Nakon pandemije i izolacije koja je potrajala, u godini za nama planeta se manje-više u tom smislu vratila u normalu, što je uslovilo i povratak publike na filmske festivale i bioskope, uz zahvalnost i radost zbog brojnih ostvarenja koja su tokom 2022. iznjedrili nekih od najboljih filmskih stvaralaca današnjice.
U sljedećih pet osvrta, koje je objavio Variety, reditelji nude pohvale i uvid u omiljene filmove 2022, odnosno ostvarenja koji su ih najviše dirnula ili koje su smatrali jednostavno zapanjujućima.
Lulu Vang: „Bardo, lažna hronika šačice istina“, Alehandra Gonzalesa Injaritua
Najbolji memoari govore o ranjivosti i preispituju istinu, čak i uz rizik da budu izloženi ismijavanju. Ispunjeni su refleksijom, iskupljenjem, kajanjem i obnovom.
Dok “Bardo, lažna hronika šačice istina” ne tvrdi da je autobiografija, Alehandro Gonzales Injaritu stavlja sve pomenute kvalitete u ovaj duboki i šokantno ranjivi portret identiteta, nasljeđa i preispitivanja života. To je bujan film umjetnika svjetske klase koji kuje snove (i noćne more) u svjetlima, a zatim se usuđuje da to podijeli sa svijetom.
Ovaj film je toliko ljubavno pismo Meksiku koliko je i egzistencijalna pjesma za one koji žive u dijaspori. Onobuhvata fragmentaciju življenja između različitih jezika, različitih vremenskih zona, različitih stvarnosti. To je neizbježan raspad koji dolazi sa integracijom. To je moja majka koja me prekida usred banalnog dana, dok doručkujem ili možda dok se spremam da uđem na sastanak, da razgovara sa mnom o Kulturnoj revoluciji. Čak i kad joj kažem da sam zauzet, ona nastavlja s apsurdnom hitnošću u stilu Silverijeve vizije meksičko-američke bitke, narativno izvan konteksta, ali s potpunim emocionalnim uvjerenjem.
Injaritu ispunjava masivni okvir podsvijesti pod uticajem Borhesa, u stilu Felinija, ali nemojte da vas zavara upadljiva pjesmica “Barda”. Grandioznost postoji samo da bi je potkopali trenuci koji najviše otrežnjuju i otkrivaju dušu, poput ostarjelog čovjeka koji se vraća u djetinjstvo da upita mrtvog oca da li je ponosan na njega. To je domet i jednostavnost ovog filma. To je uglavnom očajnička potraga jednog čovjeka da shvati svoje mjesto u životu i istoriji, koji se pojavljuje na drugoj strani sa samo jednom sigurnošću - vrijednosti porodice.
Lulu Vang je režirala i napisala nagrađivani hit "The Farewell", a sada ima seriju "Expats" sa Nikole Kidman.
Džad Apatov: „Fabelmanovi“, Stivena Spilberga
“Fabelmanovi” izgledaju kao film koji je napravljen posebno za mene. Baziran je na životu Stivena Spilberga i otkriva kako je postao najveći filmski stvaralac našeg vremena. Kao dijete razvedenih roditelja, osjetio sam duboku povezanost s ovom pričom o porodici koja se bori da se održi, kako traume braka koji se raspada utiču na mladog čovjeka i kako to dovodi do toga da razvije kreativne mišiće kao način da obradi svoju bol i shvati svijet.
Rođen sam 1967. godine i moj uvod u filmove su bile „Čeljusti”, „Bliski susreti treće vrste” i „E.T. Vanzemaljac“. U mnogim filmovima Stivena Spilberga videli smo oštećene i razvedene porodice koje su još uvijek neizliječene. Scene za stolom za večerom u "E.T." izgledale su kao moja porodica. Bili su smiješni i urnebesni, često tužni. Kao klinac sam volio “E.T.”, ali još više mi se dopao način na koji ta porodica komunicira. Bilo je tako istinito, tako intimno.
Sada, 40 godina kasnije, Steven Spilberg je snimio film kakav nikada prije nije pokušavao napraviti, priču o svom djetinjstvu. Čini se kao pravi poklon, nakon što ih je dobio mnogo, da odbaci metaforu i ispriča nam priču koja mu je najbliža srcu.
“Fabelmanovi” su srceparajući, urnebesni i dirljivi film koji nije morao da snimi. Uloge Paula Danoa, Michelle Williams, Setha Rogena i Gabriela LaBellea su izvanredni. Da li je moguće da bilo koji glumac bude jači od Judda Hirsha u tom zadivljujućem devetominutnom monologu o sukobu između porodice i umjetnosti? On izvodi obje klasične Spilbergove sekvence, a istovremeno stvara potpuno novi emocionalni stil za sebe.
Zastrašujući je pokušaj otvoriti sebe i svoju porodicu – podijeliti najličnije detalje koji su vas oblikovali. Lično sam se u mnogo toga prepoznao, posebno u onom osjećaju koji imate kao dijete kada shvatite da vam roditelji nisu savršeni i da morate naučiti kako da preživite u svijetu bez njih.
Producent-scenarista-reditelj Džad Apatov osvojio je Emmy za “George Carlin’s American Dream” i napisao i režirao hitove kao što su “Trainwreck”, “Knocked Up” i “The 40-Year-Old Virgin”.
Ves Anderson: „White Noise“, Noe Baumbaha
Noa (po mom iskustvu/zapažanju) piše direktno iz svog života i pronalazi najsmješnije, najtužnije, najupečatljivije, najdirljivije stvari koje će transformisati i izmisliti i pretvoriti u scene i filmove. Ne ovaj put: njegova inspiracija je knjiga!
