Donedavno je djelovalo kako je pred navijačima najtrofejnijeg crnogorskog kluba sezona tokom koje će imati mnogo radosti. Dogovorena su izuzetna pojačanja, tim je djelovao jače nego tokom niza posljednjih godina i sve je govorilo da će ‘plave’ moći daleko u Ligi šampiona.
No, minule sedmice, uslijedio je šok. Najprije se oglasila kompanija Bemax, koja je godinama finansirala klub, navodeći kako završava angažman, a potom smo od direktorice Budućnosti Maje Bulatović saznali kako je kolektiv pred gašenjem.
Sumorno je i zamisliti kakva bi Budućnost mogla biti
Teško je, nakon četiri decenije konstantnih evropskih uspjeha, zamisliti Budućnost ‘ograničenu’ na domaće takmičarske okvire, a kamoli sportsku scenu bez podgoričkog kluba. Ali, situacija je takva da ni to nije isključeno.
Pored toga, ukoliko nema jake Budućnosti, sve sa drugim i trećim timom, ali i filijalom poput Rudara, pitanje je i kakva je budućnost crnogorske reprezentacije.
23Teško je zamisliti i kako se o potencijalnom nestanku dvostrukog prvaka Evrope, klubu čije su utakmice punile “Moraču” iz vikenda u vikend, govori tek usput, uz tek nekoliko sporadičnih reakcija. Ali, upravo se to dešava.
Glavni grad najavio da će početi razgovore sa vlasnicima kluba
Iz Glavnog grada danas su se oglasili. Preciznije, učinio je to zamjenik gradonačelnice Luka Rakčević putem Facebooka.
"U narednim danima pokrećemo i formalne procedure i razgovore sa vlasnicima kluba, a javnost će biti obaviještena o stanju, mogućnostima i planovima za budući period", kazao je Rakčević.
Poručio je i kako je dosadašnji sponzor otišao preko noći, te da su o svemu mogli razgovarati tokom proteklih mjeseci, kako bi osmislili strategiju.
Problem transfera za sobom povukao i pitanje vlasništva
Da nešto nije kako treba, moglo se osjetiti mjesecima unazad. Sjetiće se ljubitelji rukometa situacije na relaciji Budućnost – Glavni grad. Dok su iz podgoričkog kluba isticali kako su im potrebna sredstva od gradskih vlasti, iz Njegoševe je poručivano da novac nije sporan – ali da jeste način isplate.
I zaista, u slučaju predviđene isplate 500.000 eura, koliko je Glavni grad opredjelio ove godine za ŽRK Budućnost, zakonska barijera postoji. Jer, Glavni grad nije vlasnik kluba – a to je, ponavljali su, uslov kako bi podrška bila moguća.
No, onda se očito postavilo i pitanje zašto bi se doskorašnja vlasnička struktura, koja je uložila mnogo više novca, ‘odrekla’ većinskog udjela u klubu zbog Glavnog grada.
Sa 500.000 eura ne može se mnogo toga, ali i to bi bilo spasonosno
I tako se došlo do sadašnje situacije, ujedno i ubjedljivo najgore moguće solucije.
Sve i da klub pređe u stopostotno vlasništvo grada, teško je da je sa 500.000 eura moguće pokriti i elementarne troškove kluba koji želi da nastupa u Ligi šampiona. No, ta sredstva dovoljna su kako bi se nekako izgurala kalendarska godina.
Pored toga, nastup u bilo kojem evropskom takmičenju mogao bi biti upitan – jer, Budućnost bi mogla imati dug po osnovu presude u slučaju Milene Raičević. A upravo je više klubova suspendovano iz EHF takmičenja zbog dugovanja – primjer Vardara jedan je od skorijih.
Otud, želi li upravljati klubom, Glavni grad bi što prije morao naći i nekoliko ‘jačih’ sponzora, spremnih da uđu u ono što svi navijači Budućnosti nesporno očekuju – spas sezone koja još nije ni počela, kako god on izgledao.
Bilo je mnogo sličnih sudbina, ali…
Ne bi Budućnost bila ni prvi ni posljednji evropski prvak čije bi ime nestalo ili koji bi krenuo od početka. Pamtimo primjer Bečeja u vaterpolu, Bosne u košarci…
Ne bi Budućnost bila ni prvi crnogorski kolektiv koji bi, nakon epohe velikih uspjeha, otišao u prošlost.
Sjećamo se odbojkaša Budvanske rivijere, fudbalera Mogrena, košarkašica Jedinstva, pa i rukometaša Budućnosti. Nakon razdoblja izvrsnih rezultata, teške su dane preživljavali i vaterpolisti Primorca, pa i odbojkaši Budućnosti…
Ali, od gotovo svih navedenih slučajeva, primjer rukometašica Budućnosti bio bi neuporedivo radikalniji. Jer, riječ je o klubu koji je prije tačno 40 godina osvojio prvi trofej. Od tada do danas, ‘plave’ su, sa izuzetkom godina sankcija, u vrhu evropskog rukometa, pri čemu su osvojile šest naslova na međunarodnoj sceni.
Situacija čija će refleksija trajati godinama
Kakav god bude epilog situacije, šteta je već napravljena. Jer, ovaj trenutak i odluka da klub odustane od svega što je bilo planirano za sljedeću sezonu, imaće negativan efekat na čitav niz godina koje su pred nama.
A ako neko sumnja u to, onda slijedi podsjećanje kako je trebalo da izgleda tim za sljedeću sezonu: Armel Atingre, Sakura Hauge, Marija Marsenić, Ivona Pavićević, Nađa Kadović, Maša Kuzmanović, Klara Danijelson, Ivana Godeč, Andrijana Popović, Nina Bulatović, Anastasija Marsenić, Dunja Radević, Đurđina Jauković, Jelena Despotović, Mari Tomova, Valerija Kirdjaševa, Dženi Karlson, Nikolina Marković, Aisatu Kujate, Tanja Ivanović, Jelena Vukčević.
