Valeriju Saveljić je, na funkciju finansijskog direktora, postavila izvršna direktorica Verica Maraš aprila 2008. gdine i obavljala je tu funkciju do septembra 2015. godine.
Dovođenja firme u ozbiljnije finansijske probleme za vrijeme njenog mandata, koji su se manifestovali preko povećanje zaduženja kod banaka od preko 10 miliona eura, primanje velikih zarada na nivou firme kao i enormna novčana primanja koja je lično prihodovala za vrijeme njenog mandata u periodu od sedam godina i četiri mjeseca, u vrijednosti oko 600 hiljada eura, značajne zaduženosti kod dobavljača koja se povećala u milionskim ciframa, značajno povećanje poreskog duga i obaveza prema državi, značajna povećanja sumnjivih i spornih potraživanja u milionskim iznosima, je možda bio motiv učlanjivanja u neku od političkih partija koje bi je, kako je više puta istakla, zaštitile.
Na osnovu informacija koje je davala u javnosti se stekao utisak da je politička partija URA bila jedina njena partija i njen izbor da se izbori za nepravdu.
Međutim, kako ovih dana saznajemo iz crnogorskih medija, ipak Valerija Saveljić u septembru 2015. godine, ispunjava i potpisuje pristupnicu Demokratske partije socijalista.
Valerija Saveljić je, po svemu, partijski kadar preletač. Drži se članske karte koja je aktuelna. Spada u preteče političkog konvertitstva karakteristične za noviju političku istoriju Crne Gore, jer kad imaš pravu člansku kartu nebo je granica.
Da li je motiv pristupanju DPS-u bio zbog loših rezultata i spašavanja od razrješenja sa pozicije finansijskog direktora, ili možda sa prentezijom da uz podršku neformalnih centara moći u DPS-u zasjedne na mjesto izvršnog direktora Plantaža, ili pak nešto treće - za sada ostaje samo nagađanje.
Ujedno ostaje nejasnoća zašto je gospodja Saveljić svih ovih godina uporno krila od javnosti da je bila član DPS-a i to tek od 2015. godine. Svakako da je kasnija pripadnost pokretu URA, ispred koje je dezavuisala crnogorsku javnost, kao i status zviždača koji joj je dodijelila ASK, možda njena velika zaštita, koju je duže vremena sanjala a koju je tražila još 2015. godine od DPS-a.
Poslije odluke ASK da se gospođa Saveljić vrati u firmu koju je za kratak niz godina uspjela da dovede u veoma problematičan finansijski položaj, sigurno neće obradovati zaposlene u Plantažama.
Za Plantaže, osoba poput Valerije Saveljić, koja je bila više nego neuspješna u svom radu, je velika opomena za vlasnike koji ovo ne bi smjeli dozvoliti ako žele da zaštite najveći brend Crne Gore i vodeću poljoprivrednu kompaniju, u inače veoma teškim i kriznim vremenima po privredu Crne Gore.