Posljednje tri godine građani Crne Gore svjedoče ozbiljnim promjenama u pristupu socijalnim programima, posebno onima usmjerenim prema penzionerskoj populaciji. U fokusu nove vlade biće program ,,Evropa sad 2“ koji predviđa rast minimalne penzije na 450 eura, dok iznosi ostalih penzija ostaju na istom nivou.
Glasačka mašina
Vlada i Ministarstvo finansija urušavaju temeljne vrijednosti socijalne politike i na osnovu toga za populaciju penzionera kao najbrojniju ,,glasačku mašinu“ povećavaju minimalnu zaradu bez prethodnih analiza upuštajući se u rizik zaduženja i opterećenja već ,,tankog“ budžeta. Uskoro ćemo, ukoliko se potvrde najave vladajuće strukture, imati 70.000 penzionera sa minimalnim penzijama, a pola od njih su uplaćivali 40 godina doprinose na punu zaradu.
Za socijalni program penzionera iz budžeta Fonda PIO za 2021. godinu je bilo isplanirano 4,3 miliona, a nije iskorišćeno ni pola. Dok je za ovu godinu planirano samo 2,8 miliona. Sredstva se dijele na osnovu visine penzije, ne vodeći se računa kolika primanja ima supružnik ili neki drugi član familije i proglašavaju ih socijalnim slučajevima. Iz udruženja penzionera kažu da zadnjih tri godine izostaje bilo kakva pomoć mjesnim udruženjima gdje su tačno znali koje su porodice u socijalnom položaju, a nemaju ni uvid koliko je majki sa troje djece uzelo nadoknadu nego se i dalje vode kao penzionerke.
Bivša direktorka Fonda PIO i prvorangirana na zadnjem konkursu Jadranka Milošević saglasna je se s tim da, nezavisno od dostignutog stepena razvijenosti u periodu tranzicije, određeni slojevi društva, kao i neke socijalne grupe, se i objektivno, kao i iz drugih razloga, nalaze na pragu ili u zoni siromaštva i u tom pogledu ni Crna Gora nije izuzetak.
„Međutim u sklopu ukupnog društvenog i ekonomskog razvoja naše zemlje, izuzetno značajno mjesto pripada kompleksu socijalne politike. Ono što posebno obilježava i karakteriše kretanja i odnose na ovom planu, u posljednje tri godine, odnosi se na neprihvatljive, nazadne i retrogradne politike aktuelnog vladajućeg režima. Umjesto da i u ovoj, kao i u svim drugim oblastima, nastave sa sprovođenjem ranije, na demokratskoj osnovi, usvojenih normativnih akata i njihovim mogućim unapređenjem, Vlada i resorna ministarstva finansija, kao i rada i socijalnog staranja opredijelili su se za urušavanje temeljnih vrijednosti socijalne politike“, poručila je Milošević za Pobjedu.
Ona, kao važno, ističe dostignuća prethodnih vlada, do 2020. godine, i ukupno države, na očuvanju i unapređenju društvenog i materijalnog položaja penzionerske populacije, što se najbolje ogleda kroz dugogodišnju realizaciju socijalnog programa, po kojem je država bila primjer u regionu i šire.
„U tome svakako prednjače subvencioniranje odmora i oporavka penzionera, sufinansiranje stambene izgradnje, zatim nabavka zimnice, rad klubova penzionera, dodjela jednokratnih pomoći. Takođe, sklopljeno je nekoliko stotina ugovora o poslovnoj saradnji sa bankama, mikrokreditnim finansijskim institucijama i drugim subjektima za nabavku roba i usluga pod povoljnim uslovima. Za realizaciju mjera i aktivnosti koje su u nadležnosti Fonda PIO Crne Gore iz budžeta ovog fonda u periodu od 2017. godine, zaključno sa 2020. godinom, izdvojena su sredstva u visini od 10,19 miliona eura“, kazala je Milošević dodajući da su budžetom Fonda za 2021. godinu u ovu svrhu bila planirana sredstva u visini od 4.320.600 eura, što čini 0,95 odsto od ukupno planiranog budžeta, dok su budžetom Fonda PIO za 2022, kao i 2023. godinu opredijeljena sredstva u iznosu od svega 2.800.000 eura.