Ali, nekako, dok je Don DeLillo, istovremeno je i dalje on. Ovo je možda najliterarniji (i jezički) gigantski polunaučnofantastični blokbasterski film ikada snimljen. Predavanje profesora na fakultetima. Akademska debata. Kupci prehrambenih proizvoda plešu u prolazima. Džinovski otrovni oblak je egzistencijalna prijetnja, ali prije svega, to je metafora.
Ovaj film je blistav i misteriozan i poetičan i divlje zabavan. To je potpuno novi izum jednog od naših najoriginalnijih glasova koji je usavršio i razviotalente na načine na koje možemo samo stajati po strani i diviti se (i uživati). Koliko se sjećam, François Truffaut je svojoj glumici objasnio: “Svaki film je cigla u zidu”. A ona (Isabelle Adjani) je u zadivljujućoj mladosti odgovorila: „Ne. Svaki film je zid”. Ovaj zid je drugačiji od bilo kojeg drugog koji smo ikada vidjeli - i svaka cigla je izgrađena da traje.
Najpoznatija ostvarenja slavnog oskarovca Vesa Andersona su filmovi "Francuska depeša", "Ostrvo pasa", "Hotel Grand Budimpešta" i "Rojal Tenenbaums".
Toni Gilroj: „Tar“, Toda Filda
Želim da znate koliko mi se dopao ovaj film.
Želim da vam kažem zašto na najsažetiji, kontrolisan, komprimovani način. Ali kada završim, želim da osjetite da sam jedva ogrebao furnir, jer sam se upravo tako osjećao gledajući "Tár".
Želim da znate koliko sam oduševljen Todovim umijećem i strogošću; kasting, izvedbe, specifičnost izgradnje svijeta, uzbudljiva, nesvjesna kamera, temperature boja, miks, tempo... Želim da znate, iz čisto tehničke perspektive, koliko sam impresioniran načinom kojim je napravio i isporučio ovaj neobičan film. Ali to su sve opipljive komponente filma. Možda malo više od furnira, ali sve su to, na kraju krajeva, varijable ukusa, ekonomičnosti i toga koliko se opsesije može rvati na ekranu.
Ono što ovaj film čini izuzetnim, ono što želim da prenesem i zapamtim, je haos u svemu tome. Jer to trenje je ono što ovaj film čini moćnim za mene. Kako spojiti preciznost i enigmu? Kako učiniti da nešto bude tako čvrsto kontrolisano i da se to prelije s neriješenom anarhijom stvarnog ljudskog ponašanja? Kako izvući dezorijentaciju i vrtoglavicu unutar tako samouvjerene mašine?
A onda, coup de grâce - Cate Blanchett. Kako je briljantno i hrabro postaviti, u centar, lik čija se svaka scena gradi prema istoj ideji, istoj disonanci.
Čvrst i savršen spoj. Haos se sprema unutra. Remek-djelo.
Toni Gilroj je napisao i režirao "Michael Clayton" i tvorac je Disney+ emisije "Andor".
Giljermo del Toro: “Elvis”, Baza Lurmana
Postoji samo jedan Baz Lurman. To je činjenica.
Imao sam sreću da sam bio u Kanu kada je Baz premijerno prikazao svog zadivljujućeg “Elvisa” i bio ponosan što sam dio 12-minutnih ovacija publike. Bilo je kao na koncertu, bilo je iskustveno, začinjeno detaljima i savršeno uočenim manirima i skrivenim tragovima.
Austin Butler i Baz prikazuju Elvisov svijet koji potresa, transformativni talenat, njegovu radost, njegovu dušu, njegovu tugu. Glumac i režiser rade u tandemu kako bi ponovo prihvatili i obnovili snagu i opasnost koju je Elvis posjedovao.
Postoji nevjerovatna kontrola kada se komponuje barokni film poput “Elvisa”, nevjerovatna kontrola alata audiovizuelnog pripovijedanja: postavljanje na scenu, objektiv, pomicanje kamere, kontrola ritmova rezanja i korištenje dizajna zvuka i muzike s virtuoznom preciznošću.
I održavanje tog nivoa kada je potrebno i mogućnost da smanjite gas ili povećate kada nije.
Bazov rad s glumcima dugo je bio legendaran, s ulogama koje su im definisale karijeru od Leonarda di Capria do Nicole Kidman i Ewana McGregora. Ovdje je Bazov rad s Austinom stvorio definitivan portret Elvisa Presleya i lansirao superzvijezdu.
Ali tajni element Bazovog filma je sam Baz: neukroćena autonomija koju ima, nepokolebljiva, neumorna vjera i neumoljiva radna etika koja ga je učinila maestrom, i zapravo, jedinim dobavljačem njegovog stila filmova. Nemogući paradoks energije i potpune kontrole ide ruku pod ruku s još jednim: činjenicom da je, praveći najličnije djelo, stigao do univerzalne istine i duše filmskih gledalaca svuda. Bez obzira na sve u koje je vjerovao još jednom je prikazao film koji je imao publiku koja se vraća u bioskope nakon pandemije.
Takva je moć i čistoća Baza - našeg jedinog Baza i njegovog vjerovanja u Istinu, Ljepotu, Slobodu, i iznad svega: ljubav. Ljubav prema bioskopu, ljubav prema emocijama i ljubav prema ljubavi.
Najnoviji film oskarovca Giljerma del Tora je "Pinokio Guillerma del Tora"
Priredila J. Vuković
