Ukoliko se, kako je naveo, dijagnoza postavi u Beogradu, te osobe neće bitti u evidenciji zdravstvenog sistema Crne Gore, a poseban problem je i nedostatak kadra.
„Mi smo prvog dječjeg psihijatra dobili 2017. godine i negdje zatrpan poslom, i vidjevši uslove u kojima radi, kolega je odlučio da nastavi karijeru u inostranstvu, a inače je izuzetan kolega i kao stručnjak je hvaljen od strane mojih prethodnih učitelja“, navodi Krgović.
Predstavnica Fondacije „Ognjen Rakočević“ i majka djeteta sa autizmom, Sabina Decević kazala je da su mnoge NVO vodile bitku da se i licima sa invaliditetom poboljša status u Crnoj Gori.
„Posljednjih godina sam shvatila da je to borba sa vjetrenjačama. To nije novi problem, to je problem koji postoji 10-15 godina. Jedino što smo mi uspjeli da uradimo je da omogućimo našoj djeci da pohađaju nastavu u regularnim školama sa drugom djecom“, dodaje Decević.
Goran Laković, otac djeteta sa autizmom, član Fondacije „Ognjen Rakočević“ i predlagač ideje da se registar osoba sa autizmom omogući u Crnoj Gori, kazao je da je veliki problem i neobučeni nastavni kadar.
„Ako ja pitam 14 nastavnika da li su prošli neku obuku za rad sa djetetom sa posebnim potrebama i ako je odgovor ne, i da li su pohađali kurs i odgovor je ne, ako mi toga kadra nemamo, onda mogu i moraju da se uvezu“, dodaje Laković.
Komentarišući registar lica sa autizmom, Laković navodi da bi trebalo da bude u nadležnosti opština.
„Mi sagovornike sa druge strane nemamo. Ja sam se lično obratio poslaniku Milošu Konataru, da se pokrene i procedura u Skupštini. I ovo je prilika da se obratim poslanicima, dakle registar lica sa autizmom je urgentan, i svi ostali su urgentni, ajmo da završimo bar jedan. Država je svoju odgovornost prebacila na ljude koji ne treba da nose odgovornost. Država je ta koja treba da rješava problem, ne može da ih rješava ni jedan privatni sektor, ni jedan NVO. Država mora sistemski da uredi odnose“, zaključio je Laković.
