Znate onu priču – u Crnoj Gori do 2020. vladala je diktatura. Revolucionarnim žarom oslobodilačkih litija i smjenom autokratskog režima, diktatura je zamijenjena demokratijom. Nije to bilo kakva demokratija – usko definisana kao vladavina naroda. Nova je to forma klerikalne demokratije, sa svim elementima osavremenjenog totalitarizma, koji prolazi ispod radara i najrazvijenijih demokratskih sistema – kolijevki demokratije.
Baš juče nas je, onako demokratski, ošamarila vijest o inkvizitorsko-tužilačkom targetiranju vlasti nepodobnih novinara/ki i kolumnista, u nedostatku racionalnog osnova za produženje pritvora bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.
13Da su kritički i istraživački rad nepoželjne novinarske forme u oslobođenoj nam Crnoj Gori, uvjerile su nas najrazličitije progonilačke metode – ekstremizacija po BIRN-u, saslušanja i pokretanje montiranih procesa po prijavama propagandno-fašističkih glasila i nosilaca vlasti na gotovo svim nivoima. Opozicione medije sam vrh kontrarevolucionarne vlasti neumorno proglašava državnim neprijateljima. Nadasve opasnim političkim diskursom, mete se konstantno crtaju i nanovo precrtavaju.
Danas, nažalost, svjedočimo svojevrsnoj radikalizaciji politički motivisanog pritiska. Sintagma o saradnicima i zaštitnicima kriminala u praktičnoj realizaciji. Ono što novinare inkriminiše jeste činjenica da rade svoj posao.
Zapravo, inkriminišući faktor je bavljenje nepočinstvima vlasti. Živimo pošasti tridesetoavgustovske demokratije u kojoj je novinarska kritika, kao sastavni dio profesije neoprostiv grijeh, koji se, za početak, kažnjava prisluškivanjem. A ako ovaj vid ućutkivanja ne urodi plodom, pribjeći će političko-tužilačka sprega i drugim sredstvima.
Vladaoci ušuškani u kostimima nedodirljivih moćnika, na krilima IBAR hvalospjeva.
Slobodna riječ zaćutati ne smije. Vlasti se mijenjaju, a sloboda mora biti nesalomiva i neprolazna
Momenat za konkretan upit zapadnim partnerima:
Da li je ugrožavanje ljudskih prava i ukidanje prava na slobodu govora kompatibilno s pravnom tekovinom EU?
Prepoznaju li moderna anglosaksonska i kontinentalna pravna praksa javno etiketiranje i otvoreni progon kao pravno legitimne metode obračuna s neistomišljenicima?
Da li je ovo napredni nivo vladavine prava?
Hoće li oslobodilačke strukture dobiti pravno i demokratski valjano upozorenje ili ćemo na eventualnu postdetektivnu reakciju čekati do nekog narednog izvještaja?
Igrica je pređena. Umjesto demokratije s početka, logikom ideološki utemeljenom na pomirenju po hitlersko-staljinističkim, ili novovremenim putinovskim postulatima, Crna Gora tone u regresiju, nalik najmračnijem dobu nacifašizma.
Slobodna riječ zaćutati ne smije. Vlasti se mijenjaju, a sloboda mora biti nesalomiva i neprolazna.
