Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) podržava najavljeni rast minimalne i prosječne zarade i postepeni rast svih penzija, ali izražavaju zabrinutost da predloženi model povećanja zarada neće proizvesti adekvatne efekte i uticaj na poboljšanje životnog standarda građana/ki. Kako ističu, najavljene mjere, u nedostatku ostalih neophodnih mjera, kod nekih poslodavaca mogu proizvesti i dodatan gubitak radne snage, nemogućnost zadržavanja najboljih kadrova i neodrživost svih neophodnih radnih mjesta, što su, kako kažu I istakli tokom Javne rasprave na Nacrt fiskalne strategije Crne Gore za period 2024 - 2027.
“Zarade i penzije, odnosno svi redovni prihodi građana/ki trebaju rasti postepeno, i pratiti troškove života, na koje utiču brojni faktori, kako oni na globalnom nivou, tako i oni u državi Crnoj Gori. Navedno znači da i materijalna davanja iz oblasti socijalne i dječje zaštite, kao i svi drugi iznosi novčanih davanja iz državnog i lokalnih budžeta trebaju pratiti ova povećanja”, kažu u UMHCG.
Smatraju da, iako podržavaju povećanje minimalne i prosječne zarade, nije prihvatljivo ukidati doprinose za penzijsko osiguranje, i uvoditi dvije minimalne zarade, već jednu jedinstvenu.
“Uvođenje dvije minimalne zarade, u odnosu na stručnu spremu definisanu aktom o sistematizaciji radnih mjesta, će dovesti do socijalnog jaza i produbiti siromaštvo i društvenu isključenost onih sa srednjom i nižom stručnom spremom, ali i nepravednost prema nekim kategorijama onih sa visokom stručnom spremom”, ističe se u sopštenju.
Smatraju I da bi usvajanje predloženog teksta Fiskalne strategije moglo negativno uticti na nevladin sektor, i to onaj dio koji je istovremeno i poslodavac.
“Ako je ovoj Vladi zaista cilj unapređenje saradnje s NVO i stvaranje adekvatnijeg ambijenta za djelovanje NVO, pa i održivost ovih organizacija - posebno onih koje su zbog svoje uloge i oblasti djelovanja značajne i potrebne samoj državi - onda ona treba planirati i usvojiti mjere kojima će se to i postići. U suprotnom, u slučaju usvajanja planiranog, bez sagledavanja negativnih uticaja i time sprečavanja da se oni dogode, smatramo da će se jedan broj NVO koje imaju zaposlen kadar „ugušiti“, doći će do gašenja manjih organizacija, smanjenja kadra pa time slabljenja jačine i uticaja NVO, osim onih koje možda mogu biti konkurentne i državi i privredi”, kažu u Uniji.
Izražavaju bojaza da UMHCG, kao NVO, neće moći da zadrži postojeći kadar ukoliko se nastave trendovi koji postoje posljednjih godina.
“Kao NVO finansiramo se isključivo projektno. Prema tome, mi nijesmo u mogućnosti da, ako želimo zadržati cjelokupan kadar, povećamo zarade svima na način koji je pravedan jer bi nam to uvećalo troškove na mjesečnom nivou i za par hiljada evra. To nama nijedan donator neće obezbijediti, pa smo u nepravednoj poziciji u odnosu na administraciju čije zarade finansiramo svi mi, građanke i građani Crne Gore”, poručuju iz ove NVO.
Kao neprihvatljivo ocjenjuju ukidanje penzijskog osiguranja kroz novi obračun zarada i ističu da treba naći drugi model.
“Kao organizacija koja zastupa prava i interese osoba s invaliditetom, i kao organizacija koja je i poslodavac osobama s invaliditetom, ukazujemo da bi ukidanje obaveznog penzijskog osiguranja dovelo do potpune socijalne nesigurnosti sada zaposlenih i budućih zaposlenih osoba s invaliditetom, ali vjerujemo i već penzionisanih. Naime, osiguravajuće kuće s kojima se može ugovoriti privatno penzijsko osiguranje imaju diskriminatorne prakse prema kojima osobe s invaliditetom kao grupaciju smatraju rizičnom i mnoge osobe s invaliditetom zbog toga ne mogu zaključiti ovakvu vrstu ugovora. To bi u starijoj dobi, u slučaju ukidanja obaveznog penzionog osiguranja, mnoge osobe s invaliditetom primoralo da traže smještaj u rezidencijalnim ustanovama i da, u nedostatku prihoda i uslova za život, budu potpuno zavisne od sistema i brige države. Time bi navedena mjera povećala institucionalizaciju osoba s invaliditetom, koja se ionako povećava usljed nedostatka sredstava, uslova i usluga za život u zajednici”, kaže se u saopštenju.
Kako zaključuju iz UMHCG, Vlada i njene institucije tokom pripreme navedenih mjera nijesu procijenile njihov uticaj na osobe s invaliditetom, što je obaveza koju je Crna Gora preuzela ratifikacijom UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, a koju, kako poručuju, uporno dugoročno krši i ignoriše kao dio pravnog sistema najveće važnosti i snage.
