To je saopšteno na pres konferenciji povodom predstavljanja projekta „U Kontaktu (In Touch)”, koji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi u saradnji s glavnim nosiocem projekta Asoscijacijom ABiCi i partnerskim organizacijama osoba s invaliditetom, a to su Informativni Centar “Lotos”, Bez barijera, Aktivna zona, Terra di mezzo.
Projekat finansira Evropska edukativna i kulturna izvršna agencija (EECEA), koju je delegirala Evropska komisija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Izvršna direktorica UMHCG, Marina Vujačić, naglasila je da je društvo odgovorno da stvori prilike, podstakne i obezbijedi mogućnosti, da osigura da se potencijal svakog ljudskog bića izrazi, razvije, i stvori promjenu i dobrobit.
„Ne prihvatam kritike koje se upućuju djeci i mladima danas, a da prethodno ne analiziramo šta smo mi učinili da im stvorimo sigurno, podstičuće, zdravo okruženje u kojem odrastaju, u kojem se obrazuju, u kojem treba da se razvijaju i stvaraju. Jesmo li svi zajedno učinili dovoljno i sve u domenu naših mogućnosti da se osjećaju prihvaćeno, voljeno, podržano? Dajemo li im dobre primjere, usmjeravamo li na adekvatan način, ili ih pak češće koristimo kao brojke, kao sredstva, kao samozadovoljenje za naše neostvarene želje i htjenja?!“, upitala je Vujačić.
Uvjerena je da ne smijemo stvarati društvo uzora, već društvo u kojem će svi imati pravo na svoju jedinstvenost i različitost.
„Jer, uzori su nam uglavnom pogrešni. Oni se često za svoju poziciju nijesu izborili zaslugama, znanjem i vrijednostima, nego pripadnošću nekoj ideologiji, partijskoj, nacionalnoj, ili drugoj. A tako smo potisnuli, sakrili i onemogućili mnoge potencijale“, razočarana je Vujačić.
Smatra da nema nema opravdanja za nepostojeće ili loše zakone i druge javne politike, prakse, običaje.
„Ne može argument biti potrebno vrijeme, novac, adekvatniji trenutak. Sad je vrijeme, sad ima novca, sad je trenutak. Sad se živi. Zato hoćemo život dostojan svakog čovjeka, svake mlade osobe, djevojčice i dječaka. Hoćemo ljudska prava u ovom trenutku i svakom narednom jednako. Hoću mlade s invaliditetom, liderke i lidere, samosvjesne, osnažene, samostalne, odvažne, hrabre i svoje“, poručila je Vujačić.
Istakla je da UMHCG daje prostora i poručuje da su mladi važni, da su resurs i bogatsvo i zato će nastaviti da im bude oslonac i podrška.
Predstavljajući projekat U kontaktu, Ksenija Janković je kazala da je trajao 24 mjeseca, od početka 2023. do kraja ove godine.
„Projekat je za cilj imao da unese inovacije u aktivnosti neformalnog obrazovanja i obezbijedi veći kvalitet učenja u radu za mlade s invalidtetom. Djelovanje je bilo fokusirano na popunjavanje nedostataka ažuriranja i inovacija u dostupnim materijalima za obuku za organizacije osoba s invaliditetom, kako bi se povećale mogućnosti za njihovo učešće u različitim aktivnostima, te ostvarile mogućnosti za inkluziju u evropsko društvo i zajednicu, a sve s ciljem osnaživanja osoba s invaliditetom“, kazala je Janković.
Dva ključna rezultata su Elektronski didaktički priručnik i Razvoj mobilne aplikacije dostupne osobama s invaliditetom.
„Elektronski didaktički priručnik uključuje inovativne aktivnosti za inkluziju osoba s invaliditetom i obuke za operatere, vaspitače, trenere i socijalne radnike i sve one koji rade sa osobama s invaliditetom. Mobilna aplikacija je besplatna za preuzimanje, a obuhvata mapirane pristupačne usluge i aktivnosti, kao i pristupačne mogućnosti za mlade s invaliditetom u državama obuhvaćenim projektom, a to su: Albanija, Malta, Italija, Bosna i Hercegovina, Kipar i Crna Gora“, rekla je Janković.
Kazala je da je kreirano 35 neformalnih didaktičkih aktivnosti, a priručnik je preveden na šest nacionalnih jezika organizacija koje su bile dio projekta i dostupan je za preuzimanje.
„Razvoj mobilne aplikacije bio je osmišljen tako da na nivou svih šest država mapiramo po 50 lokacija, odnosno usluga ili aktivnosti koje su pristupačne osobama s invaliditetom, iz različitih sfera života“, istakla je Janković.
