Autistična žena iz Velike Britanije, koja ne govori i koja nije imala porodicu da se zauzme za nju, bila je jedna od stotine pogrešno zatvorenih pacijenata u Velikoj Britaniji.
Ona je držana zatvorena u bolnici za mentalno zdravlje 45 godina, počev od njene sedme godine, saznaje BBC.
Žena, za koju se vjeruje da je prokrijumčarena iz Sijera Leonea sa nepunih 5 godina, dobila je ime Kasiba od lokalnih vlasti da bi joj se zaštitio identitet.
Klinička psihološkinja Petsi Stejt ispričala je za Fajl on 4 kako je započeladevetogodišnju sudsku borbu za njeno oslobađanje.
Ministarstvo zdravlja i socijalne njege reklo je za BBC da je neprihvatljivo da toliko mnogo osoba sa invaliditetom bude i dalje držano u bolnicama za mentalno zdravlje i reklo da se nada da će reforme Zakona o mentalnom zdravlju spriječiti njihovo neodgovarajuće zatvaranje.
Više od 2.000 autističnih ljudi i onih sa poremećajem učenja i dalje se drže zatvoreni u bolnicama za mentalno zdravlje u Engleskoj, među njima i oko 200 djece.
Godinama je vlada obećavala da će većinu njih prebaciti na njegu zajednice, zato što ne pate ni od kakvih mentalnih bolesti.
Vlada je obećala da će preduzeti mjere nakon što je BBC-jeva tajna istraga iz 2011. objelodanila kriminalno zlostavljanje ljudi sa poremećajem učenja u privatnoj bolnici Vinterborn Vju nadomak Bristola.
Ali ciljevi iz 2014, 2019. i 2024. nijesu bili ispunjeni, baš kao ni jedan od prije samo nekoliko nedjelja.
„Stotine ljudi i dalje propada, zatvoreno, a trebalo je da budu oslobođeni i trebalo je da primaju pomoć u zajednici, zato što nijesmo vidjeli obećani napredak“, rekao je Den Skorer, šef politike i javnih poslova u dobrotvornoj organizaciji Menkep.
Doktorka Petsi Stejt saznala je za Kasibino zatvaranje 2013. godine dok je bila klinička psihološkinja početnica koja je radila rutinsku provjeru njene njege.
Međutim, bilo joj potrebno čak devet godina da je oslobodi.
„Nijesam vidjela da bilo ko živi u situaciji u kojoj je ona živjela. A mislim da je stvarno šokantno to što je sve bilo legitimizovano“, rekla je doktorka Stejt za BBC.
Ona je rekla da je naizgled legitimno bolničko okruženje maskiralo realnost da je Kasiba bila „zatvorena ponekad više od 23 sata dnevno“.
Živjela je neko vrijeme u dječijem domu, ali je taj smještaj bio ukinut i kad je imala 7 godina, premještena je u bolnicu za dugi smještaj.
Doktorka Stejt je rekla da je osoblje opisalo Kasibu kao „opasnu“ i „kopačicu očiju“.
Ona je pronašla jedan jedini incident u dosjeu koji je navodno doveo do ovih optužbi za nasilje.
“Decenijama ranije, kad je Kasiba imala 19 godina a prije nego što je bila smještena u dugogodišnju segregaciju, oglasio se protivpožarni alarm i zaključano odeljenje je bilo evakuisano. Kasiba je bila uznemirena i, u opštoj konfuziji, prišla joj je druga pacijentkinja. Ona ju je ogrebala, izazvavši posjekotinu na njenom oku”, rekla je doktorka Stejt.
Ali „naprosto nije zvučalo istinito“, rekla je ona, da sredovječna žena sa poremećajem učenja koja je živjela u bolnici decenijama može da bude toliko opasna.
Poslije više mjeseci rada, doktorka Stejt je podnijela izvještaj na 50 strana Kemdenskom savjetu – lokalnim vlastima na sjeveru Londona koje su prvobitno smjestile Kasibu u bolnicu.
Ona je rekla da je već bilo prihvaćeno da Kasiba nema mentalnu bolest, a njen izvještaj je zaključio da ona nije opasna i da je bezbjedno da živi u zajednici.
Lusi Danstan, iz organizacije za prava ljudi sa invaliditetom “Mijenjamo naše živote” (Changing Our Lives), bila je imenovana za Kasibinu nezavisnu zastupnicu i da izgradi ubjedljive argumente zašto je za nju bezbjedno da napusti bolnicu.
Ali Kasibino oslobađanje mogao je da odobri samo Sud zaštite, koji donosi odluke za ljude koji nemaju mentalnu sposobnost da je donesu sami za sebe.
Danstan je rekla da kad je prvi put upoznala Kasibu, bolničko osoblje ju je naprosto predstavilo kao „kopačicu očiju“.
Ona kaže da se sjeća kako je gledala Kasibu kroz prozorčić na vratima koja su je držala zatvorenom.
„Samo je ležala na divanu. Bila je to veoma prazna prostorija. Njen život je bio potpuno ogoljen“, rekla je ona.
Proći će šest godina otkako je prvi put srela Kasibu prije nego što Danstan dobije poziv da joj saopšti da je Sud zaštite donio odluku da može da napusti bolnicu.
„Plakala sam. Radost. Olakšanje. Divljenje prema njoj. Ponos“, rekla je ona.
Sada Kasiba živi u zajednici uz pomoć radnika za podršku, koji joj se obraćaju i komuniciraju sa njom nježnim dodirima, gestovima i jasnim jezikom.
Njen care manager kaže da voli modu, ponosna je na svoj novi dom i uživa u društvenim interakcijama.
„Ima potpuno nevjerovatan smisao za humor. Ona je jedno predivno ljudsko biće“, kaže menadžer.
Prijedlog zakona o mentalnom zdravlju koji trenutno prolazi kroz parlament značiće da autistične osobe i oni sa poremećajem učenja u Engleskoj i Velsu, koji nemaju stanje narušenog mentalnog zdravlja, neće više moći da se zadržavaju na liječenju.
Ali vlada je rekla da neće uvesti nikakve promjene sve dok ne bude bila zadovoljna da postoji dovoljno alternativne podrške u zajednici.