Paralela
„Praveći paralelu sa prethodne dvije godine, kada je došlo do promjena na čelu Fonda, kao i sastavu Upravnog odbora, odgovorno tvrdim da je izvršenje budžeta u ovom dijelu nisko, jer je ova vrsta davanja maltene zaustavljena iz političkih razloga, kao vid kažnjavanja penzionerske organizacije, a indirektno i naših penzionera, lišavajući ih svih modaliteta pomoći. Posebno je indikativno, u strukturi transfera, zaustavljanje stambene izgradnje za socijalno najugroženije korisnike penzija, koju je aktivnost Fond PIO sprovodio u saradnji sa Savezom udruženja penzionera Crne Gore, Ministarstvom rada i socijalnog staranja i jedinicama lokalne samouprave“, navodi Milošević.
Ona ističe podatak da je za ove namjene u periodu od 2017. do 2020. godine izdvojeno 4,97 miliona eura ili na godišnjem nivou oko 1,24 miliona eura.
„Rezultat navedenih aktivnosti jeste preko 500 izgrađenih i useljenih stambenih jedinica, kao i oko deset ranije planiranih projekata, čija je realizacija stopirana. Isto tako, izostalo je izdvajanje sredstava u iznosu od 300.000 eura za jednokratne pomoći najugroženijim penzionerima, a čiju raspodjelu vrše komisije za socijalno-humanitarna pitanja koje su formirane u opštinskim udruženjima penzionera, na bazu utvrđenih kriterijuma i procedura“,2 kazala je Milošević.
Iz svega ovoga smatra da je jasno da se u tri posljednje godine i ova oblast neopravdano politizovala.
„Sredstva mimo zakonskih propisa usmjeravana su na određene institucije i pojedince, sa stanovišta njihovog pridobijanja za glasačku mašineriju koja je njima donosila određene privilegije. Zato je neophodno da se takva politika iz korijena promijeni, a da bi se to ostvarilo, na novoj vladi je da pozove na odgovornost nelegitimni Upravni odbor Fonda PIO Crne Gore i v. d. direktora Ranka Aligrudića, kojem je pet puta nezakonito produžavan mandat vršioca dužnosti, kao i da okonča zakonito sprovedeni konkurs za izbor direktora/ice. To je jedini zakonski način da se sistem penzijskog i invalidskog osiguranja i Fond PIO, kao krovna institucija u sistemu, vrate na pozicije koje im zakonski pripadaju, posebno u svjetlu najave o skoroj reformi ovog značajnog sistema“, poručila je Milošević.
Da su penzioneri uskraćeni za većinu novca iz socijalnog program koji je funkcionisao godinama mišljenja je i predsjednik Udruženja penzionera Nikšića Vlado Perović.
„Imali smo socijalni program, izgradnju stanova za ugrožene penzionere, sada toga više nema. Vlada dijeli pomoć na osnovu visine penzije ne vodeći računa da li supružnik ima veliku penziju/zaradu ili drugi član porodice. Fond PIO kada je ,,služio“ penzionerima je svake godine izdvajao 300.000 eura, a to je služilo za pomoć najugroženijim penzionerima. Sredstva su se dijelila opštinskim udruženjima, a onda mjesnim. Postojalo je pet kriterijuma. Prvo, da li je taj čovjek stambeno obezbijeđen, njegovo zdravstveno stanje, koliko ima članova porodice i na kraju kolika je penzija... Znači morao se bukvalno napraviti presjek kako ko od tih ljudi živi za koje se smatralo da su ugroženi“, objašnjava Perović za Pobjedu i dodaje da je to rađeno po mjesnim udruženjima jer su se svi između sebe poznavali i znali kako ko živi.
„Drugo, posebno se pomagalo ljudima koji su imali nekih težih zdravstvenih problema, operacije ili bolest člana porodice. I zato su se izdvajala ta sredstva. Mogu odgovorno da tvrdim da se zaista strogo vodilo računa o podjeli tih sredstava. Dolaskom Aligrudića na čelo Fonda PIO sve se promijenilo, pomoć je ukinuta, a oni su određivali pomoć samo po osnovu jednog kriterijuma, a to je visina penzije“, objašnjava Perović.
Stambena izgradnja zaustavljena
„Događalo se da su u porodici bračni drugovi, od kojih jedan ima 800 do 900 eura penziju, a drugi recimo minimalnu od 147 eura. Na drugoj strani imate penzionera koji je primao 300 eura i supružnika koji ne prima penziju i to je totalna nepravda ne sagledaju se sve činjenice“, poručuje Perović.
