Kada u medijima osvane vijest da je ubijena rijetka ili zaštićena životinja svi, kojima je priroda na srcu, opravdano reaguju burno. Promiče nam, ipak, jednako loš odnos prema biljkama, koje ne „puštaju glas“, a ljudi ne mare ili nijesu svjesni da je riječ o nekom endemu ili reliktu kojeg nema nigdje drugo, stanište mu je ugroženo i polako nestaje...
Biljke u Crnoj Gori su najviše ugrožene indirektno, preko staništa, manje direktnim sabiranjem, kaže za Pobjedu kustosica u zbirci cvjetnica i paprati Prirodnjačkog muzeja dr Snežana Vuksanović.
- Ugrožavamo ih mi, ljudi, prije svega devastacijom, degradacijom i fragmentacijom staništa. Gradnjom infrastrukture (putevi, trafostanice, dalekovodi) malih i velikih hidroelektrana, izgradnjom hotela, sportskih terena i pratećom infrastrukturom, nasipanjem i uređivanjem plaža u obalnom pojasu, sječom šuma na sjeveru, urbanizacijom i širenjem gradova, pravljenjem divljih deponija u cijeloj zemlji – ističe Vuksanović.
Raznovrsnost
Ona podsjeća da je Crna Gora ratifikovala brojne konvencije i direktive kao što su: Bernska konvencija, Direktiva o staništima, Direktiva o pticama, Bonska konvencija o zaštiti migratornih vrsta, Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune - CITES, izradila Zakon o zaštiti prirode, a usvojene su i brojne uredbe i pravilnici. Uprkos tome, ističe Vuksanović, u praksi biljke i njihova staništa su pod sve većim antropogenim pritiskom, a nekima prijeti i nestanak.
Prema njenim riječima, Crna Gora ima bogat i raznovrstan biljni svijet čemu je doprinijela burna geološka istorija, geografski položaj, reljef sa naglim i dramatičnim visinskim promjenama, mozaični raspored geoloških podloga i zemljišta, različiti mikroklimatski uslovi...
- Na malom prostoru raste više od 3.500 biljnih vrsta i podvrsta što Crnu Gore svrstava na prvo mjesto u Evropi po broju biljaka na jedinici površine. Ova brojka nije konačna, jer se u flori Crne Gore i danas otkrivaju nove biljke - navodi Vuksanović.
Endemi
Ističe da su do danas zvanično zabilježena 374 balkanska endema u flori Crne Gore.
- Neke endemične biljke su rasprostranjene na cijelom Balkanskom poluostrvu, druge rastu u dvije ili više zemalja u regionu (regionalni endemi), a lokalni endemi žive samo u Crnoj Gori. Lokalni endem je Baldačijeva lazarkinja (Asperula baldacci), koja naseljava stijenu iznad Starog Bara. To je jedini lokalitet na svijetu na kojem raste ova biljka. Danas je ugrožena antropogenim aktivnostima u neposrednoj blizini njenog staništa – kaže Vuksanović.
Dodaje da modroljubičasti cvjetovi lovćenskog zvončaca (Edraianthus wettsteinii ssp. lovcenicus) krase stijene južnih padina Štirovnika. Kao i Baldačijeva lazarkinja lokalni je endem, a raste samo na jednom lokalitetu na Lovćenu i nigdje drugo u svijetu!
- Zvončac je pukotinarka, a prijetnja su joj požari i klimatske promjene. Zaštićen je nacionalnim zakonodavstvom, a stanište mu je u NP „Lovćen“, tako da ima višestruku zaštitu – kaže sagovornica.
Na Komovima u dolini rijeke Ljubaštice, prema njenim riječima, raste gospina papučica (Cypripedium calceolus).
- Ova neobična orhideja je u Crnoj Gori zabilježena na samo još jednom lokalitetu, u rezervatu Crna poda u NP „Durmitor“ u kanjonskoj dolini rijeke Tare. Neposrednu opasnost za gospinu papučicu predstavlja neracionala i bjesomučna sječa šume, koja je evidentna na Komovima – upozorava Vuksanović.
Kao jedan od primjera staništa, koja su na udaru, sagovornica navodi plaže kao specifična mjesta na kojima rastu biljke pjeskova (psamofite) kao što su: balučka (Pancratium maritimum), morgruša (Cakile maritima), morsko zelje (Calystegia soldanella), morski kotrljan (Eryngium maritimum), mlječika (Euphorbia paralias), solnica (Salsola kali) i druge.
- Ove biljke su nestale sa Bečićke, Buljaričke i plaže Jaz, održale su se još na Velikoj ulcinjskoj plaži i Adi Bojani, gradeći specifična staništa na pješčanim dinama. Na Adi Bojani su dodatno ugrožene nestajanjem plaže, usljed erozije morskim talasima – upozorava Vuksanović.
Crvena lista
U toku je izrada crvene liste flore u Crnoj Gori. Vuksanović navodi da će se uskoro održati IUCN-ova radionica (radionica Međunarodne unije za očuvanje prirode) na kojoj će se crnogorski botaničari dodatno obučiti za procjenu stepena ugroženosti pojedinih biljaka.
Prema njenim riječima, višegodišnje kartiranje staništa i vrsta, koje se nalaze na aneksima Direktive o staništima, radi formiranja Natura mreže zaštićenih područja (što je jedan od uslova za ulazak u EU) daje stručnjacima vrijedne podatke na osnovu kojih se može započeti rad i na crvenoj knjizi flore Crne Gore.
Od zanovijeti sve počelo
Prema riječima Snežane Vuksanović istorijat istraživanja flore Crne Gore obuhvata tri vijeka, a ove godine se navršava dvjestogodišnjica od opisa prve biljke – zanovijeti (Petteria ramentacea).
- Zanovijet je otkrio u Boki Kotorskoj i za nauku opisao njemački botaničar Sieber 1822. godine. Ova žbunasta biljka naseljava kamenjare i endem je Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije – kaže Vuksanović.
Nakon zanovijeti, dodaje ona, pronađene su mnoge biljke čije je klasično nalazište (locus classicus) u Crnoj Gori.
- Neke od njih su endemične i/ili rijetke. Nacionalnim zakonodavstvom - Rješenje Republičkog zavoda za zaštitu prirode o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta (Sl. list RCG, br. 76/06) zaštićene su 273 biljne vrste i podvrste – ističe ona.
