Desetak firmi iz više opština na sjeveru zemlje koje se ubrajaju u male drvoprerađivače, a pojedine od njih upošljavaju i po 20 radnika, glavni su gubitnik gotovo dvomjesečne sage i očekivanja da će država, kako je obećala, naći način da im obezbijedi sirovinu koju zbog propozicija tendera nijesu uspjeli da kupe pod uslovima kao ranijih godina.
Mali drvoprerađivači iz Berana, Rožaja, Pljevalja, Bijelog Polja i Plava s kojima je Pobjeda razgovarala naveli su juče da su „izvisili“ čekajući na obećanu podršku države i Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, čime su došli u pat poziciju i godinu završavaju bez sirovine, sa neumoljivim ratama kredita i dovijanjem da obezbijede prosto preživljavanje do naredne sezone.
Takav epilog je uslijedio nakon što na prvom javnom pozivu nijesu i pored bolje ponuđene cijene uspjeli da kupe sirovinu, jer su uslovi tendera protežirali velike firme sa više radnika i tarifu koja se uglavnom graničila sa početnom na tenderu, zbog čega su manje prihodovale i Uprava za šume i lokalna uprava na osnovu naknada.
Na drugi tender Uprave za šume na kojem je vraćen kriterijum „ko da više“, nijesu se prijavljivali jer su smatrali da su najbolje zone već rasprodate. Na kraju, tenderi su prošli, zima je na pragu, a sirovine za ovu godinu više nema.
Bez rješenja
Kako je Pobjedi potvrdilo više predstavnika udruženja koja su sredinom avgusta organizovala prvi protest ispred Vlade, sa kojeg su ispraćeni uz uvjeravanje da će država naći način da im obezbijedi sirovinu, propali su svi pokušaji da se u razgovorima sa ministrom Vladimirom Jokovićem dođe do rješenja.
"Preostaje nam da iduće sedmice zvanično obavijestimo Upravu policije i MUP da ćemo sa teškom mehanizacijom ispred zgrade Vlade, makar je tamo parkirali i ostavili. Prevareni smo. Nakon tri sastanka sa ministrom, ispalo je da je kupovano vrijeme da bi se razvodnila energija i bunt drvoprerađivača. Sada smo dovedeni u situaciju da najveći među nama teško da mogu da prežive", rečeno je Pobjedi iz udruženja koje okuplja beranske i rožajske male drvoprerađivače.
Razočaranje dijele njihove kolege iz Pljevalja i Bijelog Polja, među kojima i firme koje, kako ističu njihovi vlasnici, nijesu imale kud nego da nevoljno prihvate uslove drugog tendera i kupe sirovinu lošeg kvaliteta, samo da bi pokušali na neki način da opstanu.
"Najviše vrijeđa odnos prema radniku-težaku, koji pokušava da nastupa regularno, s mukom se izbori za euro i vrati bankama i institucijama kredite za koje ga je sama država stimulisala da ih uzme, obećavajući razvoj malih firmi i lokalne privrede. Umjesto svega, dobili smo protežiranje monopola velikih, potencijalnu korupciju i lokalni jad i čemer", kazao je jedan od drvoprerađivača iz pljevaljskog kraja.
Protesti
Podsjetimo, tokom avgusta su počeli protesti malih drvoprerađivača koji su tražili poništavanje julskog tendera Uprave za gazdovanje šumama i lovištima za davanje na korišćenje drveta prodajom u dubećem stanju.
Uprava za šume, sa druge strane, poručila je da je riječ o politički motivisanim protestima „prvenstveno iz razloga što su spriječene sve krađe u državnim šumama“ i zbog toga što nema više nelegalnog otkupa.
Mali drvoprerađivači na protestima u Pljevljima, na putu Berane - Rožaje i u bjelopoljskoj opštini poručili su u nekoliko navrata da će istrajati u svojim zahtjevima i radikalizovati proteste ukoliko država nastavi, kako su kazali, da žmuri na otvorenu korupciju koja protežira velike firme, a njih dovodi u položaj da stave ključ u bravu i radnike, mahom iz opština u kojima žive i rade, ostave bez hljeba.
I pored najave od državnog sekretara iz Ministarstva pojoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Andrije Delića da će država na relaciji između ministra Vladimira Jokovića i premijera Milojka Spajića nastojati da nađe rješenje koje neće ostaviti male firme bez sirovine – od te najave nije bilo ništa.
Iz Uprave za gazdovanje šumama i lovištima su u avgustu raspisali i drugi javni poziv, za redovne sječe na kojem je jedini kriterijum za učešće bila - ponuđena cijena.
Na njemu, kako je pojašnjeno, moglo se uzeti više od 100.000 kubika.
"Kao i prethodnih puta, poručujemo da je Uprava obezbijedila i više nego dovoljno sirovine za rad svih drvoprerađivačkih pogona, a neprijavljivanjem na javni poziv 2 javnost će do kraja moći da razotkrije namjere i motive ove kompletne medijske predstave, na što smo od samog početka i upozoravali", kazali su tada iz Uprave.
