Kako drukčije nazvati, osim kako vodvilj, tumačenje o odluci Ministarstva vanjskih poslova da ipak dozvoli glasanje “raseljenim licima” (državljanima Srbije, zapravo), u Beranama, Nikšiću i Sutomoru, pošto je, povodom ranije odluke da se to glasanje, kakvo je i (međunarodno priznato) pravilo, obavi u samo u srpskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima u Crnoj Gori (ambasada u Podgorici, konzulat u Herceg Novom, dakle), podviknuo i priprijetio predsjednik Srbije A. Vučić?
Mladi drugi sekretar u kravati odlazećeg ministra (koji je, pri tome, odavno dezavuisan i diskreditovan i interpelacijom podržanom u Skupštini, da ne zaboravimo) ne zna, povrh svega, da je status “raseljenih lica” (zapravo “interno raseljenih lica”, što je standardni izraz) neprimjenljiv na te građane-državljane Srbije još od 2006. Od kada je Srbija van granica naše zemlje, oni ne mogu biti “interno raseljeni”, već bi mogli biti “izbjeglice” – što oni, srećom, odavno nisu.
Uz to, naš drugi sekretar i prvi diplomata zove susjednu zemlju “Kosovo i Metohija”. Omaklo se, sasvim neprofesionalno, profesionalnom diplomati da kaže ono što misli – usred stava o onome što je i ranije mislio, a nije smio da kaže. Ili obrnuto, svejedno. Pade riječ.
Kako drukčije nazvati, osim kao vodvilj, reakcije na upravo vovdiljsku izjavu mladog mandatara da će se obratiti Republici Srbiji molbom da nam proda pšenicu i ostale osnovne životne namirnice (sir za pare, dakle, ne radi se o poklonu, niti se ikada radilo), koje podsjećaju g. Abazovića da se ranije ogriješio prema Srbiji, pa je sada moli za pomoć? Uzica je uzica, ma koliko dugačka bila!
Umjesto da ti, inače brojni, čuvari podaništva prema Srbiji, zapitaju potpredsjednika odlazeće Vlade i pretpostavljenog premijera nove – zašto se prodata pšenica koju je država Crna Gora kupila na početkucovidkrize? Ima li odgovornosti povodom toga?
Kako drukčije nazvati, osim kao tužnu činjenicu, izrečenu sa lažnom, izvještačenom, loše odglumljenom zabrinutošću – vodviljskom – dakle – to što dvojica visokih državnih dužnosnika, objašnjavaju potrebu da i crnogorska vlast,kao i sav normalan svijet, osudi kriminalnu agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu “razlozima” koji to nisu i koji to ne smiju da budu?
Jer – pisali smo već o tome, ali morao opet pomenuti – u obrazloženju za osudu ruske agresije, jedan kaže “nema više neutralnosti”, a drugi – “moramo se svrstati”?!
Zaista, momčadi, to su vam razlozi?
Ima li poziva na crnogorsku vanjsku politiku svih onih godina prije vas, ima li svijesti da je naša zemlja članica NATO (mimo vas i bez obzira na vas i vaše stavove), umijete li se pozvati na crnogorsku tradiciju i istoriju, na najbolje i najslavnije stranice i ljude naše povijesti, koji i vas obavezuju da osudite tu agresiju, bez tih vodviljskih razloga i obrazloženja? Nema, izgleda. A hoćete i smijete da budete premijeri i ministri ove zemlje?
Time dva pomenuta građanina pokazuju ispraznost njihove tzv. “stoprocentne usklađenosti sa politikom i stavovima EU”, koja je vaistinu stoprocentno bezvrijedna – ako su razlozi osudemagnum crimen-a ruske vojske u Ukrajini – u tome što, eto, moraju da promrmljaju tih nekoliko riječi usklađenosti. Gospodin Varhelji je, sigurni smo, zadovoljan. Između redova se lako čita, ko želi da čita: Ne bismo to mi, nego, eto, takva je situacija sa tom prokletom usklađenošću!
Kako, nadalje, drukčije nazvati situaciju u kojoj ministar vanjski (odnosno spoljnji, jer se u Srbiji tako kaže, pobogu) priznaje da će “neki elementi” odlazeće Vlade glasati za uvođenje sankcija Rusiji poslije izbora u Beranama? (“Berane, neđe u Ukrajini!”)
Zar takav iskaz ne pokazuje svu bijedu iskrene ideološko-nacionalno-političke pozicije vlade kojoj su obojica pomenutih, kao i svi ostali u toj skupini, oduševljeno pripadali na pošetku ovog tragičnog vodvilja? Čekaju rezultate iz mrskog Ivangrada da bi osudili napade na Kijev, uništavanje Mariupolja, opsadu Odese, da bi se “stoprocentno” priključili sankcijama EU zbog zloćinačkog uništavanja jedne suverene zemlje? Da ne zamjere glasači iz Beran Sela ili sa Buča? Pa će im oprostiti ako to učinedan poslije? Lijepo mišljenje o sopstvenim glasačima. Ili – tumačenje po sličnosti: kako lideri, tako i stado.
Na kraju, da se vratimo crnogorsko-crnogorskim temama, kako drukčije nazvati, osim kao jeftinu vodviljsku predstavu, kada samoubijeđeni mandatar nudi sporazum SNP-u i partijama manjina, u kojem nema osude ruske agresije i osude genocida u Srebrenici?
Pa se onda vođa Bošnjačke partije nezgrapno izrazi (?!), a neki od lidera albanskih partija polakome na jednogodišnje ministarske funkcije, što je naivna interpretacija njihove “lakomislenosti”, odnosno sasvim svjesno pokažu spremnost da učestvuju u tom političkom aranžmanu, jer je povlađivanje velikosrpskom nacionalizmu “korisno”, jer ih možda može zaobići? Neka se sve svali na neznavene Crnogorce i njihove iskrene saveznike iz manjinskih naroda, koji “ne osjećaju” politički momenat? Crnogorska vlada bez Crnogoraca – što ima veze, zar ne?
Svemu dođe i sve ima kraj, pa i vodviljskoj politici.
Najava takvog finala je došla sa mjesta koje se lako moglo pretpostaviti. Iako je DPS “partija prošlosti” a SDP i SD “ne treba da učestvuju u vladi”, itd, ljekovito je bilo pročitati ono što je od početka jasno: bez tihmrskihglasova nema ni vlade, niti bilo koje njene odluke.
Eto tako – stoprocentno usklađeno, neutralno i ne-svrstano!
