Broj ljudi koji je širom svijeta od početka pandemije napustio posao u trenutku kada je trebalo da prekinu rad od kuće i vrate se uobičajenim dolascima na radno mjesto dostiže desetine miliona. Globalni trend, prvo uočen u SAD, a zatim i širom Evrope i Azije, i zvanično je dobio naziv „Velika ostavka“ i predstavlja mnogo više od pojave kojom se bave samo oni koji proučavaju tržišna kretanja, ekonomiju i statistiku, jer mu sve veću pažnju posvećuju psiholozi.
U vremenu velike neizvjesnosti, krize i nestabilnosti, u situacijama kada je nesmetano poslovanje u mnogim sferama otežano i u okolnostima kada se zbog epidemioloških mjera onemogućava rad u brojnim profesijama, neko jednostavno napušta relativno stabilan posao naizgled zbog toga što više ne želi da dnevni boravak zamijeni kancelarijom.
„Velika ostavka“ ilustruje trend koji mnogi vide kao ogromnu prekretnicu u oblasti zapošljavanja i u većini zemalja prouzrokuje najveću stopu fluktuacije radne snage od početka ovog vijeka. Analizama se neizbježno dodaje podatak da je riječ o još jednoj pojavi koju su prouzrokovali milenijalci svojim radnim navikama i drugačijim sistemom vrijednosti, misleći uglavnom na populaciju rođenu tokom osamdesetih i u prvoj polovini devedesetih godina prošlog vijeka, odnosno ljude koji danas imaju između 25 i 40 godina, „internet generaciju“ ili kako god nazivali one čije navike dominantno oblikuju tržište.
Životna filozofija milenijalaca u kojoj sloboda izbora i, uopšte, svaki vid slobode ima suštinski značaj sve češće postaje povod da ih generacije onih koji su odrastali u uvjerenju da su rad i trud najveće ljudske vrijednosti ne samo ne razumiju ili smatraju lijenima, već ovaj zaokret dovode u vezu sa početkom kraha kapitalizma ili makar njegovom transformacijom kroz fazu u kojoj se sve češće insistira na balansu između posla i privatnog života, četvorodnevnoj radnoj sedmici ili zakonom propisanoj zabrani poslodavcima da kontaktiraju zaposlene van radnog vremena.
Nedugo prije nego što je Velikoj ostavci dat ovaj naziv pažnju svjetskih medija privukao je jedan trend sa društvene mreže TikTok u kojem su desetine hiljada korisnika za svoje kratke snimke lip-sync skečeva koristile tonski zapis sa riječima „So, tell us, what's your dream job? – Darling, I've told you several times before – I have no dream job. I do not dream of labor“ (Recite nam, koji je Vaš posao iz snova? – Draga, rekla sam ti već nekoliko puta – nemam posao iz snova. Ne sanjam o tome da radm).
Interesantno je da je često u osvrtima nedostatak konkretnog objašnjenja popularnosti ovih riječi kompenzovan zaključcima da je TikTok mreža za gubljenje vremena, naravno, opet stavljajući uzrok problema u kontekst milenijalskog stila življenja.
No, TikTok, sa svim svojim manama, danas ipak bolje uspijeva da popravi raspoloženje naspram, recimo, ulaska na Twitter, na kojem gotovo da ne možete izbjeći prenešenu ili citiranu izjavu ministara, upotpunjenu tabelicom koju prati uglavnom neadekvatno tumačenje podataka, poput, na primjer, poređenja rasta zaposlenosti u drugom u odnosu na prvi kvartal u godini.
U najnovijem primjeru ministar je uspio da pogazi osnovne principe analize statističkih podataka i umjesto dvaju istih kvartala u uzastopnim godinama uporedio je dva uzastupna u jednoj. Tu nije kraj ekspertskom briljiranju, ako uzmemo u obzir da je zaista bizarno što za grafički prikaz podataka koristi tabelu koju je telefonom fotografisao sa desktopa računara, s obzirom na to da se komanda PrintScreen obično upozna u najranijim danima korišćenja tastature.
Porediti kako se u kvartalu, u kojem se zbog otvaranja nekoliko hiljada sezonskih radnih mjesta u hotelima i restoranima, smanjila nezaposlenost u odnosu na prvi kvartal kada je većina ugostiteljskih objekata bila zatvorena otprilike je kao da konstatujete kako je majska temperatura viša od januarske, pa još zaključite da vaš ministarski angažman s tim ima neke veze.
No, ni tu nije kraj. Za ministra je 55.703 manje od 41.890. U pitanju je broj nezaposlenih na kraju drugog kvartala ove naspram onog na kraju drugog kvartala prošle godine.
O stvarnim uticajima na promjenu kretanja brojki iz tabele nije bilo riječi. Naravno da se od ministra koji pokušava da manipuliše najjednostavnijom računskom radnjom oduzimanja za uzrast devetogodišnjaka nije očekivalo da, iako milenijalac, govori o prisustvu trenda „Velike ostavke“ na našem tržištu rada, ali ako već nakon dugog niza ovako obmanjujućih tvrdnji nije našao za shodno da se makar izvini domaćoj javnosti koju neprestano dovodi u zabludu možda bi mogao da razmisli o sopstvenoj.
