sukob je samo javno pozicionirao ono što je pravi sadržaj njihovih odnosa, koji se ne bazira na povjerenju i zajedničkim ciljevima.
I tokom pregovora se to dalo naslutiti, naročito kad su Demokrate odbile da podrže Vladu u kojoj je trebalo da učestvuju PES, manjinske partije, SNP pod izgovorom da neće nedostajući glas od Zenke, samo zato što je bio na listi DPS-a. Oni su, praktično, time Spajića, koji je već bio u lošoj situaciji zbog gubljenja kontrole u sopstvenom poslaničkom klubu, isporučili na (ne)milost koaliciji ZBCG.
Da li je opozicija na visini zadatka, utisak je da je oštrica usmjerena na faulove Mandića, a manje na Spajića?
ULJAREVIĆ: Najveći dio opozicije ima problem da razumije da više nijesu u vlasti, pa da shodno i svoje djelovanje postave na opozicione osnove, uz sva ograničenja, ali i mogućnosti koje to nosi ako postoji razvijena strategija. Umjesto toga, djeluju na kratkoročnim i taktičkim osnovama, često bez jasne procjene, a to im ne donosi potrebni koalicioni kapacitet, niti uliva povjerenje progresivnim akterima u Crnoj Gori i van nje da mogu biti partneri u evropeizaciji države.
Prevelika zagledanost u sebe i odsustvo sposobnosti da se za širi kontekst radi van uobičajenih okvira često utiče i na pogrešno definisane prioritete, zatim projektovane percepcije, a samim tim i odsustvo rezultata.
Rekonstrukcija moguća i za nekoliko mjeseci, potezi ZBCG zavise od Vučića
Da li 2024. očekujete rekonstrukciju Vlade sa kadrovima ZBCG i kako će to uticati na odnose za zapadnim partnerima?
ULJAREVIĆ: U sporazumu o formiranju Spajićeve Vlade, u dijelu koji se odnosi na rekonstrukciju, jasno stoji da će se to izvršiti najkasnije do izglasavanja budžeta za 2025. godinu, što znači, a to sam više puta naglašavala, da je to zapravo konačni rok, a svakom ko čita taj dokument jasno je da rekonstrukcija može da se izvede ne za godinu, nego za samo nekoliko mjeseci.
Očekivano je da to pitanje koalicija ZBCG otvara sad kao prioritetno kako bi efektuirala te odredbe i sebi što prije obezbijedila one pozicije koje je stavljaju u drugi okvir i čine je vidljivijom, a samim tim imaju potencijal da se koriste za rad na promjeni imidža, ali i da utiču na javne politike koje su dio njihovih programskih načela i zalaganja, kao i na kreiranje budžeta za 2025, čiji se kapitalni dio u dijelu prijedloga oblikuje u prvom kvartalu godine, odnosno tekućeg budžeta, koji se radi do prve polovine godine.
Naravno, potezi ove koalicije će zavisiti i od interesa Aleksandra Vučića, a njegov interes, što smo i do sada vidjeli, nije da Crna Gora napreduje ka EU niti da ima kredibilitet kod zapadnih partnera.
Premijer ne razumije šta je politika
Kako se, po Vama, snašao premijer Spajić? Utisak je da želi inkluzivan pristup imajući u vidu sporazum sa opozicijom o popisu.
ULJAREVIĆ: Jedno su želje, a drugo je praksa. Spajić očito ni sa mjesta premijera ne razumije što je politika, niti čak da treba da radi na sebi kako bi se u tom dijelu mogao pozicionirati kao državnik, a ne kao slab premijer.
Njegov pristup se najčešće ograničava na gašenje požara koji vidi trenutno kao najveći, a potcjenjuje opasnost ostalih koji su samo naizgled manji. Pokušaj da se zakoni biznisa primijene u politici nije polazio za rukom ni onima većeg formata od njega, što bi trebalo da mu bude opominjuća lekcija.