On podsjeća da je ustaljena praksa bila i zimnica za penzionere gdje su postojale ,,prave“ subvencije od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja i Ministarstva poljoprivrede.
„Prošle godine nije bilo ni te zimnice. Jedan mali dio je bio za penzionere ali po punim cijenama, tako da to nije bila nikakva pomoć. I ove godine imamo isto po punim cijenama, ali i mogućnost odloženog plaćanja na rate, za male penzije i ljude koji su većinom u kreditima nije to od velike pomoći“, smatra Perović dodajući da ipak znači penzionerima koliko-toliko.
Perović napominje i da se već tri godine stanovi za ugrožene penzionere ne grade.
„Obećavali su nekakve socijalne stanove i toga nema. Koliko je ljudi umrlo, neće ni dočekati nikad taj stan. Ranije je bio slučaj da lokalna samouprava dodijeli besplatno plac, dobiju kompletnu infrastrukturu i određeni organ prati sve to. Sada nema saradnje ni sa lokalnom samoupravom. I to je ukinuto, znači to više ne postoji“, kazao je Perović dodajući da su sada sa povećanjem samo minimalne penzije napravili diskriminaciju.
„Nijesmo mi protiv povećanja minimalne zarade, ali treba povećati i penzionerima koji su imali 40 godina radnog staža. Oni su na ovaj način izjednačili sve. Zna se šta je socijalna, a šta minimalna penzija“, poručuje, na kraju, Perović.
Kostić: Odluka o povećanju minimalne penzije dobronamjerna, ali nepravična i izazvaće negodavanja
Prof. dr Vasilije Kostić, predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavca, ističe da je nesporna dobra namjera Vlade da penzionerima sa zaista izuzetno niskim primanjima, koja se graniče sa minimalnim egzistencijalnim uslovima (jednom dijelu čak znatno ispod egzistencijalnog minimuma), povećanjem penzije na 450 eura život učini podnošljivijim.
„Međutim, pošto penzioni sistem nema elemenata klasične socijalne zaštite već je riječ o obaveznom osiguranju po sistemu međugeneracijske solidarnosti takva odluka izaziva izvjesne ,,nelagode“ i naravno, pošto je dio određenog sistema, neminovno proizvodi i određena dejstva. I upravo posljedice svake mjere sistemskog karaktera, kao što je ova, su ono što je takođe vrlo relevantn“. objašnjava Kostić dodajući da u stvarima sa ,,socijalnim otiskom“ kao što je ova odluka, prvo i osnovno pitanje koje se postavlja jeste pitanje pravičnosti.
„Zbog toga što je pravičnost ili pravednost osnovni instrument (ili bi trebalo biti) regulacije društvenog ugovora ,,sklopljenog“ između članova zajednice i vlasti odnosno države u građenju povjerenja članova zajednice prema vlasti odnosno njenim institucijama. Bez povjerenja u institucije vlasti nema harmoničnog niti efikasnog funkcionisanja društva. Ukoliko se odnos povjerenja naruši gubi se podsticaj za poželjno građansko ponašanje. Tada se podstiče ponašanje mimo pravila i zapostavlja se društveno odgovorno ponašanje“, ističe Kostić.
Međutim smatra da je ova najava nepravična, ne ulazeći u razloge kako i zašto je neko imao malo ili nedovoljno radnog staža, i da će ona izazvati negodovanje kod velikog broja penzionera.
„Siguran sam da to znaju i u Vladi ali je očigledno prevladao socijalni momenat naspram pravde i pravičnosti. Svakako da je jednoj ovakvoj mjeri trebalo da prethoditi analiza i široka društvena rasprava, pogotovu među ključnim društvenim akterima, pored države, penzionerima, sindikatima, poslodavcima (u Socijalnom savjetu na primjer) i u sličnim institucijama društva kako se ne bi dovodilo u pitanje povjerenje u institucije društva - naglašava Kostić dodajući da se ovako, izjednačavanjem ili poništavanjem razlike u penzijama, brišu razlike između više poželjnog i manje poželjnog ponašanja (gledano kroz izdvajanja za penzioni fond), sa stanovišta društvenog interesa afirmiše manje poželjno ponašanje.
„Sasvim sam siguran da to nije namjera Vlade, već suprotno, ali posljedice ne zavise od dobrih namjera već od onoga što radite“ zaključuje Kostić.