Pare ne pomažu
Cijela zbrka i haos u drvopreradi, koji su u drugi plan potisnuli i problematične izmjene Zakona o šumama, nastali su nakon što je Uprava za šume javni poziv 1 ove godine koncipirala tako da ponuđena cijena nije odlučujući faktor za kupovinu drveta, već su po bodovnom sistemu prednost dobile firme sa više radnika.
Po toj računici, u pojedinim odjeljenjima ni dva i po puta viša cijena nije mogla male drvoprerađivače dovesti u priliku da kupe sirovinu koju će preraditi u svojim pogonima.
Mali drvoprerađivači su ranije ukazali da je, kada se ima u vidu ukupna ponuđena šuma na prodaju, država prihodovala nekoliko miliona eura manje, a posječeno je ili će biti – mnogo više šume.
Uporedo, udruženje koje okuplja male drvoprerađivače Rožaja i Berana obratilo se pismom Agenciji za zaštitu konkurencije tražeći da se uključi u priču i utvrdi da li je konkurs, kako tvrde, narušio pravila konkurentnosti i učesnike doveo u nejednak položaj, suprotno ranijem modelu vrednovanja ponuda koji je utvrđen 2021. godine uz učešće Ministarstva, drvoprerađivača i Privredne komore.
Iz pojašnjenja koje se navodi u obraćanju Agenciji, kao i obračuna po modelu bodovanja koji je ove godine primijenila Uprava za gazdovanje šumama, proističe da je vlasnik malog preduzeća sa 10 radnika trebalo da ponudi dva i po puta višu cijenu da bi uopšte bio u prilici da kupi sirovinu.
Ili, matematički rečeno, ako je firma sa 100 radnika za kubik drveta davala 50, mali drvoprerađivači trebalo je, prema bodovnom sistemu, da ponude 120 eura za metar kubni drveta da bi uopšte došli u priliku da dobiju jednogodišnju koncesiju. Potom bi im preostalo da aktiviraju mehanizaciju, posijeku drvo koje će, sljedstveno ugovoru sa Upravom za šume, preraditi u sopstvenom pogonu.
Ranije je čelnik Uprave za šume Miloš Rajković u nekoliko navrata obrazložio da je poenta ovogodišnjih pravila javnog poziva bila upravo stimulisanje razvoja drvoprerade i upošljavanja u tom sektoru, a pohvalio se da su postignute i najbolje cijene do sada.
U praksi se, međutim, događalo da šuma bude prodata velikim firmama po cijeni većoj za euro od početne ili početnoj, dok manji drvoprerađivači nijesu ispunili uslove konkursa iako su davali i po 30 eura višu cijenu od početne.
Kao primjer povlašćenog položaja velikih firmi na tenderu, mali drvoprerađivači su naveli odluku Uprave za gazdovanje šumama i lovištima u kojoj se vidi da firma sa 17 radnika nije pobijedila na tenderu firmu sa 135 radnika iako je nudila oko 300.000 eura, dok je druga firma ponudila 100.000 eura manje.
Cilj jedan, pravila druga
U obraćanju malih drvoprerađivača Agenciji, u koje je Pobjeda imala uvid, ističe se da je Uprava oblikovala model vrednovanja ponuda uprkos proklamovanom cilju iz člana 2 samog javnog poziva kojim se definiše svrha davanja šuma na korišćenje.
"Korišćenje šuma u državnoj svojini ima za cilj razvoj šumarstva i drvne industrije u Crnoj Gori, veću zaposlenost u ovim oblastima, podsticaj razvoju malih i srednjih preduzeća iz oblasti drvoprerade, podsticaj razvoju lokalnih ekonomija i eliminisanje izvoza drvnih sortimenata, tehničkog drveta (trupaca i sl.), iz Crne Gore", kaže se u citiranom članu 2 javnog poziva.
Prema navodima malih drvoprerađivača, samim načinom bodovanja su jasno privilegovana velika preduzeća, jer je malim onemogućeno da dođu do sirovine po cijeni koja je na tržištu konkurentna.
Bodovanje na spornom tenderu je, za razliku od prethodnih godina, izmijenjeno i to bez saglasnosti Direktorata za šumarstvo, na način da umjesto 80 bodova koje nosi cijena i 20 bodova (10 uticaj na lokalnu ekonomiju i 10 broj radnika) koje nosi tehnička opremljenost, ove godine 55 bodova nosi cijena, a 45 bodova (10 uticaj na lokalnu ekonomiju i 35 broj radnika) nosi tehnička opremljenost.
Dodatno je promijenjeno, kako ističu, što je umjesto ranijih godina kada su sva preduzeća mogla dobiti maksimalno 250 kubnih metara po radniku, ove godine preduzećima sa više od 10 radnika omogućeno da dobiju količinu od 450 metara kubnih po radniku.
