Konferencija za medije Biljane Vučurović, direktorice Gimnazije „Slobodan Škerović“, „naoružane“ pratnjom profesora Predraga Ražnatovića i advokatice ove školske ustanove, uz podršku profesorica i profesora koji su bili publika koja je oduševljeno pljeskala i klicala na svaku njenu rečenicu, praveći štit za njena banalna i neprihvatljiva pravdanja zašto prije tri godine institucijama nije prijavila seksualnog predatora – profesora Radomana Čečovića, pretvorila se u besprizorni napad na žrtvu, bivšu učenicu škole, koja ga je prijavila.
Frapantno je da se nijedna profesorica ili profesor ove gimnazije, evo deseti dan, nijesu odvažili da javno stanu u zaštitu žrtve, bivše učenice i osude postupanje čelnice škole, koja ni njih nije udostojila upozorenja na Čečovićevo izopačeno ponašanje.
Nažalost, muk. Strah i bezuslovno podaništvo. Luča slobode u ovoj obrazovnoj ustanovi je ugašena.
Sloboda traži integritet i hrabrost. A tu lekciju održala je Sara Vujisić i direktorici Vučurović i kolektivu Gimnazije „Slobodan Škerović“. Odlukom da imenom stane iza ispovijesti koju je prethodno anonimno podijelila sa novinarkom Centra za istraživačko novinarstvo.
„Nastava je mnogo lakša nego vaspitanje. Za nastavu se mora samo nešto znati. Za vaspitanje se mora nešto biti“, napisao je još u 19. vijeku Adalbert Štifter, češko-austrijski pisac, slikar i pedagog.
A Sara Vujisić, očigledno, u 21. vijeku, u podgoričkoj Gimnaziji nije učila lekcije o vrijednostima, već ih je savladavala sama, na temelju porodičnog vaspitanja i svoga okruženja.
Porazno je da direktorica jedne, do skoro elitne, obrazovne ustanove onako podlo napadne žrtvu profesora kojeg je ona zaštitila benignom „kaznom“ – 30 odsto umanjenom platom jedan mjesec i to za ogavni pokušaj „uvlačenja u krevet“ učenice.
I onda, direktorica Vučurović, uz ushićeno pljeskanje koleginica i kolega iz publike, optuži Saru Vujisić da joj „crta metu“?! A kolega Ražnatović se nadoveže i ocijeni kako je „jedna žena“, misleći na Vučurović, izložena linču i napadima, a čitav slučaj politizovan?! Ni riječi – zašto nadležne institucije nijesu upoznate da u Gimnaziji „Slobodan Škerović“ radi kao profesor seksualni predator.
Nije bilo dovoljno direktorici da od sebe pravi žrtvu, nego je čak, kako tvrdi Sara Vujisić, u odbrani svoga lika i djela, posegla za brutalnom laži. Rekla je kako djevojka nije imala podršku oca, jer da jeste onda bi „zajednički reagovali“.
Naravno, mozaik koji je juče sastavljala Vučurović kako bi umanjila nepočinstvo koje je počinila nikako ne bi mogao biti kompletan, a da se za sve ne okrive prethodnici. Pa je u svoju prljavu i ogavnu predstavu za javnost uvukla i bivšu direktoricu Zoju Bojanović-Lalović.
- Njena je bila odluka da dovede čovjeka kao što je Čečović u ovu školu – slavodobitno je poručila, iako ga je ona zaštitila nakon prijave učenice da je seksualno uznemiravao.
Ni to joj nije bilo dosta, pa je poslala poruku i ministarki prosvjete Anđeli Jakšić-Stojanović, kao usput prebacujući i njoj dio krivice.
- Čečovića uvažava i ministarka Jakšić-Stojanović i dodjeljuje mu nagradu – rekla je Vučurović...
9
Sve u svemu jedna bijedna predstava za javnost, koja ostavlja gorak ukus, ali i ogroman strah – kakvi to ljudi obrazuju i vaspitavaju našu đecu.
Da ima lični i profesionalni integritet Biljana Vučurović sama bi onog dana kada je CIN objavio tekst podnijela ostavku i izvinila se hrabroj djevojci koja je progovorila, njenim roditeljima i javnosti Crne Gore.
Ali, ne. Ona je brutalno udarila na žrtvu. Porazno je za naše društvo da je Sara Vujisić već treći put žrtva obrazovnog sistema – prvo je bila žrtva seksualnog predatora iz škole, a onda i direktorice koja je zanemarila njenu prijavu i koja je sada opet žrtvuje u odvratnim pokušajima da sa sebe skine odgovornost.
Vučurović je pokušava izložiti linču tako što je javnost zasula lažima, kvalifikacijama i besprizornim zamjenama teza.
Ipak, čini se, najteže pada ono gromko i ushićeno pljeskanje direktorici profesora i profesorica. Oni koji nijesu saglasni sa postupcima Vučurović, sakrili su se u „mišje rupe“ i iz njih, krijući se iza anonimnosti, poručuju – ne misli tako čitav kolektiv Gimnazije. Sramota. Velika sramota.
Tužilaštvo istražuje slučaj seksualnog uznemiravanja u podgoričkoj gimnaziji. Da li je direktorici Vučurović makar malo neprijatno kada iz ove institucije objašnjavaju „da o svakom pojedinačnom slučaju koji može ukazivati na krivično djelo učinjeno na štetu djeteta“ treba da budu obaviješteni. Vjerovatno se ne stidi.
Kao ni na eksplicitan demant njenih tvrdnji iz Centra za ženska prava. Podsjetili su je na obavezujuće protokole o postupanju, prevenciji i zaštiti od nasilja nad ženama i nasilja u porodici koje su prvo 2011, pa 2018. godine potpisali tadašnji ministri. A ti protokoli „nedvosmisleno obavezuje direktore/ice svih predškolskih, osnovnoškolskih, srednjoškolskih ustanova i resursnih centara da u slučaju sumnje na nasilje nad djetetom i nasilje u porodici bilo kojeg člana kolektiva odmah obavijeste policiju“.
I, zar sve ovo, direktorice Vučurović, nije dovoljno za ostavku?
Mada, odgovor je jasan.
