Ustavni sud je ovakvu odluku donio preglasavanje uz četiri glasa za i dva protiv, odnosno sa minimalnom većinom. Uz odluku je objavljeno i izvojeno mišljenje sutkinja Snežane Armenko i Momirke Tošić, koje su navele da nijesu saglasne sa mišljenjem većine.
U odluci Ustavni sud navodi da je Vlada dužna da u roku od jednog mjeseca od dana objavljivanja ove odluke u „Službenom listu Crne Gore“, Skupštini Crne Gore "podnese predlog zakona kojim će pravo na starosnu penziju osiguranika (muškarac, žena) urediti u skladu sa Ustavom, saglasno pravnim stavovima Ustavnog suda izraženim u ovoj odluci".
Inicijativu za preispitivanja ovog člana predao je Sudski savjet, na osnovu zahtjeva Udruženja sudija. Tim Sudijama je bilo sporno to što im po sili zakona funkcija prestaje danom ispunjavanja uslova za starosnu penziju.
U obrazloženju navodi se da se odredvama člana 17. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju diskriminišu žene sudije po osnovu pola u odnosu na muškarce sudije, a sudijsku profesiju u odnosu na ostale profesije, jer i sudijama muškarcima primjenom te odredbe onemogućava se obavljanje sudijske dužnosti nakon navršene 66. godine života.
-Takođe odredba člana 17. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, diskriminiše sve sudije neovisno o polu jer ih onemogućava da čak nakon 61 godine života obavljaju sudijsku dužnost ukoliko imaju 40 godina staža osiguranja. Tako osporavane odredbe člana 17. st. 1. i 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u praksi direktno povređuju odredbu člana 121. stav 1. Ustava Crne Gore koja garantuje stalnost sudijske funkcije, a odredbu člana 121. stav 2. Ustava Crne Gore koja je garant stalnosti sudijske funkcije pretvaraju u svoju suprotnost. Iz navedenog jasno proizilazi da je primjenom odredbe člana 17. st. 1. i 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju povrijeđen član 8. stav 1. Ustava Crne Gore jer je došlo do neposredne negativne diskriminacije žena sudija po osnovu pola i neposredne negativne diskriminacije sudijske profesije u odnosu na ostale profesije; člana 18. Ustava Crne Gore jer je ravnopravnost žena i muškaraca otvoreno i grubo narušena i pogažena politika jednakih mogućnosti; kao i člana 17. stav 2. Ustava Crne Gore jer zbog osporavane odredbe žene i muškarci sudije nijesu jednaki pred zakonom, kao što nijesu ni sudije sa drugim osiguranicima iz drugih profesija - navedeno je između ostalog u obrazloženju.
SudijeSnežane Armenko i Momirke Tošić u mišljenju koje su izdvojile, ne smatraju da je pomenuti član zakona povrijedio ustavne principe o zabrani diskriminacije, jednakosti svih pred zakonom i rodnoj ravnopravnosti, jer je kao zakonski kriterijum za sticanje prava osiguranika na starosnu penziju propisao različit broj godina života isključivo u zavisnosti od ličnog svojstva osiguranika, tj. biološke karakterstike – pola i na taj način osiguranike doveo u međusobno neravnoravan položaj u pogledu ispunjavanja uslova za sticanje prava na starosnu penziju za muškarce (66) i žene (64) te da im je time uskratio pravo da pod istim uslovima stiču pravo na starosnu penziju
- Ne slažemo se ni sa stavom većine da „propisivanje niže starosne granice za ostvarivanje prava na starosnu penziju za žene u odnosu na muškarce ne predstavlja pozitivnu diskriminaciju žena u cilju zaštite žena zbog njenih bioloških funkcija jer nije usmjereno na sprječavanje ili nadoknađivanje nedostataka u profesionalnom životu žena - navedeno je u izdvojenom mišljenju.
Armenko i Tošić navode i da su saglasne „da se odredbom člana 17 stav 1 i 2 Zakona o PIO ne uređuju uslovi za prestanak sudijske funkcije“ niti radnog odnosa, već se njima propisuju uslovi za ostvarivanje prava na starosnu penziju osiguranika u zavisnosti od njihove volje i iste se ne odnose samo na sudije, već na sve osiguranike“.
-Međutim, i pored navedenog zaključka sa kojim su se složile sve sudije, posebno da je riječ o pravu izbora u pogledu prava na ostvarivanje starosne penzije, većina je utvrdila da je ovaj stav člana 17 ipak diskriminatoran - navedeno je u izdvojenom mišljenju.
