Predmet je vraćen Višem sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Sudije Ustavnog suda ukazuju da Viši sud "mora dokazima ili dodatnim indicijama opravdati opasnost od bjekstva", jer opasnost od bjekstva je više nego sama mogućnost ili lakoća bjekstva.
"Činjenica da su druga lica u bjekstvu je okolnost koja čini saizvršioce u ovom momentu nedostupnim organima krivičnog gonjenja, ali nijesu dokaz ili ne čine sklop logičnih indikacija da će automatski i okrivljeni pobjeći. Ovo posebno što i sam Viši sud navodi da se okrivljeni, od samog početka, tj. saznanja za krivični postupak putem medijskog oglašavanja, nije skrivao, već bio dostupan organima gonjenja i prije lišenja slobode", navodi se u odluci.
Zaključci Višeg suda da lične i porodične prilike okrivljenog ne otklanjaju sumnju da će on pobjeći, po ocjeni Ustavnog suda su paušalni bez valjanog i na dokazima zasnovanog obrazloženja.
Ovo posebno kada se navedene činjenice dovedu u vezu sa činjenicom da je okrivljenom oduzet pasoš.
Pored toga, Ustavni sud nalazi da su zaključci Višeg suda u vezi sa ponuđenim jemstvom paušalni jer ponuđeni iznos, kao i vrsta imovine, treba da bude uvijek razmatrana u okolnostima pojedinačnog slučaja.