Neki od rezultata projekta su i nacionalno istraživanje o dobrim praksama, evropsko istraživanje postojećih alata, priručnika i publikacija sa aktivnostima pristupačnim osobama s invaliditetom na evropskom nivou, mapiranje pristupačnih objekta/aktivnosti/usluga u okviru svake države uključene u projekat, studijska posjeta za mlade i omladinske radnike u Tirani, internacionalni seminar na Kipru koji je okupio 20 mladih i omladinskih radnika koji su testirali aktivnosti iz Didaktičkog priručnika, kao i internacionalna razmjena mladih koja je okupila 40 učesnika, a čiji je domaćin bilo UMHCG.
Studentkinja psihologije i pjesnikinja, Saša Komarica, istakla je da je put do zaposlenja posebno plaši i da mladi s invaliditetom moraju dodatno da se trude kako bi se snašli i pronašli.
„Imam utisak, kao da često polažemo ispite. Ali ne one koji se odnose na gradivo u školi i na fakultetu, već one koje postavlja samo društvo. Ispiti koji se tiču čovječnosti, zrelosti, ljudskosti. Ali možda i teže ispite – stalnog dokazivanja da želimo, možemo, hoćemo, umijemo - sve što i drugi. Za sve što bi trebalo da nam pripada kao ljudskim bićima moramo da se izborimo za to. Moja poruka je da nam daju prostora, da nam pruže priliku. Iskoristićemo je na najbolji mogući način. Vjeru i povjerenje koje zadobijemo, stostruko ćemo vratiti“, sigurna je Komarica.
Poručila je svima da o mladima s invaliditetom govore uvijek i svuda, ne samo kada je to poželjno.
„Pomozite nam da sa sebe skinemo razne etikete koje nam lijepe. Pošto gotovo svakodnevno spominjemo promjene, hajde da se mijenjamo. Malo manje da govorimo, a više da radimo. Hajde da se više ne svrstavamo u podfoldere „njihova prava”, „njihov život”! Promjene iziskuju zajedništvo, i zadatak su svakoga od nas. Zato se i kompletna ova priča tiče svakoga od nas“, jasna je Komarica.
Student i aktivista za ljudska prava, Miljan Lončar, kazao je da mladi Crne Gore prepoznaju probleme i nude rješenja, ali ih društvena zajednica sputava, a država za njihovo mišljenje ne mari mnogo i zato se, kako je pojasnio, aktivisti i aktivistkinje udružuju kroz organizcaije, koje efikasnije šire poruku i dovode do promjena.
„Kao najveći problem NVO sektora, barem kada su mladi i javne politike u pitanju, vidim nedostatak adekvatne participacije mladih u procesima donošenja odluka. Problem je zapravo u tome što se mišljenje mladih ne uvažava dovoljno, a mladi svode na nivo konsultativnog organa u procesu donošenja zakona i drugih javnih politika koje se na njih odnose. U tim procesima, neke kategorije mladih, poput mladih s invaliditetom, ostaju najčešće nezastupljeni i nevidljivi“, ukazao je Lončar.
Smatra da bi zakonskim prepoznavanjem omladinskih organizacija bili znatno olakšani napori koje te organizacije ulažu.
„Kao rješenje nameću se i sjednice Omladinskog parlamenta, koje bi trebalo češće održavati, kako bi se pratio progres inicijativa mladih koje se upućuju državi. Uputio bih molbu našim državnicima i drugim donosiocima odluka i kreatorima javnih politika- Nemojte da konsultujete nas mlade, već uvažite naše stavove i mišljenja. Ohrabrite nas da imamo široka krila, jer mi smo lideri i liderke, a ne glasačka olovka“, poruka je Lončara.
Učesnicu diskuje Anđelu Dragović raduje što i pored nerazumijevanja, postoje mladi s invaliditetom čiji se glas čuje i koji se snažno zalažu za ravnopravnost i poštovanje ljudskih prava.
Ferid Muratović vjeruje da osobe s invaliditetom treba da govore o invaliditetu, jer se samo tako može graditi svijet pristupačniji za sve.
Adnan Kujović je poručio da mladi s invaliditetom ne treba da se stide svoje invalidnosti, već da se odlučno zalažu za svoja prava.
Podsjećajući da su osobama s invaliditetom garantovana sva prava, kao i drugim ljudima, Nemanja Dujović je naveo da je Crna Gora ratifikacijom Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom izrazila volju da ta prava garantuje i ostvari, iako nekada praksa nije u skladu sa tim.
