Obilježio je protekle decenije sjevernomakedonskog novinarstva svojim prisustvom u najuticajnijim makedonskim medijima. Životni i novinarski boem nije robovao šablonima i uredničkim pogledima. Svojim slovom i svojom etikom birao je put, liderskih i nadmoćnih tekstova, za kojim se ide. I brojna je bila kolona onih koji su htjeli da pišu kao Janko Nikolovski. Posljednja njegova dužnost u sjevernomakedonskom novinarstvu bila je vođenje Komisije za slobodan pristup informacijama.
Janko Nikolovski je bio iskreni prijatelj Crne Gore. Divio se snazi slobode koju imaju Crnogorci i uvijek tražio priliku da svaki put, na iskren i originalan način, to konstatuje. Zvao je Crnogorce mitskim narodom jer nijesu htjeli da imaju cijenu za slobodu. Razumio je tu crnogorsku potrebu kao što nije razumio pokušaje da se Crnogorcima sloboda zamijeni tragičnom linijom gubljenja identiteta. Svemu tome je davao konkretan doprinos i time što je bio aktivni učesnik brojnih medijskih projekata u Crnoj Gori.
Majstor novinarstva je bio i majstor prijateljstva. Potvrdila je to i razumjela Crna Gora. Jedan od onih koji su najviše i najbolje razumjeli Janka Nikolovskog u Crnoj Gori bio je Željko Rutović, publicista i medijski analitičar. Na Željkovu inicijativu i ideju nastala je knjiga „Po–etika života“ posvećena Janku Nikolovskom koju je, pored Željka Rutovića, priredio i Mirko Jakovljević. Prijatelji iz Crne Gore su presavili tabak i napisali 17 eseja – tekstova o Janku. Ništa o tome Janko nije znao dok mu prošle godine na vrata stana u Skoplju nije zakucao Željko Rutović i uručio mu knjigu o njemu koju su pisali crnogorski prijatelji.
Osmijeh na Jankovom licu je potvrdio koliko ga je obradovala njegova prava Crna Gora. Juče je završen Jankov život ali je ostalo toliko etike i poetike koje će čuvati to drago lice ispod šešira, građanskog ugleda i novinarskog dostojanstva.
